Eric J. Hobsbawm - Nacije i Nacionalizam - Program, Mit, Stvarnost

October 11, 2018 | Author: Avet Petar Pank | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Nacionalni, narodni, etnički pokreti i problemi. Nacionalne i etničke manjine...

Description

Eric J. Hobsbawm jedan je od naj­ značajnijih povjesničara današnji­ ce. Rođen je u Aleksandriji 1917. g., školovao se u Beču i Berlinu, a doktorirao na Sveučilištu Cam­ bridge u Velikoj Britaniji. Profesor je emeritus ekonomije i socijalne povijesti na Birkbeck Collegeu Londonskog sveučilišta. Napisao je cijeli niz knjiga, među kojima su Bandits (1969), Revolutionaries (1973), The Age of Capital (1975), The Invention of Tradition (s T.Renger, 1983), Worlds of Labour (1984) i The Age of Empire (1987). Kod nas je do sada prevedena njegova knjiga Doba revolucije (1987). Profesor Hobsbawm živi u Londonu.

Eric J. Hobsbawm / N A C IJE I NACIONALIZAM

Urednica VESN A PUSIĆ

Naslov originala Eric J. Hobsbawm

Nations and Nationalism since 1780 Programme, myth, reality Cambridge University Press, Cambridge 1990

ERIC J. HOBSBAWM

NACIJE I NACIONALIZAM Program, mit, stvarnost

SKfcR Zagreb 1993.

Izdavač Novi Liber, Zagreb Copyright © E. J. Hobsbawm 1990.

Za izdavača Slavko Goldstein

Prijevod Nata Čengić

Lektor i korektor Blanka Kroflin

Likovna oprema Ivan Antonović

Tehnički urednik Robert-Jurica Krajačić

Objavljivanje ove knjige na hrvatskom jeziku pomogli su: Central and East European Publishing Project, Oxford Zaklada Otvoreno društvo - Hrvatska

KAZALO PREDGOVOR ............................................................. VD BILJEŠKA O PISCU ................................................. XI

prof. dr. Mirjana Gross UVOD

1 NACUA KAO NOVA POJAVA; OD REVOLUCIJE DO LIBERALIZMA ..............

1 17

2 PUČKI PROTONACIONALIZAM ....................... 51 3 GLEDIŠTE VLASTI ................................................ 87 4 TRANSFORMACIJA NACIONALIZMA, 1870-1918.....................................................................111 5 VRHUNAC NACIONALIZMA, 1918-1950.............. 143 6 NACIONALIZAM KONCEM DVADESETOG STOLJEĆA ................................... 177

KAZALO IMENA I POJMOVA ...................

208

Dubravko ŠtigUć

V

PREDGOVOR Jedna je od neodoljivo privlačnih osobina društvenih i povije­ snih znanosti i u tome, što se one, između ostalog, bave istim temama kojima se bavi i praktična politika, ali im je cilj razumir jevanje i spoznavanje, a ne upotreba i iskorištavanje. Na prak­ tično političkoj razini ove teme su zanimljive za svakog čovjeka i čitaoca jer ih susreće u svakodnevnom životu i jer određuju društvenu okolinu u kojoj se kreće i živi. U politici one imaju svoju određenu, neposrednu priučenu: to su ili problemi koje treba riješiti, ili institucije s kojima treba poslovati, ili političke parole s kojima se ide na izbore, ili prošlost u koju treba vjero­ vati i njome se ponositi, ili zakoni koje treba poštivati U znanosti, naprotiv, tim istim temama pristupa se impersonalno. One su od interesa zato što su toliko značajne za život i samorazumijevanje jednog društva, ali same po sebi ne služe niti jed­ nom praktičnom dlju, već samo razumijevanju fenomena koji se izučava. Tek prevedene u socijalnu i političku akciju znan­ stvene spoznsge dobivaju svoju pragmatičnu relevantnost. Rela­ tivna odmaknutost znanstvene spoznaje u društvenim znanosti­ ma od intervencije u svakodnevicu čini znanost mnogo manje opasnom po društvo od politike. Znanstvena metoda kojoj pod­ liježe svaka znanost racionalno utemeljile njezine spoznaje i nameće univerzalno važeće strukture i pravila, koja i najemotivnijoj temi bitno umanjuju eksplozivni naboj. Ova kombinaci­ ja distance, univerzalnosti i metode omogućava znanosti da se bavi društvenim i povijesnim fenomenima i procesima koji su na praktično političkoj razini zamagljeni mitovima i strastima. Promoviranjem svoje spoznaje znanost na posredni način dopri­ nosi umirivanju i razbistravanju zgusnutih emocija i time nudi jasniju sliku i samoj svakodnevici. Iako usmjerene na isti tip tema, znanost i politika dovode istovremeno ista konkretna pitanja u respektivne fokuse svog interesa samo sporadično i slučajno. Znanost usmjerava svoj interes po vlastitoj logici i prednjači pred politikom u broju i spektru tema. Povremeno se, međutim, događa da neka tema koju je znanost smatrala sporednom ili teorijski apsolviranom, izbije u središte života društva novom žestinom i nametne se ne samo kao tema od znanstvenog interesa, već i kao preduvjet za

vn

bavljenje većinom drugih teorijskih pitanja. Nacije i nacionali­ zam su u posljednjoj dekadi dvadesetog stoljeća takva jedna tema. Velike preobrazbe koje su se 1989. godine probile na po­ vršinu u Istočnoj i Srednjoj Evropi aktualizirale su pitanja naci­ onalnog identiteta, nacionalne kompeticije i nacionalne netrpe­ ljivosti kao prvorazredno političko i socijalno pitanje. Kao što su analitičari istočnoevropskih realnih socijalizama ostali zatečeni brzinom i lakoćom prvih odlučnih koraka njihova urušavanja, tako je i eksplozija nacionalne svijesti i nacionalizma preduhi­ trila društvene znanosti u njihovoj konceptualizaciji u novom historijskom kontekstu. Nacionalni identitet, nacionalni simboli i sama nacija u ovom su svom proboju postali političke teme i političke kategorije mnogo prije nego što je o njima povedena široka, ozbiljna i racionalna znanstvena rasprava. Ti fenomeni su promišljeni u svojim ranijim izdanjima, s kraja XVIH. stolje­ ća, kraja XIX. stoljeća i prve polovice XX. stoljeća. No kao suvre­ mene fenomene prije ih je prihvatila politika nego znanost. Ta­ ko su ove, već i po svojoj prirodi osjetljive teme i podložnije osjećajima i strastima nego razumu, dovedene na javnu scenu u svom potencijalno najeksplozivnijem obliku: u funkciji politič­ kih ciijeva. To je potrebu za ponovnim oživljavanjem znanstve­ ne rasprave o njima učinilo još većom i akutnijom. U neujedna­ čenoj međuigri znanosti i stvarnosti, ili znanosti i politike, na pitanju nacionalnog politika je u ovom slučaju pretekla znanost. Knjiga Nacije i nacionalizam želi ispraviti tu neravnotežu i unijeti distancu, univerzalnost i metodu u raspravu o nacional­ nom. Tom je knjigom jedan od najslavnijih živućih historičara, Eric Hobsbawm, otvorio znanstvenu raspravu o genezi nacio­ nalnog identiteta i o nacionalizmu. Ovoga puta ta je rasprava započela u novom kontekstu post-komunističke Evrope: u Istoč­ noj Evropi je, s jedne strane, došlo do novog nacionalnog poleta, dok s druge prijeti opasnost da ideja nacije ispuni ispražnjeno diktatorsko mjesto koje je na tim prostorima nekada zauzimala ideologija. Knjiga koja je pred nama ne želi ujedno i zaključiti raspravu koju otvara. Njezino je značenje dvostruko, i sa stano­ višta fenomena koji izučava i sa stanovišta čitaoca, posebno na­ šeg čitaoca, životno i intelektualno uronjenog u taj fenomen. U njoj su određene povijesne koordinate nacije i pokazano je da se ona kao fenomen javjja relativno nedavno, zajedno s idejom

vm

građanskog društva u vrijeme francuske revolucije. U smislu u kojem mi danas razumijemo naciju i u kojem ona inspirira su­ vremene ijudske težnje i strasti, ona ne postoji duže od dvjesto­ tinjak godina. Ta je činjenica bitna za qjezino razumijevanje kao historijski nove pojave. Često kolokvijalno uyjereqje, proizašlo iz aktualne snage i proširenosti nacionalne identifikacije, o vječnosti nacija time je skinuto s dnevnog reda ozbiijnih raspra­ va. Druga je značajka ove knjige upravo u tome da ona želi pokrenuti znanstvenu raspravu o naciji i nacionalizmu, tj. in­ spirirati, provocirati i zainteresirati vodeće svjetske umove u društvenim i povijesnim znanostima da usmjere svoju pozor­ nost na taj fenomen za koji,"... znamo što je kad nas ne pitate, ali ga ne možemo brzo objasniti niti definirati."* Među mnoge razlike između znanstvenog i praktično političkog bavljenja ne­ kom temom ubraja se i to da u znanstvenim raspravama nema pobjednika. Ili, gledano iz druge perspektive, u znanstvenim raspravama pobjednici su svi oni koji su se svojim mišljenjem uspjeli makar i korak približiti boljem upoznavanju i razumije­ vanju samog fenomena. Početak takve rasprave temeljna je namjera ove knjige. Ovaj hrvatski prijevod knjige Nacije i nacionalizam u izdanju Novog Libera nije identičan svom engleskom originalu koji je 1990. objavila Cambridge University Press. U proljeće 1992. autor je napisao novu verziju 6. poglavlja, koja se u ovom hrvat­ skom izdanju prvi put objavljuje. Brzina događanja i intenzitet oživljavanja nacionalnih osjećaja u Istočnoj Evropi, uključujući i Hrvatsku i cijelo područje nekadašnje Jugoslavije, ponukali su i samog autora da ponovno promisli i donekle modificira zaključ­ ke do kojih je došao tri godine ranije. Otvorenost za nove argu­ mente i spremnost da se vlastiti zaključci uvijek ponovno dovo­ de u pitanje, najboiji je putokaz raspravi o nacijama i naciona­ lizmu kakva se želi pokrenuti ovom knjigom. Eric Hobsbawm zaključuje svoju studiju tezom da je sama činjenica što su se historičari počeli baviti izučavanjem nacije i nacionalizma znak da su ti fenomeni prošli svoju kulminaciju.

Physics and Politics, Nacije i nadonalizam, str. 3.

* Walter Bagehot, E.Hobsbawm,

London 1887; citirano prema

DC

Njihovo zlatno doba bio je konac devetnaestog stojeća. Kao uređujući princip svijeta danas su oni, bez obzira na povremene erupcije, u opadanju i povlačenju. Autor ovu svoju tezu potkre­ pljuje navodeći Hegelovu misao o tome da Minervina sova koja donosi mudrost izlijeće u suton. Za nas je možda manje važno da U se radi o sutonu fenomena, a važnije da se u njihovom razmatranju nikada ne zanemari mudrost

Vesna Pusić

X

Bilješka o piscu Eric John Ernest Hobsbawm rođenje 9. lipnja 19 17 . u Aleksandriji. Škole je polazio u Beču i Berlinu a doktorirao je na sveučilištu u Cambridgeu. Bio je predavač, izvanredni profesor a zatim i redovni profesor ekonomske i socijalne povijesti na Birbeck Collegeu Londonskog sveučilišta te član nastavnog zbora King’s CoUegea na sveučilištu u Cambridgeu. Emeritiran je 1982. Od 1976. član je Britanske akademije. Predavao je na brojnim evropskim i izvanevropskim sveučilištima i počasni je doktor nekoliko sveučilišta (Stockholm, Chicago, East Anglia) te počasni član Američke i Mađarske akademije znanosti i umjetnosti. Tradicionalna historijska znanost oblikovana u 19. stoljeću bavila se djelatnošću elita, pojedinaca i grupa koje su imale glavnu ulogu u društvu. Bila je to u različitim varijantama politička historija, odnosno intellectual history u Velikoj Brita­ niji i SAD, Geistesgeschichte u Njemačkoj ili pozitivistički usmjerena historija u Francuskoj. T a je historiografija pričala o idejama i namjerama istaknutih osoba, često onih na čelu država, o pojedinim neponovljivim događajima koje su autori smatrali vrijednima da ih potomstvo zapamti. Precizirane i ra­ zrađene metode, uglavnom kao tehnički postupci, odgovarali su takvom načinu istraživanja. Već na prijelomu stoljeća izrastali su uvjeti za napuštanje tog tipa historiografije. No tek u godi­ nama nakon II. svjetskog rata pojavila se "nova" historija, pri čemu je avangardnu ulogu imala grupa francuskih povjesniča­ ra okupljena oko časopisa Annales. Oni su izazvali previranja u evropskoj i američkoj historiografiji i različite odgovore pri traženju novih putova u pojedinim nacionalnim historiografija­ ma, a i u internacionalnim razmjerima nastale su struje i "ško­ le" sa sličnim shvaćanjima. "Nova" je historija istupila kritički prema elitama koje su u prošlosti imale monopol na značaj istraživanja i na nastavu povijesti. Izazovi vrijednostima i pretpostavkama tradicionalne historiografije bili su vrlo različiti. No svima je bilo zajedničko uvjeravanje, koje se pretočilo u znanstvene rezultate, da mjesto "junakA" tradicionalne historije (vladara, ministara, diplomata, generala) u istraživanju i prezentaciji moraju zauzeti oni koji­ ma se uvijek vladalo, outsideri , vječni gubitnici, "mali ljudi", XI

dakle širi slojevi ili "mase". Nova je historija željela napustiti površnu priču i baviti se "dubinama" Chistory in depth ili hi­ story from buttom up), tj. istraživati društvene strukture, pro­ cese i institucije te obrasce "dugoga trajanja". Entuzijazam je obuhvatio mnoge povjesničare koji su na taj način pokušali prevladati tradicionalna ograničenja svoje struke. To je previranje trajalo od kraja pedesetih do sedamdesetih godina. Osamdesetih se godina već pokazalo da suprotnosti iz­ među tradicionalnog i inovativnog pristupa historijskoj znano­ sti više nisu tako velike. Došlo je do "otrežnjenja" koje i opet ima različite oblike. Uglavnom riječ je o prijelazu od oslona prije svega na sociologiju prema antropologizaciji historiografi­ je ili, drugim riječima, od interesa za društvene, ekonomske, političke i kulturne promjene na pokušaje istraživanja iskusta­ va ljudi s vlastitom okolinom i povijesnim promjenama, njiho­ vih vjerovanja, običaja, ponašanja. Hobsbawm pripada grupi avangardnih socijalnih povjesničara-marksista, koja je imala znatan utjecaj na razvoj soci­ jalne historije u Velikoj Britaniji i drugdje a pokrenula je 1952. časopis Past and Present. To nije marksistički organ, nego sre­ dište diskusije o širenju tema istraživanja i o značenju socijalne historije i o novim pristupima istraživanju. Hobsbawm je jedan od najpoznatijih autora koji su svojim radovima željeli pojačati istraživanja društvenih procesa i struktura te širih slojeva. Jedan od obrazaca za nekonvencio­ nalni pristup istraživanju danas toliko popularne teme o mar­ ginaliziranim društvenim grupama jesu njegova djela o "primi­ tivnim buntovnicima" u kojima je opisao život ustanika i bandi­ ta i nastojao objasniti uzroke sukoba i kolektivnih akcija, moti­ vacije i ciljeve.1 Hobsbawm je imao pionirsku ulogu pri pokretanju diskusije o "socijalnoj" historiji. Postavio je na dnevni red razlikovanje između "socijalne" historije (Social History, Sozialgeschichte) kao jedne od poddisciplina historijske znanosti (uz ekonomsku, političku i kulturnu) te historije "društva" {History o f Society, Gesellschaftsgeschichte ) kao koncept sinteze, tj. usmjerenja 1 Primitive Rebels. Studies in Archaic Forms of Social Movement in the 19th and 20th Centuries, 1. izd. Manchester 1959; Bandits, London 1969; Cap­ tain Swing (b Georgeom Rudeom), London 1969.

xn

prema što je moguće obuhvatnijoj analizi povijesnih društava. Shvaćao je dakle predmet historijske znanosti kao složeno je­ dinstvo dimenzija što ih je trebalo istraživati specijalnim poddisciplinama ali i s aspekta njihove međusobne povezanosti na putu prema T a orijentacija želi obratiti pa­ žnju prije svega nadindividualnim strukturama i procesima te nastoji istraživati fenomene duljega trajanja a ne samo one koji podliježu brzim promjenama. Uvjet za uspjeh toga programa bilo je, dakako, širenje istraživanja na nova područja društve­ noga života i na nove teme. Zato je taj tip historijske znanosti i dobio naziv "nova” historija. Hobsbawm je 19 7 1. konstatirao spletove istraživačkih pita­ nja koja su tada već bila postavljena a trebalo je na toj osnovi nastaviti na putu prema To su: demografske i obiteljske veze, povijest gradova, klasa i društvenih grupa, mentaliteta ili kolektivne svijesti odnosno "kulture" u antropo­ loškom smislu, preobrazba društva (primjerice modernizacija i industrijalizacija), socijalni pokreti i prosvjedi. Takva su istra­ živanja najprije smatrana subverzivnim prema etabliranim in­ stitucijama. U Velikoj Britaniji i u Saveznoj Republici Njemač­ koj neki su povjesničari izričito kritizirali vlastito društvo u nastojanju da "pedagoški" djeluju na suvremenike. Međutim, ugođaj koji se izrazio 1968. ubrzo je nestao. Došlo je do prave eksplozije ispitivanja novih tema i područja i sve više povje­ sničara bavilo se "socijalnom" historijom koja je na taj način izgubila svoj protestni značaj (tamo gdje ga je uopće imala) i etablirala se na brojnim sveučilištima i institutima. "Socijalni" povjesničari istraživali su sve više dimenzija zbilje pa je to šarenilo postalo nepregledno i osjećala se potreba socijalno-historijski usmjerenih sintetskih pokušaja. Međutim, francuska , Hobsbawmova ili njemačke Bielefeldske "škole" nije se u praksi mogla ostvariti. Zato je i Hobsbawm izrazio svoje razo­ čaranje što ne postoje djela koja bi se mogla identificirati kao U svakom slučaju to je mišljenje odigralo svoju ulogu kao "ideja vodilja” a "socijalna" historija preobrazila

History of Society.2

History of Society.

histoire totale Gesellschaftsgeschichte

History of Society

History of Society.

From Social History to the History of Society, u: P. Gil­ Historical Studies Today, New York 1972.

2 E J . Hobsbawm, bert, St. Graubard (ur.),

xm

je historijsku znanost u cjelini, iako je naišla na znatne proble­ me i ograničenja. Na tom putu Hobsbawn je imao vidnu ulogu pogotovu svo­ jom knjigom o razdoblju revolucija 1789-1848.3 Nije više riječ o manje ili više obuhvatnoj interpretaciji niza događaja jednoga revolucionarnog razdoblja. Osnovno je istraživačko pitanje ka­ ko "dvojna" revolucija, tj. velika francuska revolucija i industrij­ ska revolucija mijenjaju društvene strukture, u kakvom su me­ đusobnom odnosu i kako utječu na različite evropske regije, a i šire. Rezultati istraživanja obuhvaćaju ekonomske, socijalne, političke i kulturne spletove, otvaraju nove vidike i daju inspi­ racije za inovacije. Model "dvojne" revolucije prihvaćen je od mnogih povjesničara koji su pisali o specifičnostima spleta in­ dustrijske i političke revolucije, odnosno o posljedicama njihove fragmentarne pojave ili nedostatka u pojedinim zemljama ili regijama. Nastavljajući rad na "velikim temama" evropske po­ vijesti 19. stojeća, Hobsbawm je napisao još dvije knjige o raz­ doblju liberalnog kapitalizma te imperijalizma do 1918.4 Kako ističe u predgovoru knjizi Doba kapitala, namjera mu je "stva­ ranje opće historijske sinteze" koja bi mogla pomoći "u traženju korijena sadašnjeg vremena”.5 Hobsbawm je vrlo poznat po svojoj publicističkoj djelatnosti kojom je sudjelovao u diskusijama o važnim temama suvreme­ nog društva.

Doba revolucije,

3 E .J. Hobsbawm, Zagreb 1987 (1. izdanje na engleskom 1962). Na XIV. međunarodnom kongresu historijskih znanosti u San Franciscu, Hobsbawm je u povodu 200-godišnjice američke revohiqje obavijestio kako povjesničari na temelju empirijskog istraživanja pojedinih revolucija pokuša­ vaju doprijeti do stupnja teorije i kakve se poteškoće pritom javljaju. E.J. Hobsbawm, Časopis za suvremenu povijest, H-DI 1976, 51-80. 4 E.J. Hobsbawm, Zagreb 1989 (1. izdanje na engleskom 1975); isti autor, London 1987. 5 Važniji Hobsbawmovi radovi od kojih su neki naišli na veliki interes jer su inspirativni za inovacije jesu: London 1968 (britanska ekonomska historija); (uredio s T. Rangerom), 1983; 1984; (analiza Laburističke stranke), 1989; 1990.

Revolucija, Doba kapitala 1848-1875, The Age of Empire, Industry and Empire, The Invention of Tradition Worlds of Labour, Politics of a Rational Left Echoes of the Marseillaise,

XIV

Uvod

Zamislimo da jednoga dana, po završetku nuklearnog rata, na naš, sada mrtav planet sleti međugalaktički povjesničar, ne bi li ispitao uzrok te daleke katastrofice koju su zabilježili senzori u njegovoj galaksiji. On ili ona - ne želim ulaziti u pitanje fiziološke reprodukcije vanzemaljaca - zaviruje u zemaljske knjižnice i arhive koji su ostali sačuvani, jer je visokorazvijeno nuklearno oružje bilo namijenjeno uništavanju ljudi, a ne mate­ rijalnih dobara. Proučivši ih, naš će promatrač zaključiti da je posljednja dva stoljeća povijesti ljudske vrste na planetu Zemlji nemoguće shvatiti ukoliko se bar donekle ne shvati termin "na­ cija" i iz njega izvedena frazeologija. Ovaj termin po svemu sudeći izražava nešto vrlo važno u međuljudskim odnosima. No, što točno? U tome je tajna. Istraživač je vjerojatno pročitao Waltera Bagehota, koji je povijest 19. st. prikazao kao povijest "izgradnje nacija", ali koji je također primijetio sa sebi svojstve­ nim zdravim razumom: "Znamo što ona jest kad nas ne pitate, ali ne možemo je na brzinu objasniti ili definirati."1 To možda vrijedi za Bagehota i za nas, ali ne i za povjesničare iz drugih galaksija koji ne posjeduju ljudsko iskustvo koje po svemu sude­ ći ideju "nacije" čini tako uvjerljivom. Mislim da bi danas bilo moguće, zahvaljujući literaturi napi­ sanoj u posljednjih petnaest do dvadeset godina, takvom povje­ sničaru dati kratak popis knjiga koje bi mu (ili joj) pomogle pri takvoj analizi, i koje bi dopunile "Nationalism: A Trend Report and Bibliography" A. D. Smitha2, koji sadrži većinu referenci na tom području do tada. To ne znači da bi valjalo preporučiti sve ono što je napisano u ranijim razdobljima. Naš bi popis literature sadržavao vrlo malo tekstova napisanih u klasičnom razdoblju liberalizma 19. stoljeća. Razlozi za to trebali bi biti razjašnjeni u drugom dijelu teksta, no također i stoga što se u to vrijeme pisalo uglavnom u nacionalističkom i rasističkom tonu. A ponajbolja su djela nastala u to vrijeme u stvari vrlo kratka, poput dijelova koji se odnose na tu temu u R azm atra­ 1 Walter Bagehot,

Physics and. Politics (London,

1887), str. 20-21.

Current Theories of Nationa­ The Ethnic Origins of Nations

2 A. D. Smith, "Nationalism: A Trend Report and Bibliography" u XXI/3, Hag i Pariz, 1973. Vidi i bibliografije u (London, drugo izdapje 1983) i (Oxford, 1986) istog autora. Profesor Anthony Smith je trenutno glavni vodič u ovom polju za tekstove na engleskom jeziku.

Sociology lism

3

njim a o predstavničkoj vladavini Johna Stuarta Milla ili zna­ menitog predavanja Eraesta Renana Što j e nacija?3 Popis literature sadržavao bi i neke povijesno nužne teksto­ ve, te neke neobavezne, iz prvog važnijeg pokušaja da se pred­ met analizira nepristrano, a to su značajne i potcijenjene deba­ te marksista Druge intemacionale o "nacionalnom pitanju", ka­ ko su ga nazivali. Kasnije ćemo vidjeti zašto su se najbolji umo­ vi međunarodnog socijalističkog pokreta - koji je sadržavao ne­ koliko izuzetno moćnih intelekata - bavili ovim pitanjem: Kautsky i Luxemburg, Otto Bauer i Lenjin, da navedemo samo ne­ ke.4 Na popisu bi se vjerojatno našlo nešto od Kautskog, sasvim sigurno Die Nationalitatenfrage Otta Bauera, no trebao bi sa­ držati i Staljinov Marksizam i nacionalno i kolonijalno pita­ nje,, ne toliko zbog skromnih, mada ne i zanemarivih - iako uglavnom neoriginalnih - intelektualnih zasluga, koliko zbog političkog utjecaja.6 Po mom sudu, malo bi djela iz doba poslije I. svjetskog rata, doba Carletona B. Hayesa i Hansa Kohna6, koji su nazvani "dvojicom utemeljitelja" akademskog proučavanja nacionaliz­ ma, zaslužilo da se nađe na popisu. Posve je prirodno da taj predmet privlači pažnju u vrijeme kad se geografska karta 3 Ernest Renan, Qu’est ce que c’est une nation? (Conference faite en Sorbonne le 11 mars 1822) (Pariz, 1882); John Stuart Mill, Considerations on Representative Government (London, 1861), poglavjje XVI. 4 Zgodan uvod, koji sadrži i izbor iz tekstova vodećih marksističkih autora toga doba jest Georges Haupt, Michel Lowy i Claudie Weill, (Pariz, 1974). Otto Bauer, (Beč, 1904, drugo izdanje iz 1924. sadrži važan novi uvod), kako se čini, iz nepoznatih razloga njje preveden na engle­ ski. Recentni je pokuieg Horace B. Davis, (New York, 1978). 6 Tekst iz 1913. izdan je zcyedno s kasnijim tekstovima u Josif StaJjin, (London, 1936) u knjizi koja je imala znatnog utjecaja, ne samo među komunistima, posebno u zavisnom svijetu. 6 Carleton B. Hayes, (New York, 1931) i Hans Kohn, (New York, 1944) sadrže vrijedne povijesne materija­ le. Izraz "utemeljitelji" potječe iz vrijednog istraživanja filološke i konceptualne povijesti, A. Kemil&inen, (Jyvfiskylfi, 1964).

la question nationale 1848 -1914 tenfrage und die Sozialdemokratie

Les Marxistes et Die NationalitOr

Toward a Marxist Theory of Natio­ nalism Marxism and the National and Colonial Question Origin and Background

The Historical Evolution of Modem Nationalism The Idea of Nationalism. A Study in Its

Nationalism. Problems Concerning the Word, the Concept and Classification

4

Evrope po prvi - a kako se ispostavilo i jedini - put mijenja po principu nacionalnosti, i kad frazeologiju evropskog nacionaliz­ ma prihvaćaju novi pokreti za oslobođenje kolonija ili za pri­ znanje prava Trećeg svijeta, kojem je barem Hans Kohn poklo­ nio dosta pažnje.7 Osim toga, nema sumnje da djela iz tog peri­ oda sadrže masu materijala koji se zasniva na ranijoj literaturi, pa si tako istraživač može uštedjeti podosta čitanja primarne literature. Glavni je razlog zastaijelosti tolikih tekstova u tome što su glavnu inovaciju tog razdoblja, koju su uzgred rečeno anticipirali marksisti, svi osim nacionalista prihvatili kao opće mjesto. Nacije, kao što danas znamo - a tom su saznanju znat­ no pridonijela nastojanja iz razdoblja Hayesa i Kohna - nisu, kao što je mislio Bagehot, "stare kao povijest".8 Sama riječ u svom današnjem značenju nije starija od 18. st., ako zanemari­ mo pokojeg predšasnika. Akademska se literatura na temu na­ cionalizma umnožila, no ne i znatno uznapredovala tijekom sljedećih desetljeća. Po mišljenju bi nekih djelo Karla Deutscha, koji naglašava ulogu komunikacije u formiranju nacija, pred­ stavljalo značajan doprinos, ali se meni taj autor ne čini nezao­ bilaznim.9 Nije posve jasno zašto je literatura koja obrađuje nacije i nacionalizam ušla u tako plodnu fazu prije dvadesetak godina, no to si pitanje ionako postavljaju samo oni koji vjeruju daje do toga došlo. To mišljenje nije općeprihvaćeno. Problem će biti obrađen u posljednjem poglavlju, no ne vrlo detaljno. U svakom slučaju, po mišljenju ovog autora, broj djela koja uistinu rasvje­ tljavaju pitanje što su to nacije i nacionalni pokreti i kakvu ulogu imaju u povijesnom razvoju veći je u razdoblju 19681988. nego u bilo kojem prethodnom, dvostruko dužem razdo­ blju. U daljem bi tekstu trebalo postati jasno koje od njih sma­ tram posebno zanimljivima, no možda bi bilo zgodno navesti nekoliko značajnih naslova, među koje autor uključuje samo jedan od svojih tekstova na tu temu.10 Ovaj kratki popis može 7 Vidi qjegov History of Nationalism in the East (London, 1929); Nationa­ lism and Imperialism in the Hither East (New York, 1932). 8 Bagehot, Physics and Politics, str. 83. 9 Karl W. Deutsch, Nationalism and Social Communication. An Enquiry into the Foundations of Nationality (Cambridge MA, 1953). 10 To su, osim poglavlja koja obradiqu teg predmet u The Age of Revolution

5

poslužiti za upoznavanje s područjem. Autori su navedeni abe­ cednim redom, s izuzetkom Hrocha čije je djelo označilo novo razdoblje u analizi sastava pokreta za nacionalno oslobođenje. Hroch, Miroslav. Social Preconditions o f National Revival in Europe (Cambridge, 1985). Ovdje su sabrana otkrića iz dva djela koja je autor izdao u Pragu 1968. i 19 71. Anderson, Benedict. Nacija: zamišljena zajednica (Školska knjiga, Zagreb, 1990; prijevod djela Imagined Communities, London, 1983) Armstrong, J. Nations before Nationalism (Chapel Hill, 1982) Breuilly, J. Nationalism and the State (Manchester, 1982) John W. Cole i Eric R. Wolf. The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an Alpine Valley (New York i London, 1974) J. Fishman (ur.) Language Problems o f Developing Coun­ tries (New York, 1968) Ernest Gellner. Nations and Nationalism (Oxford, 1983) Hobsbawm, E. J. i Ranger, Terence (ur.) The Invention of Tradition (Cambridge, 1983) Smith, A. D. Theories o f Nationalism (drugo izdanje, Lon­ don, 1983) Sztics, JeniJ. Nation und Geschichte: Studien (Budimpešta, 1981) Tilly, C. (ur.) The Formation o f National States in Western Europe (Princeton, 1975) Ne mogu odoljeti a da im ne dodam i briljantan esej koji je napisan sa stanovišta subjektivne identifikacije s "nacijom", no

1789-1848 (1962), The Age of Capital 1848-1875 (1975) i The Age of Empire 1875-1914 (1987): "The attitude of popular classes towards national move­ ments for independence" (Celtic parts of Great Britain) u Commission Inter­ nationale d’Histoire des Mouvements Sociaux et Structures Sociales, Mouvements nationaux d 'independence et classes populaires aux XIXe et XXe sišcles en Occident et en Orient, u dva toma, (Pariz, 1971), kqjiga I, str. 34-44; "Some reflections on nationalism" u T. J. Nossiter, A. H. Hanson, Stein Rokkan (ur.) Imagination and Precision in the Social Sciences: Essays in Memory of Peter Nettl (London, 1972, str. 385-406); "Reflections on ’The Break-Up of Britain’" (New Left Review, 105, 1977); "What is the worker’s country?" (pogl. 4 u mojem Worlds of Labour, London, 1984); "Working- class internationalism" u F. van Holthoon i Marcel van der Linden (ur.), Internationalism in the Labour Movement (Leiden, New York, Copenhagen, KOln, 1988, str. 2-16). 6

s rijetkim osjećajem za njezin historijski kontekst i prilagodlji­ vost, "When Was Wales?" Gwyn A. Williams u mojoj knjizi The Welsh in Their History (London i Canberra, 1982). Većina se ovih djela bavi pitanjem što je to uopće (ili kon­ kretno) nacija? Je r osnovna je karakteristika ovog načina klasificiranja skupina ljudskih bića ta da se, usprkos tvrdnjama onih koji joj pripadaju da je ona na određene načine primarna i fundamentalna za socijalnu egzistenciju pa čak i individualnu identifikaciju svojih članova, ne može iznaći zadovoljavajući kriterij po kojem bi se odredilo koji od brojnih ljudskih kolekti­ viteta zaslužuje da ga se tako nazove. To nas samo po sebi i ne treba iznenaditi, jer ako u ’naciji’ vidimo pridošlicu koja se tek nedavno javila u povijesti ljudske rase, produkt specifičnih, i neizbježno lokaliziranih ili regionalnih, povijesnih konjunktura, bilo bi za očekivati da će se ona javiti, barem u početku, u nekoliko naseljeničkih kolonija, a ne u populaciji ravnomjerno raspoređenoj širom svijeta. No, problem je u tome da se proma­ traču ni na koji način ne može objasniti kako da a priori razli­ kuje naciju od drugih entiteta, kao što mu možemo objasniti kako da prepozna neku pticu ili da razlikuje miša od guštera. Kad bi promatranje nacija bilo slično promatranju ptica bilo bi vrlo jednostavno. Često se pokušavaju utvrditi objektivni kriteriji za status nacije, ili objasniti zašto su određene grupe postale "nacijama" a druge nisu, a pokušaji se baziraju na pojedinačnim kriteriji­ ma poput jezika ili etniciteta, ili pak na kombinaciji kriterija kao što su jezik, zajednički teritorij, zajednička povijest, kultur­ ne značajke ili slično. Staljinova definicija je vjerojatno najpo­ znatija definicija tog tipa, no nipošto nije i jedina.11 Sve su takve objektivne definicije neuspješne, a razlog je očit: budući da se samo neki pripadnici velike klase entiteta koji odgovaraju takvoj definiciji mogu uvijek opisati kao "nacije", iznimke je lako naći. Bilo da slučajevi koji odgovaraju definiciji očito nisu (ili barem još nisu) "nacije" niti imaju nacionalnih aspiracija, bilo da "nacije" koje to bez svake sumnje jesu ne udovoljavaju 11 "Nacija je kroz povijest razvijena, stabilna zajednica jezika, teritorija, ekonomskog života i psihološkog ustrojstva koja se manifestira u kulturnom zajedništvu." Josif Staljin, str. 8. Original je napisan 1912.

Marxism and the National and Colonial Question,

7

kriteriju ili kombinaciji kriterija. Kako bi i moglo biti drukčije, kad danas pokušavamo ugurati entitete koji su historijski novi, koji tek nastaju i mijenjaju se, i koji dan-danas nisu uopće univerzalni, u okvir stalnosti i univerzalnosti? Osim toga, kao što ćemo vidjeti, kriteriji koji se koriste u ovu svrhu - jezik, etnicitet i njima slični - i sami su zbrkani, nestal­ ni i dvosmisleni, i jednako beskorisni za orijentaciju putnicima kao oblaci u usporedbi s putokazima. To ih, dakako, čini osobi­ to prikladnima za propagandu i programatske svrhe, a nepri­ kladnima za deskriptivne. Primjer korištenja jedne takve "objektivne" definicije u nacionalističke svrhe u novijoj azijskoj politici može nam to pojasniti: Stanovništvo Cejlona koje govori tamilski sačinjava naci­ ju koja se razlikuje od singaleške po svakom fundamen­ talnom mjerilu po kojem se utvrđuje postojanje nacije; kao prvo po tome što je qjihova zasebna povijest na oto­ ku u najmanju ruku jednako tako starodrevna i slavna kao i singaleška, kao drugo po tome što tvore jezični entitet potpuno odvojen od singaleškog, s nenadmašnom klasičnom baštinom i modernim razvojem jezika koji ta­ milski čini potpuno prikladnim za sve suvremene potre­ be, i na koncu zbog toga što nastavaju prostorno jasno ograničena područja.12 Svrha je ovog odlomka jasna: zahtjev za autonomijom ili nezavisnošću područja koje se opisuje kao "više od jedne trećine otoka" Sri Lanke, utemeljen na tamilskom nacionalizmu. No, ništa drugo u članku nye onakvo kao što izgleda. Članak pri­ kriva činjenicu da se prostorno jasno ograničena područja sa­ stoje od dva geografski odvojena područja koja nastavaju go­ vornici tamilskog jezika različitog pola (domaće stanovništvo, odnosno nedavno doseljena radna snaga iz Indije); da na po­ dručju sa stalnim tamilskim stanovništvom u nekim zonama živi i do trećina govornika singaleškog, kao i do 41% govormka tamilskog koji se nisu željeli izjasniti kao pripadnici tamilske 1 2 T ln n lrn i T a m il Arasu Kadchi, "The case for a federal constitution for Ceylon", Colombo, 1951. Citirano u Robert N. Kearney, "Ethnic conflict and the Tamil separatist movement in Sri Lanka" 25, 9. nyna 1985, str. 904).

(Asian Survey,

8

nacije već se radije izjašnjavaju kao muslimani ("Mauri"). U stvari, čak i ako zanemarimo središnju regiju gdje žive imi­ granti, nije nipošto nedvojbeno da teritorij koji uglavnom i stal­ no nastavaju T amili, a koji čine područja s homogenim tamil­ skim stanovništvom (od 7 1 do 95% - Batticaloa, Mullaitivu, Jaffna) i područja na kojima oni koji se izjašnjavaju kao Tamili sačinjavaju 20 do 33% (Aparal, Trincomalee), zaslužuje da se opiše kao jedinstveni prostor, osim čisto kartografski. U stvari, u pregovorima koji su doveli do prekida građanskog rata na Sri Lanki 1987, takva je odluka bila čisti politički ustupak zahtje­ vima tamilskih nacionalista. Kao što smo već vidjeli, "jezični entitet" prikriva neporecivu činjenicu da su domaći Tamili, in­ dijski imigranti i Mauri - još uvijek - homogena populacija samo u filološkom smislu, a kao što ćemo vidjeti vrlo vjerojatno čak ni u tom. Što se tiče "zasebne povijesti", ta je fraza gotovo sasvim sigurno anakronistična, diskutabilna ili pak toliko neo­ dređena da gubi svako značenje. Može se dakako prigovoriti da otvoreno propagandni manifest ne treba podvrći ispitivanju kao da se radi o prilogu društvenim znanostima, no poanta je u tome da bi se gotovo svaka klasifikacija neke zajednice kao "nacije" na temelju takvih navodno objektivnih kriterija našla na meti sličnih prigovora, ukoliko se činjenica d aje ta zajedni­ ca "nacija" ne bi mogla utvrditi na temelju nečeg drugog. No, na temelju čega? Alternativa je objektivnoj definiciji sub­ jektivna definicija, bilo kolektivna (u stilu Renanove "nacija je svakodnevni plebiscit") ili individualna, u stilu austromarksista, za koje se "nacionalnost" može vezati uz pojedince, bez obzira na to gdje i s kime žive, ukoliko oni odluče da se tako izjasne.13 Obje su očiti pokušaj da se izbjegnu ograničenja a priori objektivizma, tako da se u oba slučaja, doduše na različit način, definicija "nacije" prilagodi teritorijima na kojima koeg­ zistiraju osobe koje se po jeziku ili kojem drugom "objektivnom" kriteriju razlikuju, kao što je to bio slučaj u Francuskoj ili Habs­ burškom Carstvu. Objema se može prigovoriti da je definirati Karl Renner izričito je usporedio nacionalnu pripadnost pojedinca s nje­ govom (ili njezinom) pripadnošću vjeroispovijesti, tj. daje to status "slobodno izabran, od strane pojedinca koji je punoljetan, a u ime maloljetnika od strane pjihovih zakonskih predstavnika." Synopticus, (Beč, 1899) str. 7 i dalje.

de jure,

Stoat und Nation

9

naciju na temelju svijesti njenih članova o pripadnosti toj naciji tautologija i da nam pruža tek a posteriori vodič prema tome što nacija jest. Nadalje, neoprezne može navesti na ekstremni voluntarizam koji sugerira da je za stvaranje ili oživljavanje nacije dovoljna tek volja da se bude nacijom: kad bi dovoljan broj stanovnika otoka Wight poželio da tvori vajtsku naciju, ona bi postojala. Iako je ovakav pristup doveo, osobito u razdoblju od šezdese­ tih godina naovamo, do nekoliko pokušaja da se nacija izgradi na temelju podizanja nivoa osvještenosti, on se ne može oprav­ dano navesti kao prigovor tako sofisticiranim analitičarima kao što su Otto Bauer i Renan, koji su bili savršeno svjesni toga da nacije dijele i neke objektivne elemente. No ipak, insisitirati na osvještenosti ili izboru kao kriteriju za postojanje nacije zna­ či nerazumno podvesti složene i mnogostruke načine na koji se ljudska bića definiraju i redefiniraju kao članovi grupa na samo jednu opciju: izbor pripadanja nekoj "naciji" ili "nacionalnosti". Politički ili administrativno takav se izbor mora danas izvršiti zato što se život odvija u državama koje izdaju pasoše ili po­ stavljaju pitanja o jeziku u popisima stanovništva. Pa ipak je i danas posve moguće da osoba koja živi u Sloughu na jugoistoku Engleske misli o sebi, ovisno o okolnostima, kao o - primjerice - britanskom građaninu, ili (kad se nađe licem u lice s građani­ ma druge boje kože) kao o Indijcu, ili (licem u lice s drugim Indijcima) kao o Gudžaratiju, ili (licem u lice s Hindusima ili muslimanima) kao o džainistu, ili kao o pripadniku određene kaste, ili rodbinske veze, ili kao o osobi koja u svojem domu govori hindi a ne gudžarati, ili bez sumnje na mnoge druge načine. Niti je moguće reducirati samu "nacionalnost" na samo jednu dimenziju, bilo političku, kulturnu ili kakvu drugu (osim naravno ako se to mora učiniti po vis maior države). Ljudi se mogu identificirati kao Židovi iako ne dijele ni religiju, ni jezik, ni kulturu, ni tradiciju, ni povijesnu pozadinu, učestalost krv­ nih grupa, ni stav prema židovskoj državi. Niti ovo implicira neku čisto subjektivnu definiciju određene "nacije". Ni objektivne ni subjektivne definicije dakle ne zadovoljava­ ju i obje navode na stranputicu. U svakom slučaju, agnosticizam je najbolji početni stav za onoga koji želi proučavati ovo područje, pa stoga ova knjiga ne pretpostavka nikakvu a priori definiciju toga što tvori naciju. Početna radna pretpostavka bit 10

će ta da se svaka dovoljno velika skupina ljudi pripadnici koje se smatraju pripadnicima "nacije" uzima kao takva. Međutim, da li se takva skupina ljudi smatra "nacijom" ne može se utvr­ diti samo konzultiranjem pisaca ili političkih glasnogovornika organizacija koje tvrde da joj status "nacije" pripada. Pojava grupe glasnogovornika neke "nacionalne ideje" nije beznačajna, no riječ se "nacija" danas primjenjuje u tako širokom i nepreci­ znom značenju, da korištenje nacionalističke frazeologije danas može biti gotovo bez značenja. No ipak, u pristupu "nacionalnom pitanju" "više se isplati početi s pojmom ’(konkretne) nacije’ (drugim riječima, s ’nacio­ nalizmom’) nego sa stvarnošću koju on predstavlja". Je r "’naci­ ja’ kako je poima nacionalizam može se prepoznati unaprijed; stvarna se ’nadja’ može prepoznati samo a posteriori”14 To je pristup ove knjige. Posebna se pažnja obraća promjenama i transformacijama samog koncepta, osobito prema kraju 19. st. Pojmovi, naravno, nisu dio ničim sputanog filozofskog diskursa, već imaju korijene u socijalnim, povijesnim i lokalnim okol­ nostima, i moraju se objašnjavati unutar te stvarnosti. Što se ostalog tiče, autorov se stav može ovako sažeti: (1) Termin "nacionalizam" koristim u onom smislu kako ga je definirao Gellner, tako da znači "u prvom redu princip po kojem se politička i nacionalna jedinica trebaju podudarati"15. Tome bih dodao da taj princip također podrazumijeva da poli­ tička dužnost Ruritanaca prema političkom entitetu koji obu­ hvaća i predstavlja ruritansku naciju dolazi ispred svih drugih društvenih obaveza, te u ekstremnim slučajevima (kao što su ratovi) ispred svih drugih obaveza bilo koje vrste. Ta implikaci­ ja razlikuje moderni nacionalizam od drugih, manje zahtjevnih oblika nacionalne ili grupne identifikacije s kojima ćemo se također susresti. (2) Poppt većine ozbiljnih istraživača, "naciju" ne smatram primarnim niti nepromjenjivim društvenim entitetom. Ona 14 E. J . Hobsbawm, "Some reflections on nationalism", str. 387.

Nations and Nationalism,

16 Ernest Gellner, str. 1. Ovu u osnovi političku definiciju prihvaćaju i neki drugi pisci, npr. John Breuilly, str. 3.

the State,

Nationalism and

11

pripada isključivo u točno određeno, i u povijesti recentno, raz­ doblje. Društveni je entitet samo utoliko što je povezana s odre­ đenom vrstom modeme teritorijalne države, "nacionalnom dr­ žavom", i bespredmetno je raspravljati o naciji i nacionalnosti osim utoliko koliko su obje povezane s njom. Štoviše, i ja bih, kao i Gellner, želio naglasiti element arteficijelnosti, izmišljanja i socijalne manipulacije koji je prisutan u stvaranju nacija. "Nacije kao prirodni, bogomdani način klasifikacije ljudi, kao inherentna...politička sudbina, jesu mit; nacionalizam, koji po­ nekad već postojeće kulture pretvara u nacije, ponekad ih iz­ mišlja, i često briše već postojeće kulture: to je stvarno stanje stvari."16 Ukratko, u analitičke svrhe nacionalizam prethodi nacijama. Nacije ne stvaraju države i nacionalizme, već upravo obrnuto. (3) "Nacionalno pitanje", kako su ga nazivali stari marksisti, nalazi se na točki na kojoj se susreću politika, tehnologija i društvena transformacija. Nacije ne postoje samo kao funkcije određene vrste teritorijalne države ili aspiracije da se takva država ustanovi - općenito govoreći, radi se o građanskoj drža­ vi francuske revolucije - već i u kontekstu određenog stupnja tehnološkog i ekonomskog razvoja. Većina će se istraživača da­ nas složiti da do pojave standardnog nacionalnog jezika, govor­ nog ili pisanog, ne može doći prije pojave tiska, masovne pisme­ nosti, dakle i masovnog školovanja. Neki su čak dokazivali ka­ ko se pučki govorni talijanski kao idiom na kojem se može izraziti sve ono što jedan jezik treba izražavati u 20. st. izvan kućne i izravne komunikacijske sfere tek sada konstruira kao funkcija potreba nacionalnog televizijskog programa.17 Nacije i s njima povezani fenomeni moraju se stoga analizirati u okviru političkih, tehničkih, administrativnih, ekonomskih i drugih uvjeta i potreba. (4) Iz tog su razloga one, po mom mišljenju, dvostrani feno­ meni, koji su u biti konstruirani odozgo, no koji se ne mogu shvatiti ukoliko ih se ne analizira i odozdo, to jest u okviru pretpostavki, nada, potreba, težnji i interesa običnih ljudi, koji 16 Gellner,

Nations and, Nationalism, str. 48-9.

17 Antonio Sorella, "La televisione e la lingua italiana" 14, 2-3-4 (1982), str. 291-300.

odica di Cultura, 12

(Trimestre. Peri­

nisu nužno nacionalni, a još manje nacionalistički. Jedina je veća moja zamjerka Gellnerovom radu ta što njegova omiljena perspektiva modernizacije odozgo otežava da se odgovarajuća pažnja posveti pogledu odozdo. Taj je pogled odozdo, tj. nacija kakvom je vide, ne vlade i predstavnici i aktivisti nacionalističkih (i nenacionalističkih) pokreta, već obični ljudi koji su cilj njihovog djelovanja i propa­ gande, veoma teško otkriti. N a sreću su povjesničari društva naučili kako da istražuju povijest ideja, mišljenja i osjećaja na subliteramom nivou, tako da će nam se danas teže dogoditi da pobrkamo, onako kako su to povjesničari nekad običavali, uvodnike u biranim novinama s javnim mnijenjem. U malo što možemo biti sigurni. No, tri su stvari jasne. Kao prvo, službene ideologije država i pokreta ne upućuju na razmišljanja čak ni najlojalnijih građana ili pristaša. Kao dru­ go, i specifičnije, nije sigurna pretpostavka da za većinu ljudi nacionalna identifikacija - kada postoji - isključuje ili da je uvijek, ili bilo kada uopće, nadređena ostalim identifikacijama koje sačinjavaju čovjekovo društveno biće. U stvari, ona se uvi­ jek kombinira s identifikacijama druge vrste, čak i kad se osje­ ća da im je nadređena. Kao treće, nacionalna identifikacija i ono što se vjeruje da podrazumijeva može se mijenjati s vreme­ nom, čak i u prilično kratkom razdoblju. Po mom sudu upravo je na tom području proučavanja nacije danas najpotrebnije pro­ mišljanje i istraživanje. (5) Razvoj nacija i nacionalizma unutar davno utemeljenih država kao što su Britanija i Francuska nije se intenzivno proučavao, iako sad privlači više pažnje.18 Da ova praznina po­ stoji ilustrira i činjenica da se u Britaniji ne poklanja nikakva pažnja problemima koji su u vezi s engleskim nacionalizmom i sam termin mnogima zvuči čudno - u usporedbi s pažnjom koja se poklanja škotskom i velškom nacionalizmu, o irskom da i ne govorimo. S druge strane u proteklih je nekoliko godina

Pa­

18 Dometi takvih proučavanja mogu se vidjeti u Raphael Samuel (ur.), (3 toma, London, 1989). Nalazim da su radovi Linde Colley osobito poticajni, npr. "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1750-1830" 113, 1986), str. 96-117.

triotism. The Making and Unmaking of British National Identity A Present,

(Past 13

došlo do značajnog napretka u proučavanju nacionalnih pokre­ ta koji teže za tim da postanu državama, koja uglavnom slijede Hrochova pionirska komparativna proučavanja malih nacio­ nalnih pokreta u Evropi. Dvije su poante u analizi ovog izvr­ snog pisca uvrštene u moju vlastitu. Kao prvo, "nacionalna svi­ jest" razvija se nejednoliko među socijalnim grupacijama i regi­ ja m a pojedine zemlje; ta regionalna raznolikost i razlozi za nju osobito su zanemarivani u prošlosti. Većina bi se istraživača, uzgred budi rečeno, složila s tvrdnjom da, ma koju društvenu grupu prvu zahvatila "nacionalna svijest", široke narodne mase - radnike, sluge, seljake - zahvaća posljednje. Drugo, i kao posljedicu te činjenice, slijedim njegovu korisnu podjelu povije­ sti nacionalnih pokreta u tri faze. U Evropi 19. stoljeća, za koju je i stvorena, faza A bila je čisto kulturna, književna i folklorna, i nije imala posebnih političkih, pa čak ni nacionalnih implika­ cija, kao što ni istraživanja (koja su vodili ne-Romi) Društva za proučavanje ciganskog narodnog blaga nemaju takvih implika­ cija za predmete svojih istraživanja. U fazi B nalazimo skupinu pionira i militantnih pristaša "nacionalne ideje" i početke vođe­ nja političkih kampanja za tu ideju. Glavnina Hrochovog rada bavi se ovom fazom i analizom porijekla, sastava i distribucije te minority agissante. Ja se pak u ovoj knjizi bavim više fazom C, kada - i tek tada - nacionalistički programi stiču masovnu podršku ili barem dio masovne podrške za koju nacionalisti uvijek tvrde da stoji iza njih. Prijelaz iz faze B u fazu C očito je ključni moment u kronologiji nacionalnih pokreta. Ponekad, kao u Irskoj, do njega dolazi prije stvaranja nacionalne države; ■vjerojatno mnogo češće do njega dolazi nakon toga, on je poslje­ dica stvaranja takve države. Ponekad, kao u takozvanom Tre­ ćem svijetu, do njega ne dolazi niti tada. I konačno , moram dodati da nijedan ozbiljni povjesničar koji se bavi poviješću nacija i nacionalizma ne može biti uvjereni politički nacionalist, osim u onom smislu u kojem ljudi koji vjeruju u doslovnu istinitost Svetog pisma mogu dati svoj prilog arheologiji i filologiji semitskih jezika, iako ne mogu pridonijeti teoriji evolucije. Nacionalizam zahtijeva da se prejako vjeruje u nešto što očito nije tako. Po Renanovim riječima: "Pogrešno poimanje vlastite povijesti dio je bivanja nacijom"19 Povjesniča19 Ernest Renan,

14

Qu’est que c’est une nation? str. 7-8: "L’oubli et je dirai

re profesija obavezuje na to da je ne smiju krivo pojmiti, ili da u najmanju ruku nastoje da im se to ne dogodi. Biti Irac i biti s ponosom vezan za Irsku - pa čak i biti vatreni Irac-katolik ili Sjeverni Irac-protestant - nije samo po sebi nespojivo sa ozbilj­ nim proučavanjem irske povijesti. Biti fenijac ili militantni pro­ testant lojalist, po mom sudu, manje je kompatibilno, baš kao što je donizam teže spojiv s pisanjem uistinu ozbiljne povijesti Židova; osim ako povjesničar ne ostavi svoja uvjerenja ispred vrata knjižnice ili radne sobe. Neki nacionalistički povjesničari to nisu uspjeli učiniti. Na sreću, kad sam se dao na posao da napišem ovu knjigu nisam morao napustiti svoja nepovjesničarska uvjerenja za sobom.

"X

mdme I’erreur hietorique, sont un facteur essential de la formation d’une nation et c’eet ainsi qua le progrds des ćtudes historiques est souvent pour la nationality un danger."

16

NACIJA KAO NOVA POJAVA: OD REVOLUCIJE DO LIBERALIZMA

Osnovno je obilježje moderne nacije i svega što je s njom u vezi to što ona pripada današnjici. Ta se činjenica danas uglav­ nom shvaća, no suprotna je pretpostavka (po kojoj je nacional­ na identifikacija na neki način toliko prirodna, primarna i stal­ na da prethodi povijesti) toliko široko prihvaćena da bi možda bilo korisno ilustrirati modernost terminologije samog predme­ ta. Rječnik Španjolske kraljevske akademije, različita izdanja kojeg su proučavana u ovu svrhu1, ne koristi terminologiju dr­ žave, nacije i jezika na današnji način do izdanja iz 1884. Ovdje po prvi puta saznajemo da je lengua nacional "službeni i knji­ ževni jezik zemlje, jezik koji se uglavnom govori u toj zemlji, za razliku od dijalekata i jezika drugih nacija". Natuknica "dija­ lekt" postavlja isti odnos između dijalekta i nacionalnog jezika. Prije 1884. godine riječ nacićn jednostavno je značila "skup stanovnika provincije, zemlje ili kraljevstva", te također i "stra­ nac". Sada se međutim navodi kao "država ili političko tijelo koje priznaje vrhovni centar zajedničke vladavine", a također kao "teritorij koji konstituira ta država i njeni pojedini stanov­ nici, uzet u cjelini", i od tada nadalje element jedinstvene i vrhovne države postaje ključan dio tih definicija, u najmanju ruku u iberskom svijetu. N acićn je "conjunto de los habitantes de un pais reg id op or un mism o gobiem o " (kurziv moj).2 Nagdo je u (nedavno izdanoj) Enciclopćdia B rasileira Mćrito 3 defini­ rana kao "zajednica građana jedne države, koji žive u istom režimu ili pod istom vlašću i koji imaju zajedničke interese; kolektivitet stanovnika nekog teritorija koji dijele tradiciju, te­ žnje i interese, i podređeni su centralnoj vlasti koja j e odgovor­ na za brigu o održavanju jedin stva grupe (kurziv moj); stanov­ nici države, izuzevši vladajuću silu". Štoviše, u Rječniku Špa­ njolske akademije konačna se verzija "nacije" može naći tek 1925, kad se opisuje kao "kolektivitet osoba koje imaju isto etničko porijeklo, i uglavnom govore istim jezikom i posjeduju zajedničku tradiciju".

1 Lluis Garcia i Sevilla, "Llengua, nacić i estat al diccionario de la real academia espanyola" (L ’Aveng, 16. svibqja 1979, str. 50-5). 2 Enciclopedia Universal Ilustrada Europeo-Americana (Barcelona, 190734), svezak 37, str. 854-67: "nacićn". 3 (Sao Paulo-Rio-Porto Alegre, 1958-64), svezak 13, str. 581.

19

Gobiemo, vlast, ne povezuje se, dakle, izričito s pojmom nacićn do 1884. Jer, kao što nam ukazuje filologija, prvo značenje riječi "nacija" povezano je s porijeklom ili rodom: "naissance, extraction, rang", da navedemo iječnik starofrancuskog, koji citira Froissartovo "je fus retournć au pays de ma nation en la contš de Haynnau" (Vratio sam se u zemlju svog rođenja/pori­ jekla u grofoviji Hainault).4 I, ukoliko se porijeklo ili rod uopće povezuju s nekom skupinom ljudi, teško da se povezuju sa sku­ pinom koja tvori državu (osim u slučaju vladalaca i njihovog roda). Ukoliko se povezuju s teritorijem, samo je slučajno to politička jedinica, a čak ni tada nije u pitanju velika politička jedinica. U španjolskom je iječniku iz 1726. (prvo izdanje) riječ patria ili, u više pučkoj uporabi, tierra, "domovina" značila sa­ mo "mjesto, grad ili zemlja rođenja", ili "svaka regija, područje ili okrug nekog posjeda ili države". Riječ patria u ovom užem smislu, koji je moderni španjolski morao razlučiti od širokog smisla, onog po kojem je to patria chica , "mala domovina", prilično je univerzalna do 19. st., osim među klasično obrazova­ nim ljudima, koji poznaju stari Rim. Tek se 1884. tierra pove­ zuje s državom; i tek se 1925. po prvi put čuje emocionalni prizvuk današnjeg patriotizma, koji riječ patria definira ovako: "naša vlastita nacija, sa cjelokupnim zbirom materijalnih i ne­ materijalnih dobara, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, koja uživa ljubav i privrženost domoljuba". Mora se priznati da se Španjolska u 19. st. baš i nije nalazila na čelu ideološkog na­ pretka, no Kastilija je - a mi raspravljamo o kastilijanskom jeziku - bila jedna od najstarijih evropskih kraljevina koju se može s kakvim-takvim pravom nazvati "nacionalnom drža­ vom". U svakom slučaju možemo dovesti u sumnju tvrdnju da su Britanija i Francuska u 18. st. bile "nacionalne države" u nekom bitno drugačijem smislu. Razvoj relevantnog vokabulara može stoga biti od općeg interesa. U romanskim je jezicima riječ "nacija" domaća. U drugim je jezicima, ondje gdje se koristi, posuđenica iz stranog jezika. To nam omogućuje da lakše pratimo razlike u upotrebi. Tako u visokonjemačkom i niskonjemačkom riječ Volk (narod) očito 4 L. Curae de Sainte Pelaye, Dictionnaire historique de Vancien langage frangois (Niort, s.a.), 8 svezaka; "nation".

20

Hnnng ima neke asocijacije koje imaju i riječi izvedene iz "natio", no interakcija je složena. Očito je da u srednjovjekovnom niskonjemačkom taj termin (natie), kad se uopće koristi - a može se pretpostaviti da će ga zbog njegovog latinskog porije­ kla koristiti samo pismene osobe, ili osobe kraljevskog ili ple­ menitog roda - još ne posjeduje konotaciju Volk, koju će početi stjecati tek u 16. st. On znači, kao i u srednjovjekovnom fran­ cuskom, grupu iz koje je netko rodom ili porijeklom (Geschlecht ).5 Kao i drugdje, razvija se u smjeru opisivanja većih samostojnih grupa, kao što su cehovi, ili druge korporacije koje valja razlikovati od drugih s kojima koegzistiraju: odatle značenje "nacije" kao sinonima za stranca, kao u španjolskom, "nacije" stranih trgovaca ("strane zajednice, posebno trgovaca, koji žive u gradu i tamo uživaju povlastice"),6 poznate "nacije" studenata na starim sveučilištima. Odatle potječe i nešto manje poznata "regimenta iz luksemburške nacije".7 No, čini se jasnim da evo­ lucija može težiti tome da se naglasi mjesto ih teritorij porijekla - pays natal, kako navodi jedna starofrancuska definicija, koja lako postaje, barem u glavama kasnijih leksikografa, ekviva­ lent "provincije",8 dok drugi radije naglašavaju grupu onih koji su istog porijekla, čime se kreću u smjeru etničke pripadnosti, kao kod Nizozemaca, koji inzistiraju na primarnom značenju natie, kao "totalitetu ljudi za koje se uzima da pripadaju istoj ’stam’(lozi)". U oba slučaja, problem odnosa čak i takve proširene, no do­ maće "nacije" i države mogao je zbuniti, jer bilo je očito da etnički, jezično i na bilo koji drugi način većina država bez obzira na veličinu nisu homogene, te se stoga ne može jedno­ stavno postaviti znak jednakosti između njih i nacija. Rječnik nizozemskog izrijekom kao kuriozitet svojstven samo Englezi­ ma i Francuzima izdvaja činjenicu da oni riječ "nacija" koriste da bi označili ljude koji pripadaju nekoj državi, čak i kada ne

6 Dr E. Verwjjs i Dr J . Verdam, M iddelnederlandsch Woordenboek, svezak 4 (Hag, 1899), stupac 2078. 6 Woordenboek der N ederlandsche Tool, svezak 9 (Hag 1813), cols 1586-90. 7 Verwyg i Verdam, M iddelnederlandsch Woordenboek, svezak 4. 8 L. Huguet, Dictionnaire de la langue frangaise du 16e sibcle, svezak 5 (Pariz, 1961), str. 400.

21

govore isti jezik.8 Vrlo se poučna rasprava o tom problemu vodila u Njemačkoj u 18. st.10 Za enciklopedista Johanna Heinricha Zedlera 1740. godine nacija je u svom stvarnom i prvot­ nom značenju značila određeni broj ujedinjenih Bttrger (najbo­ lje je da, kad se radi o Njemačkoj sredinom 18. st., tu notorno dvosmislenu riječ ostavimo ovakvu kakva jest) koji dijele običa­ je, moral i zakone. Odatle slijedi da ona ne može imati nikakvo teritorijalno značenje, budući da pripadnici različitih nacija (podijeljeni na temelju "razlika u načinu života - Lebensarten i običajima") mogu živjeti zajedno u istoj provinciji, čak i ako je ona vrlo malena. Kad bi nacije bile na ikakav način inherentno povezane s teritorijem, Lužički bi se Srbi u Njemačkoj morali nazivati Nijemcima, što oni očito nisu. Ta ilustracija prirodna je saksonskom učenjaku, koji poznaje posljednje ostatke slaven­ skog stanovništva (koji i danas postoje) unutar jezične Njemač­ ke, koje se još nije dosjetio obilježiti diskutabilnim terminom "nacionalna manjina". Zedler sveukupno stanovništvo, ljude svih "nacija" koji žive u istoj provinciji ili državi opisuje riječju Volck. Ali, jao terminološkoj pedantnosti, u praksi se termin "Nation" često koristi u istom smislu kao i "Volck"; ponekad kao sinonim za "stalež" društva {Stand, ordo ), a ponekad za bilo koje drugo udruženje ili društvo (Gesellschaft , societas). Bez obzira na "pravo i prvotno" ili bilo koje drugo značenje "nacije", značenje je termina i dalje očito sasvim drukčije od današnjeg. Tako možemo, da se ne upuštamo u daljnje prou­ čavanje, prihvatiti da je pojam nacija u svom današnjem i u osnovi političkom smislu povijesno vrlo mlad. Tu činjenicu da­ pače naglašava još jedan lingvistički spomenik, New English Dictionary koji je 1908. naglasio da je staro značenje te riječi obuhvaćalo uglavnim etničku jedinicu, dok novija upotreba jače naglašava "predodžbu političkog jedinstva i nezavisnosti".11 Ako prihvatimo povijesnu novost današnjeg pojma "nacije", najlakše ćemo, po mom mišljenju, shvatiti njegovu prirodu sli­

9 Woordenboek (1913), stupac 1588. 10 John. Heinrich Zedler, Grosses vollstOndiges Universal-Lexicon aller Wis8enschaften und Kttnste svezak 23 (Leipzig-Halle, 1740, reprint Graz, 1961), stupci 901-3. 11 Oxford English Dictionary, svezak VII (Oxford, 1933), str. 30.

22

jedeći one koji su počeli sistematski koristiti taj pojam u politič­ kom i socijalnom diskursu u doba velikih revolucija, i posebno pod nazivom "princip nacionalnosti” od otprilike 1830. nadalje. Ta digresija u Begriffsgeschichte nije laka, dijelom stoga što su, kao što ćemo vidjeti, ljudi tada koristili takve riječi previše neosviješteno, a dijelom stoga što je jedna te ista riječ u isto vrijeme značila, ili mogla značiti, vrlo različite stvari. Primamo značenje "nacije”, koje se najčešće pretresalo u lite­ raturi, bilo je političko. Ono je izjednačavalo "narod" i državu kako su to činile američka i francuska revolucija, jednadžba poznata iz fraza kao što su "nacionalna država", "Ujedinjene nacije", ili iz retorike predsjednika s kraja 20. st. Stariji je poli­ tički diskurs u SAD radije spominjao "narod", "uniju", "konfede­ raciju", "našu zajedničku zemlju", "javnost", "opću dobrobit" ili "zajednicu", ne bi li tako izbjegao centralizam i unitarizam koje implicira termin "nacija", u odnosu prema pravima država u federaciji.12 Je r dio je koncepta nacije u eri velikih revolucija bio, ili je barem bez sumnje ubrzo postao, to da nacija treba biti, kao što rekoše Francuzi, "jedna i nedjeljiva".13 Tako uzeta "nacija" bila je skupina građana čija ih je kolektivna suverenost konstituirala u državu koja je bila njihov politički izraz. Jer, ma što još nacija bila, element građanstva i masovne participacije ili izbora uvijek je bio prisutan. John Stuart Mill nije tek defi­ nirao naciju na temelju posjedovanja nacionalnog osjećaja. Ta­ kođer je dodao da pripadnici jedne nacionalnosti "žele da njima svima vlada jedna vlast, i žele da tu vlast provode isključivo ili oni sami ili jedan njihov dio"14. Ne iznenađuje nas što Mili o ideji nacionalnosti kao takvoj ne raspravlja u zasebnoj publika­

John J . Lalor (u p .), Cyclopedia o f Political Science (New York, 1889), svezak II, str. 932: "Nation". Relevantne su natuknice uglavnom pretiskane, ili točnije prevedene iz ranijih francuskih cijela. 13 "Iz te bi definiqje slijedilo da je naciji suđeno da tvori samo jednu državu i da konstituira nedjeljivu cjelinu" (ibid. str. 923). Definicija iz koje bi ovo ^jedilo" je ona po kojoj je nacjja "skupina ljudi koji govore istim jezikom, ineju iste običaje i obdareni su određenim moralnim osobinama koje ih razlikqju od drugih grupa slične prirode". To je jedan od brojnih prinyera sumnjivih argumenata kojima su nacionalisti tako često skloni 14 J . S. Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Government (Izdaqje Everyman, London, 1910), str. 359-66.

23

ciji, nego, karakteristično - i kratko - u kontekstu svoje male rasprave o predstavničkoj vladavini, tj. demokraciji. Jednadžba nacija = država = narod, a posebno suvereni narod, bez svake je sumnje povezala naciju s teritorijem, budu­ ći da su struktura i definicija država u to doba bile u biti terito­ rijalne. Također je podrazumijevala i mnogobrojnost nacional­ nih država konstituiranih na taj način, i to je svakako bila nužna posljedica samoopredjeljenja naroda. Kao što se kaže u francuskoj Deklaraciji prava iz 1795. godine: Svaki je narod nezavisan i suveren, bez obzira na broj pojedinaca koji ga tvore i na veličinu teritorija koji zauzi­ ma. Ta je suverenost neotuđiva.15 No Deklaracija ne kaže mnogo o tome što čini "narod". Po­ sebno nije bilo nikakve logične veze između građana teritorijal­ ne države na jednoj strani i identifikacije "nacije" na temelju etničkih, jezičnih i drugih činilaca, ili drugih karakteristika ko­ je su omogućavale kolektivno priznavanje grupne pripadnosti. Dapače, neki tvrde da je francuskoj revoluciji "bio potpuno stran nacionalni princip ili osjećaj; bila je štoviše neprijateljski nastrojena prema njemu" iz tog razloga.16 Kao što je nizozem­ ski leksikograf oštroumno primijetio, jezik nije u principu imao nikakve veze s time što je netko Englez ili Francuz, pa će se, kao što ćemo vidjeti, francuski stručnjaci tvrdoglavo opirati svakom pokušaju da se govorni jezik uzme kao kriterij nacio­ nalne pripadnosti koja se, kako su tvrdili, utvrđivala isključivo na temelju francuskog državljanstva. Jezici kojima su govorili Alzašani ili Gaskonjci nisu imali nikakvog utjecaja na njihov status pripadnika francuskog naroda. Doista, ako je s gledišta pučkih revolucionara "nacija" imala ikakvu zajedničku točku, to nije bila, ni u kakvom temeljnom smislu, ni etnička pripadnost, ni jezik ni ništa slično, iako su i 15 Možemo primijetiti da se pravo naroda na suverenost i nezavisnost ne spominje u DeHarftrjjAm« prava iz 1789. ni 1793. Vidi Lucien Jamne, Le Discours jacobin et la dćmocratie (Pariz, 1989), dodaci 1-3, str. 407-14. Među­ tim, O. Dann i J . Dinwiddy (ur.), Nationalism in the Age o f the French Revo­ lution (London, 1988), str. 34, za takvo gledaqje 1793. 16 Maurice Block, "Nationalities, principle o f u J . Lalor (ur.), Cyclopedia of Political Science, svezak U, str. 939.

24

oni mogli poslužiti kao indikatori pripadanja zajednici. Kao što je istakao Pierre Vilar,17 ono što je gledano odozdo karakterizi­ ralo narod-naciju bilo je baš to što je ona predstavljala opći interes umjesto pojedinačnih interesa, opću dobrobit umjesto povlastica, na što nam ukazuje i termin koji su Amerikanci koristili prije 1800. da njime označe nacionalnost, a da ne upo­ trijebe baš tu riječ. Razlike među etničkim skupinama bile su sa ovog revoludonamo-demokratskog stanovišta isto tako se­ kundarne kako su se kasnije činile socijalistima. Očito da ame­ ričke koloniste od kralja Georgea i njegovih pristaša nije dijelio ni jezik ni etnička pripadnost, i obratno, Francuska Republika bez poteškoća je izabrala Angloamerikanca Thomasa Painea u svoju Nacionalnu skupštinu. Ne možemo stoga u revolucionarnu "naciju" učitati ništa slično budućem nacionalističkom programu stvaranja nacional­ nih država za skupine definirane na temelju kriterija o kojima su tako žestoko raspravljali teoretičari u 19. st., kao što su etnička pripadnost, zajednički jezik, religija, teritorij i zajed­ nička povijesna sjećanja (da ponovo citiramo Johna Stuarta Milla).18 Kao što smo vidjeli, osim teritorija čija površina nije bila definirana (i možda boje kože) nijedan od ovih kriterija nije ujedinjavao novu američku naciju. Nadalje, kako je "grande na­ tion" Francuza širila granice tijekom revolucionarnih i napole­ onskih ratova, obuhvaćajući područja koja nisu ni po jednom od kasnijih kriterija pripadanja naciji bila francuska, bilo je jasno da niti jedan od njih ne predstavlja osnovu za njeno konstitui­ ranje. Pa ipak su različiti elementi koji su kasnije korišteni u otkri­ vanju definicija ne-državne nacionalnosti, bez sumnje bili pri­ sutni i tada, bilo da su bili povezani s revolucionarnom nacijom, bilo da su joj stvarali probleme; i što je više za sebe tvrdila daje jedna i nedjeljiva, to je više heterogenost unutar nje stvarala probleme. Jasno je da je većina Jakobinaca bila podozriva pre­ ma Francuzu koji ne govori francuski i da se u praksi često

17 P. Vilar, "Sobre loa fundamente« de laa estructuraa nacionales" (Pistorio, 16/Eztra ▼(Madrid, travanj 1978), str. 11. 18 John Stuart Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Govern­ ment, str. 359-66.

25

prihvaćao etnolingvistički kriterij nacionalnosti. Kao što je re­ kao Barčre u svom izvještaju o jezicima Komitetu javne sigur­ nosti: Tko se u departmanima Haut-Rhin i Bas-Khin udružio s izdajicama i pozvao Prase i Austrijance na naše napad­ nute granice? To je žitelj (alzaškog) kraja, koji govori isti jezik kao i naši neprijatelji, i koji stoga sebe smatra nji­ hovim bratom i sugrađaninom, a ne bratom i sugrađa­ ninom Francuza koji ga oslovljavaju na dragom jeziku i imaju drage običaje.19 Francusko je inzistiranje na jezičnoj uniformnosti od revolu­ cije nadalje doista izrazito i u ono je vrijeme bilo sasvim izuzet­ no. Vratit ćemo se na njega kasnije. No, poanta je u tome da teoretski nije korištenje francuskog kao materinskog jezika činilo nekog Francuzom - kako bi i moglo kad je sama revolu­ cija toliko vremena potrošila na to da dokaže kako se malo ljudi u Francuskoj uistinu njime služi?20 - već je to bila volja da se uz ostale slobode, zakone i zajedničke karakteristike slobodnog naroda Francuske stekne još i ta. Na neki je način svladavanje francuskog bio jedan od uvjeta za puno francusko državljan­ stvo (pa stoga i nacionalnost), kao što je svladavanje engleskog postalo uvjetom za američko državljanstvo. Da bismo ilustrirali razliku između u osnovi jezične definicije nacionalnosti i fran­ cuske definicije, čak i u njenoj ekstremnoj formi, sjetimo se njemačkog filologa kojeg ćemo susresti i kasnije kako uvjerava Međunarodni kongres statističara daje potrebno u državne po­ pise stanovništva umetnuti i pitanje o jeziku (vidi str. 10 7108). Richard BOckh, koji je u svojim vrlo utjecajnim publikaci­ jama 1860-ih tvrdio da je jezik jedini adekvatni indikator naci­ 19 Citirano u M. de Certeau, D. Julia i J. Revel, Une Politique d ela langue. La Revolution Frangaise et le patois: L ‘enq6te de l’Abbć Grćgoire (Pariz, 1975), str. 293. Problem Francuske revolucije i nacionalnog jezika općenito je obrađen i u Renće Balibar i Dominique Laporte, Le Frangais national. Politi­ que et pratique de la langue nationale sous la Revolution (Pariz, 1974). Speci­ fični je problem Alzasa obrađen u E. Phillips, Les Luttes linguistiques en Alsace ju sq u ’en 1945 (Strasbourg, 1975) i P. L6vy, Histoire linguistique d'Alsace et de Lorraine (2 sveska, Strasbourg, 1929). 20 De Certeau, Julia i Revel, Une Politique de la langue, passim.

26

onalnosti, a taj je argument vrlo dobro odgovarao njemačkom nacionalizmu, budući da su Nijemci bili jako raspršeni po sred­ njoj i istočnoj Evropi, morao je aškenaske Židove klasificirati kao Nijemce, budući da je jidiš neosporno njemački dijalekt koji potječe od srednjovjekovnog njemačkog. Bio je itekako svjestan činjenice da će taj zaključak teško prigrliti njemački antisemiti. No, francuski revolucionari, koji su zagovarali integraciju Židova u francusku naciju, niti su trebali niti bi shvaćali takve argumente. S njihovog su gledišta sefardi koji govore srednjo­ vjekovni španjolski i aškenazi koji govore jidiš - a u Francuskoj je bilo i jednih i drugih - postali jednako Francuzi, čim su prihvatili uvjete francuskog državljanstva, među koje je narav­ no spadala i upotreba francuskog. Obrnuto, argument po ko­ jem Dreyfus ne može biti "pravi" Francuz jer je židovskog pori­ jekla, ispravno je shvaćen kao prijetnja samoj biti francuske revolucije i njenoj definiciji francuske nacije. Pa ipak se u poanti Barčreova izvještaja susreću dva sasvim različita koncepta nacije: revolucionamo-demokratski i nacio­ nalistički. Jednadžba država = nacija = narod vrijedila je za oba, no za nacionaliste je stvaranje političkih entiteta koji bi ju sadržavali proizlazilo iz prethodnog postojanja neke zajednice koja se razlikuje od stranaca, dok je s revolucionamo-demokratskog stanovišta središnji pojam bio narod suverenih građa­ na = država, koji u odnosu na ostatak ljudske rase onda tvori "naciju”.21 Ne smijemo zaboraviti ni da će od tada nadalje drža­ ve, bez obzira na to kako su konstituirane, također morati uze­ ti u obzir svoje podanike, jer je u doba revolucija postalo teže njima vladati. Kao što je rekao grčki osloboditelj Kolokotronis, više nije bilo istina da "ljudi smatraju kraljeve bogovima na zemlji i da su obavezni reći da sve što rade dobro rade".22 Više ih nije štitila božanska priroda. Kad je francuski kralj Charles X oživio drevnu ceremoniju krunidbe u Rheimsu 1825. i (nera­ do) ceremoniju čudotvornog liječenja, jedva se 120 ljudi pojavilo

U odnosu na državu, građani tvore narod; u odnosu na ljudsku rasu, oni tvore naciju", J . Helie, "Nation, definition o£" U Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svesak II, str. 923. 22 Citirano u E. J . Hobsbawm, The A ge o f Revolution 1789-1848 (London, 1962), str. 91-2.

27

da bi bili izliječeni od skrofula dodirom kraljeve ruke. Na po­ sljednjoj ih je krunidbi prije njegove, 1774. godine, bilo 2 400.23 Kao što ćemo vidjeti, od 1870. godine demokracija će problem legitimiteta i mobilizacije građana zaoštriti i učiniti još potreb­ nijim njegovo hitno iješenje. Za vlasti je ključni dio jednadžbe država = nacija = narod očito bila država. No, koje je bilo mjesto nacije (ili pak jednadžbe država = nacija = narod, bez obzira kako ih poredali) u teorijskom diskursu onih koji su, na kraju krajeva, najsnažnije dali svoj pečat Evropi 19. st., a osobito u vrijeme kad je "princip nacio­ nalnosti" izmijenio kartu Evrope na najdramatičniji način, nai­ me u razdoblju od 1830. do 1880, a to su bile liberalne buržoa­ zije i njihovi intelektualci? Čak i da su htjeli, ne bi mogli izbjeći razmatranju tog problema tijekom onih pedeset godina kad je evropsku ravnotežu moći izmijenila pojava dviju velikih sila zasnovanih na nacionalnom principu (Njemačke i Italije), fak­ tička podjela treće po istom principu (Austro-Ugarska nakon Nagodbe iz 1867), a da i ne spominjemo priznavanje kao neovi­ snih država niza manjih političkih entiteta koji su za sebe zah­ tijevali novi status nacionalno zasnovanih naroda, od Belgije na zapadu do država koje su naslijedile Otomansko Carstvo u jugoistočnoj Evropi (Grčka, Srbija, Rumunjska, Bugarska), i dva nacionalna ustanka Poljaka koji su zahtijevali rekonstituiranje u ono što je po njihovom mišljenju bila njihova nacionalna država. A nisu to niti željeli izbjeći. Za Waltera je Bagehota "izgradnja nacija" predstavljala osnovni sadržaj evolucije u 19. st.24 Međutim, budući da je broj nacionalnih država na početku 19. st. bio malen, radoznali su si umovi neizbježno postavljali pitanje koja će od brojnih evropskih populacija, koje se po ne­ kom od kriterija mogu klasificirati kao "nacionalnosti", steći svoju državnost (ili neki niži oblik priznanja političke ili uprav­ ne zasebnosti), te koja će od brojnih postojećih država dobiti karakter "nacije". Sastavljanje popisa kriterija za potencijalni ili stvarni status nacije u biti je poslužilo u ovu svrhu. Činilo se

23 Marc Bloch, Les Rois thaumaturges (Pariz, 1924), str. 402-4. 24 Walter Bagehot, Physics and, Politics (London, 1887), pogl. HI, IV, o "izgradnji nacija".

28

očitim da se neće sve države podudarati s nacijama, a ni obrat­ no. Sjedne je strane Renanovo poznato pitanje "zašto je Holandija nacija, a Hanover i Vojvodstvo Parma to nisu?"26 urodilo jednim nizom analitičkih problema. S druge je strane primjed­ ba Johna Stuarta Milla da stvaranje nacionalne države mora biti (a) izvedivo i (b) posljedica želje same nacionalnosti rezul­ tirala drugim nizom problema. To je važilo čak i za nacionali­ ste iz sredine viktorijanskog doba koji nisu nimalo sumnjali u to kakav je odgovor na oba tipa pitanja što se njihove vlastite nacionalnosti ili države u kojoj se ta nacionalnost nalazi tiče. Jer, čak su se i oni zatekli kako na zahtjeve drugih nacionalno­ sti i država gledaju s manje oduševljenja. Kada, međutim, prijeđemo ovu točku u liberalnom diskursu 19. st. nailazimo na iznenađujući stupanj intelektualne neo­ dređenosti. To nije toliko zbog toga što problem nacije nije bio do kraja promišljen, koliko zbog pretpostavke da ga i ne treba posebno izricati jer je sam po sebi očit. Iz tog se razloga veliki dio liberalne teorije nacija javlja, na neki način, na margini diskursa liberalnih autora. Nadalje, kao što ćemo vidjeti, jedno je ključno područje liberalnog teorijskog diskursa otežalo da se uopće intelektualno razmatra "nacija". Naš je zadatak u ostat­ ku ovog poglavlja da rekonstruiramo koherentnu liberalnu buržoasku teoriju "nacije", baš kao što arheolozi rekonstruiraju tr­ govačke putove po nakupinama novčića. Možda bi bilo najbolje početi s "nacijom" u njenom najmanje zadovoljavajućem smislu, a to je smisao u kojem Adam Smith koristi tu riječ u naslovu svog velikog djela. Jer, jasno je da u njegovom kontekstu ona ne znači ništa više od teritorijalne države, ili, po riječima Johna Raea, oštroumnog Škota koji je lutao Sjevernom Amerikom početkom 19. st. kritizirajući Smi­ ths, "svaku zasebnu zajednicu, društvo, naciju, državu ili narod (termini koje, što se tiče našeg predmeta, možemo držati sino­ nimima)".26 Pa ipak, misao velikog liberalnog političkog ekono­ mista mora biti relevantna za liberalne građanske mislioce koji 26 Ernest Renan, "What is a nation?" u Alfred Zinunera (ur.), M odem Poli­ tical Doctrines (Oxford, 1939), str. 192. 20 John Rae, The Sociological Theory o f Capital, being a complete reprint o f the New Principles o f Political Economy by John Rae (1834) (ur.) C. W. Mixter (New York, 1905), str. 26.

29

su razmatrali "naciju" s drugih gledišta, čak ako i nisu bili, kao John Stuart Mill, i sami ekonomisti, ih, kao Walter Bagehot, urednici časopisa The Economist. Možemo se zapitati da li je povijesna slučajnost da se klasična era liberalizma i slobodne trgovine podudara s tom "izgradnjom nacija" koju je Bagehot smatrao tako bitnim obilježjem stoljeća u kojem je živio? Dru­ gim riječima, da li je nacionalna država imala posebnu funkciju kao takva u procesu razvoja kapitalizma? Ili još bolje: kako su tadašnji liberalni analitičari vidjeh tu funkciju? Jer, povjesničaru je očito da je uloga ekonomija d e fin ira nih državnim granicama velika. Svjetska ekonomija 19. st. bila je prije internacionalna nego kozmopolitska. Teoretičari svjet­ skog sistema nastoje dokazati da je kapitalizam nastao kao globalni sistem na jednom kontinentu i nigdje drugdje, upravo zbog političkog pluralizma u Evropi, koja niti je sama tvorila, niti je bila dijelom jedinstvenog "svjetskog carstva". Ekonomski razvoj od 16. do 18. stoljeća odvijao se na temelju teritorijalnih država, od kojih je svaka težila tome da slijedi merkantilističku politiku kao jedinstvena cjelina. Još očitije, kada govorimo o svjetskom kapitalizmu u 19. i na početku 20. st., govorimo o njegovim sastavnim nacionalnim jedinicama u razvijenom svi­ jetu - o britanskoj industriji, američkoj privredi, njemačkom kapitalizmu za razliku od francuskog i tako dalje. Tijekom du­ gačkog razdoblja od 18. st. do kraja U. svjetskog rata kao daje u globalnoj ekonomiji ostalo malo mjesta za one istinski ekstrateritorijalne, transnacionalne i međuprostome jedinice koje su odigrale tako veliku ulogu u genezi kapitalističke svjetske pri­ vrede i koje su danas opet postale tako prominentnima: na primjer, nezavisne mini-države čije je ekonomsko značenje ne­ srazmjerno njihovoj veličini i resursima - Ltibeck i Gent u 14. st., Singapur i Hong Kong danas. U stvari, osvrćući se na ra­ zvoj moderne svjetske privrede, skloni smo uočiti da se faza u kojoj je ekonomski razvoj bio integralno povezan s "nacional­ nim privredama" velikog broja razvijenih teritorijalnih država nalazi između dva u biti transnacionalna razdoblja. Poteškoću je u 19. st. za liberalne ekonomiste, ili liberale koji su, kako se moglo i očekivati, prihvatili argumente klasične političke ekonomije, predstavljalo to što su oni mogli priznati ekonomsko značenje nacija samo u praksi, a ne i u teoryi. Kla­ sična je politička ekonomya, a posebno ona Adama Smitha, 30

formulirana kao kritika "merkantilističkog sistema”, tj. upravo onog sistema u kojem su vlade tretirale nacionalne privrede kao cjeline koje treba razvijati državnom politikom i nastojanji­ ma. Slobodna trgovina i slobodno tržište bili su upereni upravo protiv takvog koncepta nacionalnog ekonomskog razvoja, za koji je Smith po svom mišljenju dokazao da je kontraproduktivan. Ekonomska je teorija tako bila razrađena isključivo na temelju individualnih jedinica poduzetništva - osoba ili tvrtki koje racionalno nastoje što više povećati dobitke i smanjiti gu­ bitke na tržištu bez određenog prostornog opsega. U krajnjoj je liniji to moglo biti jedino svjetsko tržište. Dok je Smith bio sve samo ne protiv određenih funkcija vlade koje su se odnosile na privredu, što se ticalo opće teorije ekonomskog rasta, u njoj nije bilo mjesta naciji, ni bilo kojem drugom kolektivu većem od tvrtke, kojom se, uzgred budi rečeno, nije detaljnije pozabavio. Tako je J. E. Caimes, na vrhuncu ere liberalizma, na čak deset stranica ozbiljno razmatrao pretpostavku da je nepotreb­ no stvarati teoriju međunarodne trgovine koja biae razlikovala od bilo koje druge trgovine između pojedinaca.27 Zaključio je da, iako međunarodne transakcije iz dana u dan postaju sve lakše, ipak ima dovoljno trvenja da je opravdano zasebno razmatrati problem trgovine između država. Njemački je liberalni ekono­ mist Schflnberg sumnjao da li pojam "nacionalni dohodak" ima ikakvo značenje. Oni koji se nisu zadovoljavali površnim ideja­ ma mogli su pasti u iskušenje da u to povjeruju, ali su vjerojat­ no išli predaleko iako su monetarne procjene "nacionalnog bo­ gatstva" bile pogrešne.28 Edwin Cannan20 smatrao je da se "na­ cija” Adama Smitha sastoji samo od skupine pojedinaca koji žive na teritoriju neke države i razmatrao je da li činjenica da će za stotinu godina svi ti ljudi biti mrtvi onemogućava da se o "naciji” govori kao o entitetu koji postoji u kontinuitetu. Za ekonomsku je politiku to konkretno značilo uvjerenje da je sa­ 27 J . E. Cairnes. Som e Leading Principles o f Political Economy Newly Expounded (London, 1874), str. 355-65. 28 Dr Gustav Schflnberg (ur.), Handbuch d er politischen Oekonomie, sve«ak I (TQbingen, 1882), str. 158 i dajje. 28 Edwin Cannan, History o f the Theories o f Production and Distribution in English Political Economy from 1776 to 1848 (London, 1894), str. 10 i dajje.

31

mo tržišna alokacija resursa optimalna, i da bi posredstvom njegovog funkcioniranja interesi pojedinaca automatski formi­ rali interese cjeline - u onoj mjeri u kojoj je u teoriji uopće bilo mjesta za koncepte kao što su interesi cijele zajednice. Obrnu­ to, John Rae je svoju knjigu iz 1834. napisao upravo zato da bi protivno Smithu pokazao da interesi pojedinca i nacionalni in­ teresi nisu identični, tj. da principi koji vode pojedinca za vla­ stitim interesom ne povećavaju nužno bogatstvo nacije.30 Kao što ćemo vidjeti, ne valja zanemarivati one koji su odbili da bezuvjetno prihvate Smitha, no čije se ekonomske teorije nisu mogle nositi s klasičnom školom. Termin "nacionalna privreda" pojavljuje se u Palgraveovom Dictionary o f Political Economy samo u vezi s njemačkom ekonomskom teorijom. Sam termin "nacija" nestao je iz istovrsnog francuskog iječnika 1890-ih go­ dina.31 Pa ipak, čak su i najčistokrvniji klasični ekonomisti bili pri­ siljeni da barataju pojmom nacionalne privrede. Kao što je sljedbenik Saint-Simona Michel Chevalier izjavio, pokajnički ili ironično, u svom uvodnom predavanju, kao profesor političke ekonomije na Collšge de France: Naređeno nam je da se bavimo općim interesima ljud­ skih društava, i nije nam zabranjeno da razmatramo specifičnu situaciju u društvu u kojem živimo 32 Ili kako će to formulirati Lord Robbins, opet u vezi s klasič­ nim političkim ekonomistima, "malo je dokaza da su kao krite­ rij uspješnosti politike uzimali išta drugo osim nacionalne ko­ risti, a još manje je dokaza da su bili spremni uzeti u obzir dokidanje nacionalnih veza".33 Ukratko, niti su mogli, niti su htjeli pobjeći od "nacije" čiji je napredak Porter pratio sa samo­ zadovoljstvom od 1835. nadalje jer, kako je mislio, trebalo je 30 Rae, The Sociological Theory o f Capital. 31Nouveau Dictionnaire d ’Economie Politique (ur.), L6on Say i Joseph Chailley (Pariz, 1892). 32 Michel Chevalier, Cours d ’economie politique fait au College de France, svezak I (Pariz, 1855), str. 43. Predavanje je održano 1841. 33 L. Robbins, The Theory o f Economic Policy in English Classical Politi­ cal Economy (2. izdanje, London, 1977), str. 9-10. Mora se, međutim, reći daje iznimka bio uistinu globalni Bentham.

32

"utvrditi načine na koji se bilo koja zajednica uspjela uzdići na visok položaj među nacijama". "Bilo koja zajednica", jedva da je potrebno dodati, u stvari je za njega značila "vlastita zajedni­ ca".34 Kako su se zaista mogle zanijekati ekonomske funkcije, pa čak i prednosti nacionalne države? Postojanje država s mono­ polom nad valutom i s financijama pa stoga i fiskalnom politi­ kom i aktivnošću bila je neporeciva činjenica. Te se ekonomske aktivnosti nisu mogle ukinuti, čak niti od strane onih koji su željeli eliminirati njihove štetne intervencije u privredu. Dapa­ če su čak i ekstremni liberteri mogli prihvatiti, zajedno s Molinarijem, daje "podjela ljudskog roda na autonomne nacije u biti ekonomska".35 Je r država - u postrevolucionarnom razdoblju nacionalna država - je na koncu konca garantirala sigurnost vlasništva i ugovora. Kao što je rekao J. B. Say - poznati nepri­ jatelj državnog poduzetništva - "nijedna nacija nije nikad uspjela dostići viši nivo blagostanja ukoliko nije imala stalnu vlast"36 Liberalna je ekonomija čak mogla racionalizirati funk­ cije vlasti pomoću slobodne konkurencije. Tako je Molinari tvr­ dio daje "fragmentacija ljudskog roda u nacije korisna, utoliko što razvija izuzetno snažan princip ekonomskog suparništva".37 U prilog toj tvrdnji naveo je Svjetsku izložbu 18 5 1. No i bez takvih opravdanja, funkcija vlade u ekonomskom razvoju po­ drazumijevala se. J. B. Say, koji nije između jedne nacije i nje­ nih susjeda vidio veće razlike nego između dvije susjedne pro­ vincije, ipak je optužio Francusku - dakle, francusku državu i vladu - da zapuštaju razvoj domaćih resursa zemlje i da se umjesto toga bacaju na osvajanje tuđih zemalja. Ukratko, nije­ dan ekonomist, pa čak ni onaj najekstremnijih liberalnih uvje­ renja, nije mogao previdjeti ili ne uzeti u obzir nacionalnu pri­

George Richardson Porter, The progress o f the Nation, in its various social and economic relations, from the beginning o f the nineteenth century to the present time, 2 dijela (London, 1836), Predgovor. 36 Molinari u Dictionnaire d ’econom iepolitique (Pariz, 1854), pretiskano u Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svezak II, str. 957: "Nations in political economy". 36 Ibid. str. 958-9. 37 Ibid. str. 957.

33

vredu. Samo što liberalni ekonomisti nisu rado o njoj govorili, ili pak nisu znali kako da o njoj govore. No, zemljama koje su nastojale razvijati svoju nacionalnu privredu takmičeći se s nadmoćnom privredom Britanije, Smithova je slobodna trgovina izgledala manje privlačnom. Tamo nalazimo mnoštvo ljudi koji gorljivo govore o nacionalnoj pri­ vredi kao o cjelini. Već smo spomenuli zaboravljenog škotskog Kanađanina Raea. On je izlagao teorije koje kao da anticipiraju doktrine o nadomještavanju uvoza i uvozu tehnologija Eko­ nomske komisije UN za Latinsku Ameriku 50-ih godina. Još očitije, veliki je pristaša federalizma Alexander Hamilton u SAD povezivao naciju, državu i ekonomiju, opravdavajući po­ moću te veze jaku nacionalnu vladu koju je on podržavao pred manje centralistički nastrojenim političarima. Na popisu njego­ vih "velikih nacionalnih mjera" koje je sastavio autor natuknice "nacija" u jednom kasnijem američkom priručniku isključivo su ekonomske mjere: osnivanje nacionalne banke, nacionalna od­ govornost za državne dugove, stvaranje nacionalnog duga, za­ štita nacionalne industrije pomoću visokih carina i obavezna trošarina.38 Moguće je da su, kao što udivljeni autor ukazuje, sve te mjere "trebale razviti zametak nacionalnosti", a moguće je i da je, kao što je bio slučaj s drugim federalistima koji su rijetko spominjali naciju a često raspravljali o privredi, autor smatrao da će se nacija pobrinuti sama za sebe ako se federal­ na vlada pobrine za ekonomski razvoj: u svakom je slučaju nacija implicirala nacionalnu privredu i sistematsku brigu za tu privredu od strane države, što je u 19. st. značilo protekcio­ nizam. Ekonomski teoretičari razvoja u Americi 19. st. bili su, opće­ nito uzevši, preveliki mediokriteti da bi teorijom uspješno po­ duprli Hamiltonov princip, što su pokušali učiniti jadni Carey i drugi.39 Međutim su to lucidno i uvjerljivo učinili njemački eko­ nomisti, na čelu s Friedrichom Listom. On je svoje ideje, koje su se otvoreno inspirirale Hamiltonom, razvio tijekom boravka u SAD 20-ih godina 19. st., kad je dapače i sudjelovao u debata­ **Ibid. str. 933. 39 Usp. J. Schumpeter, History o f Economic Analysis (Oxford, 1954), str. 515-16.

34

ma o nacionalnoj privredi.40 Za Lista je zadaća ekonomije kao znanosti, koju su Nijemci od tada nadalje radije nazivali "naci­ onalnom ekonomijom" (Nationaloekonomie) ili "narodnom eko­ nomijom" (Volkswirtschaft) umjesto "političkom ekonomijom", bila "postizanje ekonomskog razvoja nacije i priprava za ulazak u univerzalno društvo budućnosti".41 Jedva da je potrebno do­ dati kako bi se taj razvoj odvijao u vidu kapitalističke industri­ jalizacije koju potiče snažna buržoazija. Ono što je, međutim, s našeg stanovišta interesantno kod Lista i kasnije "historijske škole" njemačkih ekonomista kojima je poslužio kao inspiracija - kao što je poslužio i ekonomskim nacionalistima drugih zemalja, npr. Arthuru Griffithu u Ir­ skoj42 -je s t to što je on jasno formulirao jednu od karakteristi­ ka "liberalnog" poimanja naqje koja se obično uzimala zdravo za gotovo. Ona je morala biti dovoljno velika da tvori razvojnu jedinicu koja se može održati. Ako ne uspije prijeći taj prag, nema povijesno opravdanje. Ta se karakteristika činila tako očitom i lako dokazivom, da se rijetko i pokušavala potkrijepiti dokazima. Dictionnaire politique Gamier-Pagčsa je 1843. sma­ trao "smiješnim" postojanje Belgije i Portugala kao neovisnih nacija, jer su tako očito bile premalene.43 John Stuart Mill je opravdavao sasvim neosporni irski nacionalizam time što su Irci na kraju krajeva i kad se sve uzme u obzir, "dovoljno brojni da bi tvorili pristojnu naciju".44 Drugi se, među njima i Mazzini i Cavour, iako apostoli principa nacionalnosti, nisu slagali. Da­ pače je sam New English Dictionary riječ "nacija" definirao ne samo na uobičajeni način s kojim je Britaniju upoznao J. S.

40 Napisao je Outline o f Am erican Political Economy (Philadelphia, 1827), u kojoj anticipira svoje kasnije poglede. O Listu u Americi pide W. Notz "Frie­ drich List in Amerika" (WeltwirtschafUiches Archiv, 29, 1925, str. 199-265 i ■vezak 22, 1925, str. 154-82) i "Frederick List in America" (American Econo­ mic Review, 16, 1926, str. 249-65). 41 Friedrich List, The National System o f Political Economy (London, 1885), str. 174. ^Njegovi su pogledi lijepo sažeti u E. Strauss, Irish Nationalism and British Democracy (London, 1951), str. 218-20. 43 "Nation" Eliasa Regnaulta, D ictionnaire politique, s uvodom GarnierPagtea (Pariz, 1842), str. 623-6. "N’y-a-t-il pas quelque chose de dćrisoire d’appeler la Belgique une nation?" 44 Considerations on Representative Government u Utilitarianism, str. 365.

35

Mill, već kao "veću skupinu osoba" potrebnih karakteristika (moj kurziv).46 List je jasno ustvrdio da brojno stanovništvo i veliki teritorij obdaren mnogim na­ cionalnim resursima osnovni su uvjeti za normalnu na­ cionalnost... Nacija koja je ograničena malim brojem sta­ novnika i malim teritorijem, osobito ako ima i poseban jezik, može posjedovati samo sakatu književnost, sakate institucije za unapređivanje umjetnosti i znanosti. Mala država ne može nikako na svom teritoriju do savršen­ stva razviti različite grane proizvodnje.46 Ekonomske prednosti velikih država (Grossstaaten ), držao je profesor Gustav Cohn, dokazane su primjerima Britanije i Francuske. Bez svake su sumnje te prednosti bile manje od prednosti jedinstvene globalne ekonomije, no ujedinjenje svijeta na nesreću nije još bilo moguće postići. U međuvremenu je "sve čemu teži cijela ljudska rasa ... u ovom trenu već (zunachst einm al) postigao značajan dio ljudske rase, tj. 30-60 milijuna ljudi". I tako "slijedi da će budućnost civiliziranog svijeta još dugo imati oblik stvaranja velikih država (GrossstaatenbildungY 47 Uzgred primjećujemo stalnu pretpostavku, na koju ćemo se vratiti kasnije, da su "nacije" na drugom mjestu po poželjnosti iza svjetskog jedinstva. Dva zaključka slijede iz ove teze, koja je gotovo univerzalno prihvaćena među onima koji su ozbiljno razmišljali o ovom pro­ blemu, čak i kad su je formulirali manje eksplicitno od Nijema­ ca, koji su to učinili iz određenih povijesnih razloga. Kao prvo, slijedi da "princip nacionalnosti" u praksi vrijedi samo za nacionalnosti određene veličine. Odatle i činjenica koja bi nas inače zapanjila, da Mazzini, apostol ovog principa, nije predvidio nezavisnu Irsku. Što se tiče još manjih nacionalnosti ili potencijalnih nacionalnosti - Sicilijanaca, Bretonaca, Velšana - njihove je zahtjeve trebalo uzeti s još manje ozbiljnosti. U 46 Oxford English Dictionary, VH, str. 30. 48 Ibid. str. 175-6. 47 Gustav Cohn, Grundlegung der Nationaloekonomie, vol. I (Stuttgart, 1885), str. 447-9.

stvari, riječ Kleinstaaterei (sistem mini-država) bila je namjer­ no prezirna. Njemački su nacionalisti bili upravo protiv toga. Riječ "balkanizacija", koja potječe iz podjele teritorija koji su bili dio Turskog Carstva na brojne nezavisne državice, i danas ima negativnu konotaciju. Oba termina spadaju u frazeologiju poli­ tičkih uvreda. Ovaj se "zakon kritične mase" izvrsno može ilu­ strirati kartom buduće Evrope nacija koju je sastavio sam Mazzini 1857: sadrži jedva desetak država i federacija, od kojih se Samo jedna (naravno, Italija) ne bi mogla odmah klasificirati kao višenacionalna po kasnijim kriterijima.48 "Princip nacional­ nosti", kako ga je formulirao Wilson i koji je dominirao mirov­ nim ugovorima poslije I. svjetskog rata rezultirao je Evropom s dvadeset i šest država - dvadeset i sedam ako dodamo i Irsku Slobodnu Državu koja je ubrzo osnovana. Samo ću dodati da nedavna studija regionalističkih pokreta samo u Zapadnoj Evropi navodi četrdeset i dva,49 i tako pokazuje što bi se moglo dogoditi ako se jednom napusti "zakon kritične mase". Važno je međutim primijetiti da u klasičnom periodu liberal­ nog nacionalizma nitko nije ni sanjao o napuštanju tog princi­ pa. Samoopredjeljenje nacija vrijedilo je samo za one nacije koje su se smatrale sposobnima za opstanak: kulturno, i svakako ekonomski (ma što točno sposobnost za opstanak ustvari zna­ čila). Utoliko se Mazzinijeva i Millova ideja nacionalnog samoo­ predjeljenja bitno razlikovala od one predsjednika Wilsona. Ra­ zloge za prijelaz s jedne na drugu razmotrit ćemo kasnije. No, možda bi i ovdje bilo korisno en passan t primijetiti da "princip praga" nije bio posve odbačen ni u Wilsonovo doba. Između dva je rata postojanje Luksemburga i Lichtensteina predstavljalo izvor blage nelagode, mada su filatelisti pozdravili te države. Nikome nije bilo milo postojanje Slobodnog grada Gdanjska, ne aamo u dvije susjedne države koje su ga obje željele kao dio svog teritorija, već mnogo šire, među svima onima koji su osje­ ćali da gradovi-države ne mogu opstati u 20. st., kao što su to mogli u vrijeme Hanse. Stanovnici krnje Austrije gotovo su jednoglasno željeli integraciju s Njemačkom, jer jednostavno 48 Vidi Denis Mack Smith (ur.), II Risorgimento (Bari, 1968), str. 422. 49 Jochen Blaschke (ur.), Handbuch d er westeuropOischen Regionalbewejungen (Frankftirt, 1980).

37

nisu mogli povjerovati da tako mala država može ekonomski neovisno opstati (da je "lebensfiLhig"). Tek smo nakon 1945, i još više po početku dekolonizacije u zajednicu nacija pripustili takve entitete kao što su Dominikanska Republika, Maldivi i Andora. Druga je posljedica ta što je izgradnja nacija neizbježno viđena kao proces ekspanzije. To je bio drugi razlog za anoma­ liju slučaja Irske ili bilo kojeg drugog čisto separatističkog naci­ onalizma. Kao što smo vidjeli, u teoriji je prihvaćeno da se u toku socijalne evolucije ljudske socijalne jedinice povećavaju od obitelji i plemena do grofovije i kantona, od lokalnog do regio­ nalnog, nacionalnog i na kraju globalnog. Nacije su tako, na neki način, bile u skladu s historijskom evolucijom samo utoli­ ko što su povećavale opseg ljudskog društva, a sve drugo ostaje nepromijenjeno. Ako va\ja našu doktrinu sažeti u jednu tezu, možda bi­ smo trebali reći da je, općenito govoreći, princip nacio­ nalnosti legitiman kada teži ujedinjavanju u kompaktnu cjelinu raštrkanih grupa populacije, a da je nelegitiman kada teži podjeli države.60 U praksi je to značilo da se od nacionalnih pokreta očekivalo da budu pokreti za nacionalno ujedinjavanje ili širenje. Svi su se Nijemci i Talijani tako nadah tome da se okupe u jednoj državi, baš kao i svi Grci. Srbi će se tako integrirati s Hrvatima u jedinstvenu Jugoslaviju (koja nije imala ama baš nikakvog povijesnog presedana), oni željni još većeg jedinstva sanjah su još i dalje o Balkanskoj Federaciji. To je ostala čvrsta nakana komunističkih pokreta do poslije II. svjetskog rata. Cesi će se spojiti sa Slovacima, Poljaci s Litavcima i Ukrajincima - oni su, ustvari, već bih stvorili jedinstvenu veliku državu u Poljskoj prije podjele - Rumunji u Moldaviji stopit će se s Rumunjima u Vlaškoj i Transilvaniji, i tako dalje. To je bilo očito nespojivo s definicijama nacije baziranim na etničkoj pripadnosti, jeziku ili zajedničkoj povijesti, no, kao što smo vidjeh, to nisu bih odluču­ jući kriteriji za liberalnu izgradnju nacija. U svakom slučaju, nitko nije poricao činjeničnu višenacionalnost, višejezičnost ili 60 Maurice Block u Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svezak U, str. 941.

38

višeetničnost najstarijih i najnesporniiih nacionalnih država, kao što su npr. Britanija, Francuska i Španjolska. Ovakva je nacionalna heterogenost "nacionalnih država" pri­ hvaćena tim prije, što su u mnogim dijelovima Evrope i u ve­ ćem dijelu ostatka svijeta nacionalnosti bile tako očito izmiješa­ ne na jednom te istom teritoriju da se razvrstavanje tih nacio­ nalnosti po čisto prostornom principu činilo sasvim nerealnim. To je poslužilo kao osnova interpretacijama nacionalnosti, kao što je kasnija austromarksistička, po kojima se nacija ne veže uz teritorij već uz narod. Niti je slučajnost što su inicijativu o tom pitanju u austrijskoj socijaldemokratskoj partiji pokretali uglavnom Slovenci, koji su živjeli na području gdje je bilo po­ sebno teško razdvajati slovenska od njemačkih naselja, koja su često postojala kao enklave unutar enklava, ili kao granične zone neodređene i promjenljive identifikacije.51 No, ipak je na­ cionalna heterogenost nacionalnih država prihvaćena prije sve­ ga zato što se činilo neospornim da male, a posebno male i nerazvijene nacionalnosti mogu samo profitirati spajanjem u veće nacije, dajući svoj doprinos razvoju ljudske rase kroz njih. "Iskustvo", rekao je Mili, izričući konsenzus razumnih proma­ trača, "dokazuje da je moguće da se jedna nacionalnost stopi i apsorbira u drugu.” Za nerazvijene i inferiorne iz toga bi se dala izvući velika korist: Nitko ne može pretpostaviti da za Bretonca ili Baska ili stanovnika francuske N a vare nije korisnije da bude ... pripadnik francuske nacionalnosti, koji pod istim uvjeti­ ma uživa sve privilegije francuskog državljanstva... nego da se duri na svojim hridinama, kao poludivlji relikt dav­ no prošlih vremena, krećući se u svojoj vlastitoj maloj mentalnoj orbiti, ne sudjelujući i ne zanimajući se za opći razvoj svijeta. Ista se primjedba može uputiti i Velšaninu ili škotskom gorštaku kao pripadnicima britanske naci­ je.52

51 Prilog Etbina Kristana partijskom kongresu u BrGnnu (Bmu), u kojem •e elaborira narirmaini program partije, može se naći u Georges Haupt, Mi! thel Lowy i Claudia Weill, Lea M andates et la question nationals 1848-1914 Pariz, 1937), str. 204-7. 52 Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Government, str. 363-4.

39

Kad se jednom prihvatilo da nezavisna ili "prava" nacija tre­ ba također biti sposobna za samostalni opstanak po tada pri­ hvaćenim kriterijima, slijedilo je i da su neke manje nacional­ nosti i njihovi jezici osuđeni da kao takvi nestanu. Friedrich Engels je žestoko napadan kao velikonjemački šovinist zato što je predskazivao nestanak Čeha kao naroda i zato što je izrekao neke ne baš laskave primjedbe o budućnosti još podosta drugih naroda.63 On je doista i bio ponosan što je Nijemac, i naginjao je tome da svoj narod uspoređuje s drugima na štetu drugih, osim glede revolucionarne tradicije svog naroda. Također je bio, bez imalo sumnje, posve u krivu što se tiče Čeha i još nekih naroda. No, potpuno je anakronistično kritizirati ga zbog nje­ govog osnovnog stava, koji su dijelili svi nepristrani promatrači sredinom 19. st. Neke od malih nacionalnosti i jezika nisu imali samostalne budućnosti. To je bilo općeprihvaćeno, čak i među ljudima koji su bili sve samo ne neprijateljski nastrojeni prema nacionalnom oslobođenju u principu ili praksi. U takvom općem stavu nije bilo ni traga šovinizmu. On nije implicirao neprijateljske osjećaje prema jezicima i kulturi tih kolektivnih žrtava zakona napretka (kako bi ih bez sumnje nazivali u to vrijeme). Naprotiv, ondje gdje nadmoć državne nacionalnosti i državnog jezika nije u pitanju, premoćna bi na­ cija mogla njegovati i unapređivati dijalekte i manje jezike unu­ tar nje, povijesne i folklorne tradicije manjih zajednica koje sadrži, ako ništa drugo a ono kao dokaz mnoštva boja na svojoj makronacionalnoj paleti. Dapače male nacionalnosti, pa čak i nacionalne države koje su prihvatile integraciju u veću naciju kao nešto pozitivno - ili, ako hoćete, koje su se pokorile zakonu napretka - nisu ni same vidjele nikakve nepremostive razlike između mikrokulture i makrokulture, ili su se čak pomirile s gubitkom onoga što se nye dalo prilagoditi modernom dobu. Pojam "sjevernog Britanca" izmislili su Škoti, a ne Englezi, na­ kon ujedinjenja 1707.54 Sami su glasnogovornici i borci za velšku stvar u Walesu 19. st. sumnjali u to da njihov jezik, iako

63 Usp. Roman Rosdolsky, "Friedrich Engels und das Problem der ’geschichtslosen Včlker’" (Arc/iiu fUr Sozialgeschichte, 4/1964, str. 87-282). 64 Vidi Linda Colley, "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1750-1830" {Past and Present, 113, 1986), str. 96-117.

40

moćan medij za religiju i poeziju, može udovoljiti svim kultur­ nim potrebama svijeta 19. st. - tj. prihvaćali su nužnost i pred­ nost dvojezičnosti.66 Bez sumnje su bili svjesni mogućnosti za­ pošljavanja i napredovanja po cijeloj Britaniji koja se nudila Velšanima koji govore engleski, no to njje oslabilo njihovu emo­ tivnu vezu s drevnom tradicijom. Ovo se jasno vidi čak i među onima koji su se pomirili s konačnim nestankom idioma, kao što je svećenik Griffiths sa Nonkonformističkog koledža u Brecknocku koji je samo zatražio da se taj proces prepusti pri­ rodnoj evoluciji: Pustite ga [velški jezik] da umre u miru i časno. Ma koliko da smo mu privrženi, malo bi tko poželio da se eutanazija odloži. Ali, nikakvu žrtvu ne bismo smatrah prevelikom da se spriječi njegovo ubojstvo.66 Četrdeset godina kasnije, i drugi je pripadnik male nacional­ nosti, socijalistički teoretičar Karl Kautsky - porijeklom Čeh govorio u sličnom rezigniranom tonu, no ne bez naklonosti: Nacionalni će jezici biti sve više ograničeni na domaću upotrebu, no čak će i ondje sve više biti tretirani kao stari komad naslijeđenog porodičnog namještaja, kao ne­ što prema čemu se ophodimo s poštovanjem, iako baš nema velike praktične vrijednosti.67 No, ti su problemi mučili manje nacionalnosti čija se samostojna budućnost činila nesigurnom. Englezi jedva da su marili za preokupacije Škota i Velšana, dok su se dičili kućnom egzo­ tikom Britanskog otočja. I koji su dapače, kao što su to ubrzo otkrili stereotipizirani Irci, s to većom dobrodošlicom prihvaćah manje nacionalnosti koje nisu predstavljale prijetnju većoj što su se razhčitije od Engleza ponašale: irske i škotske osebujnosti pozdravljane su pljeskom. Shčno su tome pangermanski nacio­ 66 Ieuan Gwinedd Jones, "Language ar|d community in nineteenth-century Wales" u David Smith (ur.), A People and a Proletariat: Essays in the History o f Wales 1780-1980 (London, 1980), str. 41-71, posebno str. 59-63. 66 Inquiry on Education in Wales, Parliamentary Paper, 1847, XXVII, II. šio (Izvjeitqj o grofovijama Brecknock, Cardigan i Radnor), str. 67. 67 Haupt, Lowy i Weill, Les M andates, str. 122.

41

nalisti ustvari poticali književnost na niskonjemačkom ili frizijskom, jer su ovi bili svedeni na bezopasne prirepke, a ne kon­ kurente visokonjemačkom, talijanski su se nacionalisti ponosili Bellijem, Goldonijem i pjesmama na napolitanskom. Što se to­ ga tiče, frankofoni se Belgijanci nisu bunili protiv Belgijanaca koji su govorili i pisali flamanski. Upravo su se Flamingants odupirali Francuzima. Iako jest bilo slučajeva da vodeća nacija ili Staatsvolk nastoji aktivno potisnuti manje jezike i kulture, do kraja je 19. st. ta pojava bila rijetka, osim u Francuskoj. Neki su narodi ili nacionalnosti tako bili osuđeni na to da nikad ne postanu potpuno razvijene nacije. Drugi su postigli, ili će postići, status potpune nacije. No, koje od njih su imale budućnost, a koje ne? Debate o tome što spada u karakteristike nacije - teritorijalne, jezične, etničke i si. - nisu mnogo pomo­ gle. "Zakon kritične mase” bio je naravno korisniji, jer je elimi­ nirao određeni broj malih naroda, no, kao što smo vidjeli, ni on nije bio odlučujući, budući da je bilo "nacija" prilično skromne veličine, da i ne spominjemo nacionalne pokrete poput irskog, o čijoj su sposobnosti da formiraju uspješne nacionalne države mišljenja bila podijeljena. Neposredna poanta Renanovog pita­ nja o Hanoveru i Vojvodstvu Parmi, na kraju krajeva, nije bila njihova usporedba s bilo kojom nacijom već sa drugim nacio­ nalnim državama isto takve skromne veličine, s Nizozemskom ili Švicarskom. Kao što ćemo vidjeti, pojava nacionalnih pokre­ ta s podrškom masa koji traže da im se posveti pažnja, zahtije­ vat će temeljne revizije sudova, no u klasičnom razdoblju libe­ ralizma čini se da je malo njih izvan Otomanskog Carstva tra­ žilo priznanje statusa nezavisnih suverenih država, a ne tek različite stupnjeve autonomije. Slučaj Irske je, kao i obično, anomalan i što se tiče ovoga - u svakom je slučaju to postao s pojavom fenijaca koji su zahtijevali Republiku Irsku koja bi mogla biti samo i isključivo nezavisna od Britanije. U praksi su postojala samo tri kriterija koji su omogućavali narodu da se čvrsto klasificira kao nacija, uvijek pod uvjetom da je dovoljno velik da pryede prag. Prvi je povijesna poveza­ nost s nekom trenutno postojećom državom ili državom s rela­ tivno dugom i nedavnom prošlošću. Stoga se nije mnogo ospo­ ravalo postojanje engleskog ili francuskog naroda-nacije, (veliko)ruskog naroda ili Poljaka, a rijetko se osporavalo i španjol­ 42

sku naciju, s jasno shvaćenim nacionalnim obilježjima, osim u samoj Španjolskoj.68 Je r ako se podrazumijeva identifikacija nacije s državom, stranci su prirodno pretpostavljali da u nekoj zemlji postoji samo državni narod, navika koja i dandanas sme­ ta Škote. Drugi je kriterij postojanje kulturne elite s dugom tradici­ jom, koja posjeduje pisani nacionalni književni i administrativ­ ni jezik. Na tome su Talijani i Nijemci bazirali svoje tvrdnje da su nacija, iako se dotični "narodi" nisu mogli identificirati ni sa jednom jedinstvenom državom. U oba se slučaja nacionalna identifikacija stoga izrazito temeljila na jeziku, iako je i u jed­ nom i u drugom slučaju nacionalni jezik u svakodnevnom živo­ tu govorila tek malena manjina - procjenjuje se da je u Italiji ta manjina iznosila 2V2 % u času ujedinjenja59 - dok se ostatak stanovništva služio različitim i često međusobno nerazumljivim idiomima.60 Treći je kriterij, moramo nažalost reći, potvrđena osvajačka sposobnost. Stanovništvo će najlakše osvijestiti svoju kolektiv­ nu egzistenciju ako egzistira kao imperijalni narod, čega je Fri­ edrich List bio itekako svjestan. Osim toga, u 19. je stoljeću osvajanje pružalo darvinistički dokaz o evolucijskom uspjehu društvene vrste. Ostali kandidati za status nacije očito nisu bili a priori is­ ključeni, no nije bilo niti nikakvih a priori pretpostavki u njiho­ vu korist. Za njih je najbolje bilo da su dio nekog političkog entiteta koji je po liberalističkim standardima 19. st. anomalan, zastario i koji su povijest i napredak osudili na propast. Otomansko je Carstvo bilo najočitiji evolucijski fosil te vrste, no isto je to bilo, kao što je postajalo sve očevidnije, i Habsburško Carstvo.

8 Unutar su Španjolske kulturne, jezične i institucionalne razlike među narodima kraljevina Aragona i Kastiljje bile očite. U Španjolskom Carstvu, kojeg Aragon njje bio djelom, još i više. 69Tullio de Mauro, Storia linguistica dell’Italia unita (Bari, 1963), str. 41. 60 "Obwohl sie alle in einem Reich ’Deutscher Nation' nebeneinander lebten, darf nichts darfiber hintwegt&uschen, das ihnen sogar die gemeinsame Jmgangssprache feUte." Hans-Ulrich Wehler, D eutsche Gesellschaftsgetchichte, vol. I (Mflnchen, 1987), str. 50

43

Tako su dakle ideolozi ere pobjedonosnog buržoaskog libera­ lizma od, recimo, 1830. do 1880. koncipirali naciju i nacionalnu državu. Te su koncepcije bile dio liberalne ideologije na dva načina. Prvo, jer je razvoj nacija nesumnjivo predstavljao fazu u ljudskoj evoluciji ili napretku od manje grupe ka većoj, od obitelji ka plemenu i regiji, ka naciji, i, na kraju, ka ujedinje­ nom svijetu budućnosti u kojem će se, da citiramo površnog i stoga tipičnog G. Lowesa Dickinsona, "barijere nacionalnosti koje su dio djetinjstva rase rastopiti i rastočiti na suncu znano­ sti i umjetnosti."61 Taj bi svijet bio jedinstven i jezično. Jedan jedini svjetski jezik, uz koji bez sumnje postoje i nacionalni jezici svedeni na kućnu i sentimentalnu ulogu dijalekata, imali su na umu i predsjednik Ulysses S. Grant i Karl Kautsky.62 Takva predvi­ đanja, kao što danas znamo, i nisu bila sasvim promašena. Pokušaji da se konstruiraju umjetni svjetski jezici koji datiraju iz 80-ih godina 19. st., nakon što su 70-ih sastavljeni međuna­ rodni telegrafski i signalni kodovi, propali su, iako jedan od njih, esperanto, još živi među malobrojnim entuzijastima, te pod paskom nekih režima koji vuku porijeklo od socijalističkog internacionalizma tog perioda. S druge se strane razumno ne­ povjerenje Kautskog u vezi s tim nastojanjima i njegovo pred­ viđanje da će se jedan od većih državnih jezika pretvoriti u de facto svjetski jezik pokazalo ispravnim. Engleski se pretvorio u taj globalni jezik, iako on ne zamjenjuje već nadopunjuje nacio­ nalne jezike. Tako je u perspektivi liberalne ideologije, nacija (a to znači velika nacija sposobna za opstanak) predstavljala fazu u evolu­ ciji do koje se stiglo polovinom 19. st. Kao što smo vidjeli, naličje ideje "nacija kao napredak" je stoga, logično, bilo asimiliranje manjih zajednica i naroda u veće. To nije nužno podra­ zumijevalo odbacivanje starih lojalnosti i osjećaja, iako je daka­ ko moglo značiti i to. Oni koji su bili geografski i socijalno mobilni, i koji u svojoj povijesti nisu imali ništa naročito pri­ vlačno na što su se mogli pozivati, mogli su biti sasvim priprav­ 61B. Porter, Critics o f Em pire. British Radical Attitudes to Colonialism in Africa, 1895-1914 (London, 1968), str. 331, koji citira djelo G. Lowesa Dickin­ sona A M odem Symposium (1908). Relevantni navod is nastupnog govora predqednika Granta vidi u E. JHobsbawm, The A ge o f Capital 1848-1875 (London, 1975), epigrafi pogMju 3.

44

ni to učiniti. To se osobito odnosilo na mnoge Židove srednje klase u zemljama koje su nudile totalnu jednakost za asimilira­ ne - Pariz je bio vrijedan mise i drugima, a ne samo Henriju IV - dok nisu krajem stoljeća i kasnije otkrili da neograničeno pristajanje na asimilaciju nije dovoljno, ako nacija koja ih pri­ ma nije spremna da u potpunosti prihvati one koji se asimilira­ ju. S druge strane ne valja smetnuti s uma da SAD nisu nipošto bile jedina država koja je slobodno nudila status pripadnika "nacije" svakom tko se želio pridružiti, i da su "nacije" dopuštale slobodan ulaz lakše od klasa. Generacije prije 19 14 . pune su velikonacionalnih šovinista čiji očevi, a o majkama da i ne go­ vorimo, nisu znali jezik naroda koji su njihovi sinovi odabrali kao svoj narod, te čija su imena, slavenska ih mađarizirana njemačka i slavenska svjedočila o njihovom izboru. Asimilacija se mogla i solidno isplatiti. No, modema je nacija bila dijelom liberalne ideologije na još jedan način. Povezivala se s preostalim velikim liberalnim slo­ ganima ne toliko logičnom nuždom koliko zbog dugotrajnog međuodnosa: kao što se sloboda i jednakost povezuju s brat­ stvom. Drugim riječima, budući da je sama nacija bila tako nova s povijesnog stanovišta, konzervativci i tradicionalisti bih su joj protivnici, pa je stoga nacija privlačila one koji su bili njihovim protivnicima. Veza između ta dva načina mišljenja može se ilustrirati primjerom tipičnog pangermanista iz Au­ strije, rođenog u Moravskoj, tom području oštrih nacionalnih konflikata. Arnold Pichler,63 služio je u bečkoj policiji. Njegovu odanost službi nisu prekinule političke promjene od 19 01. do 1938. Bio je, a donekle i ostao cijelog svog života, strastveni njemački nacionalist, protivnik Ceha i antisemit - iako nije išao tako daleko da smjesti sve Židove u konc-logore, kako su predlagali drugi antisemiti.64 Istovremeno je bio strastveni antiklerikalac, a u politici čak i liberal; u svakom je slučaju sura­ đivao u najliberalnijem bečkom dnevniku za vrijeme prve repu­ blike. U njegovim tekstovima nacionalizam i eugeničko rezoniranje idu zajedno s oduševljenjem industrijskom revolucijom i, Franz Pichler, Polizeihofrat P. Ein treuer D iener seines ungetreuen StaQtes. Wiener Polizeidienst 1901-1938 (Beč, 1984). Za ovu referencu zahvajjujem Clemensu Helleru. **Ibid., atr. 19.

45

što još više iznenađuje, time što ona stvara zajednicu "građana svijeta" (Weltbtirger)... koji ... daleko od palanačkog provincija­ lizma i horizonata ograničenih crkvenim zvonikom" otvaraju cijelu zemaljsku kuglu za one koji su do tada bili utamničeni u svojim regionalnim zakucima.65 Tako su dakle "naciju" i "nacionalizam” vidjeli liberalni misli­ oci na vrhuncu buržoaskog liberalizma, a to je bilo razdoblje kad je "princip nacionalnosti" po prvi put postao velika tema u međunarodnoj politici. Kao što ćemo vidjeti, taj se koncept ra­ zlikovao u jednom bitnom pogledu od Wilsonovog principa na­ cionalnog samoodređenja, koji je također, u teoriji, lenjinistički, i koji u debatama o ovim temama prevladava od kraja 19. st. Nije bio bezuvjetan. U tom se pogledu razlikovao i od radikalno-demokratskog gledišta, formuliranom u Deklaraciji prava francuske revolucije koju smo već citirali, koje je izričito odba­ civalo "princip praga". U praksi, međutim, mini-narodima čija su prava na suverenosti i samoodređenje time garantirana nji­ hovi veći i grabežljivjji susjedi uglavnom nisu dopuštali da pri­ mijene, a u većini tih naroda nije bilo mnogo simpatizera prin­ cipa iz 1795. Pomišljamo na (konzervativne) slobodne planin­ ske kantone Švicarske, koje su gotovo sigurno imali na pameti oni koji su čitali Rousseaua i sastavljali deklaracije o pravima čovjeka u tom razdoblju. Još nisu nastupili dani ljevičarskih autonomaških pokreta ili pokreta za nezavisnost u takvim za­ jednicama. Sa stanovišta liberalizma - a kao što nam pokazuje primjer M ana i Engelsa, ne samo liberalizma - u prilog je "naciji" go­ vorilo to što ona predstavlja fazu u povijesnom razvoju ljudskog društva, a podržavanje uspostave pojedinih nacionalnih država (bez obzira na subjektivne osjećaje pripadnika nacionalnosti u pitanju, ili privatne simpatije promatrača) ovisilo je o tome da li se moglo dokazati da one prate ili unapređuju povijesnu evo­ luciju ili napredak.66 Sveopće buržoasko divljenje prema škot65 Ibid., str. 30. 66 Usp. pismo Friedricha Engelsa Bernesteinu, 22-25. veljače 1882. (Werke, svezak 35, str. 278 i dalje) o balkanskim Slavenima: "Čak i kada bi ti tipovi bili tako divljenja vrijedni kao škotski gorštaci kako ih opisiye Walter Scott - a i oni su wflmn horda groznih stokokradica - možemo jedino osuditi to kako ih društvo Hnnaa tretira. Kari bismo mi bili na vlasti, i mi bismo imah okapanja > njihovim lopovlukom, kqji im je u krvi."

46

skim gorštacima nije, koliko m ije poznato, navelo nijednog od pisaca da zahtijeva da ih se prizna kao naciju - čak ni one sentimentalne koji su oplakivali neuspjeh restauracije dinastije Stuart pod Bonnie Prince Charlijem, čiji su glavni pristaše bili gorštački klanovi. No, ako je jedini povijesno opravdani nacionalizam bio onaj koji se uklapao u napredak, tj. onaj koji je povećavao a ne smanjivao razmjere u kojima funkcioniraju privrede, društva i kultura ljudskog roda, što bi u svoju obranu u velikoj većini slučajeva mogli učiniti mali narodi, mali jezici, male tradicije nego izraziti konzervativni otpor neizbježnom napretku povije­ sti? Mali se narod, jezik ili kultura uklapao u napredak jedino ukoliko je prihvatio podređeni status u odnosu na neku veću jedinicu, ili ako se povukao iz bitke i tako postao objektom nostalgije i drugih sentimenata - ukratko, ukoliko je prihvatio status starog obiteljskog namještaja koji mu je dodijelio Kautsky. I koji su, naravno, tolike male zajednice i kulture svijeta naizgled prihvaćale. Zašto bi se, mogao bi razmišljati obrazova­ ni liberalni promatrač, govornici irskog ponašali drugačije od govornika nortambrijskog dijalekta? Ništa ih nije sprečavalo da budu dvojezični. Engleski pisci koji su pisali na dijalektu svoj idiom nisu birali suprotstavljajući g a standardnom nacional­ nom jeziku, već sa sviješću da oba idioma imaju svoju vrijed­ nost i svoje mjesto. I, ako se s vremenom lokalni idiom povuče pred nacionalnim, ili čak postepeno iščezne, kao što se dogodilo nekim marginalnim iceltakim jezicima (kornvalski i manski prestali su se govoriti u 18. st.), to je bez svake sumnje za žaljenje, no možda je neizbježno. Njihova smrt bit će oplakana, ali generacija koja je smislila pojam i termin "folklor" znala je razlikovati živu sadašnjost i relikte iz prošlosti. Stoga je za shvaćanje "nacije" klasičnog liberalnog razdoblja bitno na umu imati činjenicu da je "izgradnja nacija", koliko god bila ključna u povijesti 19. st., vrijedila samo za neke naci­ je. A ni zahtjevi da se primijeni "princip nacionalnosti" nisu bili univerzalni. Sve je to predstavljalo međunarodni i unutarnji politički problem samo manjem broju naroda i regija, čak i unutar višejezičnih i višeetničkih država kao što je Habsburško Carstvo, gt^je je očito već tad« to bilo dominantno političko pitanje. Ne bi bilo pretjerano reći da su poslije 18 7 1. - naravno, • izuzetkom Otomanskog Carstva koje se polako raspadalo 47

tek malobrojni pomišljali da će na karti Evrope doći do daljnjih bitnih promjena, i s izuzetkom vječnog poljskog pitanja za malo se nacionalnih problema predmnijevalo da bi bili kadri to prou­ zročiti, I doista, osim na području Balkana, jedina je promjena na karti Evrope između stvaranja Njemačkog Carstva i I. svjet­ skog rata bilo odvajanje Norveške od Švedske. Štoviše, nakon nacionalne povike i sukoba 1848-1867, nije bilo pretjerano pretpostavljati da će se čak i u Austro-Ugarskoj duhovi smiriti. To su, u svakom slučaju, očekivale vlasti u Habsburškom Car­ stvu kad su (s dosta krzmanja) odlučile prihvatiti rezoluciju Međunarodnog kongresa statističara održanog u St. Petersburgu 1873. godine po kojoj se u buduće popise stanovništva uključivalo i pitanje o jeziku, no predložili su da se primjena te odluke odgodi do 1880, u kojem bi se vremenu duhovi trebali smiriti.67 Njihova je prognoza bila upravo spektakularno po­ grešna. Također slijedi i da, općenito uzevši, u ovom periodu nacije i nacionalizam nisu predstavljali veći problem u domaćoj politici u onim političkim entitetima koji su već bili postigli status "nacionalnih država", bez obzira na njihovu nacionalnu hetero­ genost po našim današnjim standardima, dok su za nenacional­ ne imperije, koji se nisu mogli (anakronistički) klasificirati kao "višenacionalni" predstavljali akutni problem. Nijedna evrop­ ska država zapadno od Rajne nije se još morala suočiti sa oz­ biljnim komplikacijama što se toga tiče, s izuzetkom Britanije koja je imala problema s tom vječitom anomalijom, Ircima. Ovo ne znači da političari nisu bili svjesni Katalonaca, Baska, Bretonaca ili Flamanaca, Škota i Velšana, ali oni su uglavnom gledani kao nešto što osnažuje ili oslabljuje neku općedržavnu političku silu. Škoti i Velšani djelovali su kao pojačanje libera­ lizmu, Bretonci i Flamanci kao pojačanje tradicionalističkom katoličanstvu. Naravno, političkim je sistemima nacionalnih država i dalje u korist išlo nepostojanje izborne demokracije, koja će potkopati liberalnu teoriju i praksu nacije, kao i mnogo toga drugoga u liberalizmu 19. st.

67 Emil Brix, Die Umgangsprachen in AltOsterreich zwischen Agitation und Assimilation. Die Sprachenstatistik in den zisleithanischen VolkzOhlungen 1880-1910 (Be£-K01n-Graz, 1982).

48

To je možda razlog zašto je ozbiljne teoretske literature o nacionalizmu toliko malo u razdoblju liberalizma i zašto djeluje kao nešto usputno. Promatrači poput Milla i Renana bili su tako ravnodušni kad se govorilo o elementima od kojih se sa­ stoji "nacionalni osjećaj” - etničkoj pripadnosti (usprkos stra­ stvenoj viktoryanskoj opsesiji "rasom"), jeziku, religiji, teritoriju, povijesti, kulturi i ostalima - jer u to vrijeme politički još nije bilo važno da li se neki od njih smatra važnijim od ostalih. No, od 80-ih godina 19. st. debata o "nacionalnom pitanju" postaje ozbiljna i intenzivna, osobito među socijalistima, jer je politička privlačnost nacionalnih slogana među masama potencijalnih ili stvarnih glasača ili pristalica masovnih političkih pokreta sada postala nešto čime se mora u praksi pozabaviti. A rasprava o pitanjima kao što su teoretski kriteriji postojanja nacije postala je žučljiva, jer je svaki specifični odgovor, kako se sada vjerova­ lo, implicirao i specifični oblik političke strategije, borbe i pro­ grama. To nije bilo značajno samo za vlasti suočene s različitim tipovima nacionalnih previranja ili zahtjeva, već i za političke partije koje su željele mobilizirati izborne okruge pozivanjem na nacionalne, nenacionalne ili alternativne nacionalne stavo­ ve. Za socijaliste u Srednjoj i Istočnoj Evropi bilo je vrlo važno na kojoj će se teoretskoj bazi definirati nacija i njena buduć­ nost. Marx i Engels, baš kao i Mill i Renan, ta su pitanja sma­ trali marginalnima. Na Drugoj su intemacionali ta pitanja bila ključna, i veliki se broj uglednika, i onih koji će to tek postati svojim tekstovima priključio debati: Kautsky, Luxemburg, Bauer, Lenjin, Staljin. Ta su pitanja mučila teoretičare mark­ sizma, no, i za Hrvate i Srbe, Makedonce i Bugare bilo je od životne važnosti da li će se nacionalnost Južnih Slavena defini­ rati ovako ili onako.6® "Princip nacionalnosti" o kojem su raspravljali diplomati i roji je izmijenio kartu Evrope u periodu od 1830. do 1878. razlikovao se od nacionalizma kao političkog fenomena koji je *ve više dobivao na važnosti u razdoblju demokratizacije i ma­ sovne politike u Evropi. U vrijeme Mazzinija nije bila važna diyenica da za veliku većinu Talijana Risorgimento nije posto-

“ Ugp. Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia: O rigins, History, fotitics (Ithaca i London, 19S4), str. 76-86.

49

jao, pa je Massimo d’Azeglio u slavnoj izjavi priznao: "Stvorili smo Italiju, a sada moramo stvoriti Talijane".69 Niti je onima koji su se bavili "poljskim pitanjem" bilo važno to što se vjero­ jatno većina seljaka koji su govorili poljski (da uopće ne spomi­ njemo trećinu stanovnika stare Rzecspopolite prije 1772. koji su govorili druge jezike) nije osjećala Poljacima u nacionali­ stičkom smislu; što je konačni osloboditelj Poljske, pukovnik Pilsudski priznao u svojoj izjavi: "Država čini naciju, a ne naci­ ja državu."70 No, poslije 1880. to što su obični ljudi mislili o nacionalnosti dobivalo je sve više na važnosti. Stoga je važno razmotriti osjećaje i stavove predindustrijskih ljudi ove vrste, na kojima se mogla izgrađivati novostvorena privlačnost poli­ tičkog nacionalizma. To ćemo učiniti u sljedećem poglavlju.

69 To je rečeno na prvom zasjedanju parlamenta novo\yedinjenog talijan­ skog kraljevstva (E. Latham, Famous Sayings and Their Authors, Detroit, 1970). 70 H. Roos, A History o f Modem Poland (London, 1966), str. 48.

50

PUČKI PROTONACIONALIZAM

Zašto i kako je jedan pojam toliko dalek od stvarnog iskustva većine ljudskih bića kao što je "nacionalni patriotizam" tako brzo postao snažan politički faktor? Očito nije dovoljno pozivati se na univerzalno iskustvo ljudskih bića koja pripadaju grupa­ ma i koji jedni druge prepoznaju kao članove kolektiviteta ili zajednica, a ostale stoga prepoznaju kao strance. Problem s kojim smo suočeni ima porijeklo u činjenici da se moderna na­ cija, bilo kao država ih kao skupina ljudi koji teže da takvu državu stvore, razlikuje po veličini, razmjerima i prirodi od stvarnih zajednica s kojima su se ljudska bića identificirala tijekom većeg dijela povijesti, te im postavlja sasvim drugačije zahtjeve. Ona je, kako se Benedict Anderson korisno izrazio, "zamišljena zajednica", i ona bez svake sumnje može ispuniti emocionalnu prazninu koja je posljedica povlačenja, dezinte­ gracije ih nepostojanja stvarnih ljudskih zajednica i mreža, no i dalje ostaje pitanje zašto su, izgubivši stvarne zajednice, ljudi poželjeli zamisliti zamjenu baš tog tipa. Jedan od razloga može biti taj da su u mnogim dijelovima svijeta, države i nacionalni pokreti bih u stanju mobilizirati određene varijante već postoje­ ćih osjećaja kolektivne pripadnosti, koji su na neki način, po­ tencijalno mogli funkcionirati i u makropohtičkim razmjerima odgovarajućim modernim državama i nacijama. Te ću veze na­ zvati "protonacionalnima". Ima ih dvije vrste. Prvo, tu su supralokalni obhci pučke iden­ tifikacije koji nadilaze one koji omeđuju stvarne prostore u ko­ jima su ljudi proveli većinu svojih života; kao što Djevica Mari­ ja povezuje vjernike u Napulju s ostatkom svijeta, iako je za većinu stvari koje pogađaju stanovnike Napulja kao zajednicu aeposrednije značajan Sv. Januarije, čija krv mora poteći svake godine (po za sve vijeke zajamčenom čudu to se i događa), jer Se u protivnom grad zadesiti zlo. Drugo, tu su političke veze i frazeologija odabranih grupa neposrednije vezanih za države i •nstitucije, koje su u stanju provesti konačnu generalizaciju, Sirenje i popularizaciju. One su nešto bliskije modernoj "naciji". *o ipak, nijedan se od ova dva oblika ne može legitimno idenificirati s modernim nacionalizmom koji se predstavlja kao njihov linearni nastavak, jer oni niti su imah, niti imaju ikakve iužne veze s jedinicom teritorijalne političke organizacije koja ja ključni kriterij 28 ono što mi Hana« smatramo "nacijom". 53

Uzmimo tek dva očita primjera. Do 1945, a u tragovima i do danas, govornici njemačkih dijalekata čije su elite koristile standardni pisani njemački jezik kulture, nastavali su ne samo svoje glavno područje u srednjoj Evropi, već su živjeli i kao vladajuća klasa, kao gradsko stanovništvo i u manjim područji­ ma u seoskim naseobinama po cijeloj istočnoj i jugoistočnoj Evropi, da i ne spominjemo manje kolonije uglavnom religiozne dijaspore u Sjevernoj i Južnoj Americi. Raspršili su se u nizu valova osvajanja, migracije i kolonizacije od 11. do 18. st. na istok sve do donjeg toka rijeke Volge. (Izostavit ćemo sasma drugačiji fenomen migracije u 19. st.) Svi su se oni smatrali u određenom smislu "Nijemcima", za razliku od svih ostalih gru­ pa među kojima su živjeli. I dok je često dolazilo do trvenja između lokalnih Nijemaca i drugih etničkih skupina, osobito ondje gdje su Nijemci imah monopol nad ključnim funkcijama, npr. kao zemljoposjednička vladajuća klasa na području Balti­ ka, do 19. st. nije mi poznat niti jedan slučaj izbijanja značajni­ jeg političkog problema zbog toga što su se Nijemci našli pod vlašću nenjemačkih vladara. I opet, dok se Židovi, raspršeni po svijetu nekoliko milenija nikad nisu prestali identificirati, bez obzira na to gdje se nalazili, kao članovi posebnog naroda koji se potpuno razlikuju od raznih vrata nevjernika među kojima su živjeli, ni u jednom trenu, barem od povratka iz babilonskog ropstva, to nije, kako se čini, podrazumijevalo ozbiljnu težnju za stvaranjem židovske političke države, a nekmoli teritorijalne države, dok nije na samom kraju 19. st. izmišljen židovski na­ cionalizam po analogiji s novostvorenim nacionalizmom Zapada. Potpuno je nelegitimno židovske veze sa zemljom njihovih predaka, Izraelom, na temelju hodočašćenja onamo, ih nade u povratak kad dođe Mesija - budući da je po mišljenju Židova tako očito da još nije došao - identificirati s težnjom da se svi Židovi okupe u modernoj teritorijalnoj državi smještenoj na drevnoj Svetoj Zemlji. Isto tako bi se moglo tvrditi da se pravi muslimani, kojima je najveća želja da odu na hodočašće u Me­ ku, time u stvari namjeravaju deklarirati kao građani onoga što se danas naziva Saudijskom Arabijom. Od čega se točno sastoji pučki p ro to nacionalizam? Pitanje je izuzetno teško, budući da zahtijeva razotkrivanje osjećaja nepi­ smenih koji su tvorili pretežnu većinu stanovništva svijeta do 20. st. Upoznati smo s idejama onog dijela pismenih osoba koji 54

su i pisali i čitali - ili bar nekih od njih - no očito nije legitimno ekstrapolirati od elita ka masama, od pismenih ka nepismeni­ ma, iako ta dva svijeta nisu potpuno odjeljiva, i iako je pisana riječ utjecala na ideje onih koji su jezik samo govorili.1 Ono što je Herder mislio o Volku ne može nam poslužiti kao dokaz o tome kako su razmišljali vestfalski seljaci. Potencijalnu širinu jaza između pismenih i nepismenih možemo ilustrirati jednim primjerom. Nijemci koji su sačinjavali klasu feudalnih gospoda­ ra baš kao i gradsko stanovništvo i kastu obrazovanih u baltič­ koj regiji prirodno su osjećah da im "nacionalna osveta i dalje visi nad glavama poput Damoklovog mača", budući da su, na što je ukazao Christian Kelch u svojoj povijesti Livonije iz 1695, estonski i latvijski seljaci imah mnoštvo razloga za mržnju ("Selbige zu hassen wohl Ursache gehabt"). No ipak nema do­ kaza da su estonski seljaci razmišljah na tako nacionalistički način. U prvom redu oni, izgleda, nisu u sebi vidjeh etničko-jezičnu grupu. Riječ "estonski" počela se upotrebljavati tek 60-ih godina 19. st. Do tada su seljaci sami sebe nazivah jednostavno "maarahvas", što znači "ljudi sa sela". U drugom redu, riječ saks (Saksonac) imala je dom inantno značenje "vlastehn" ili "gospo­ dar" a tek sekundarno značenje je bilo "Nijemac". Jedan emi­ nentni estonski povjesničar vrlo uvjerljivo dokazuje da su ondje gdje su (njemački) obrazovani ljudi mislili da se u dokumenti­ ma spominju "Nijemci" seljaci najvjerojatnije jednostavno htjeh reći "gospodari": Od kraja 18. st. lokalni su svećenici i činovnici mogli čitati djela prosvjetitelja o osvajanju Estonije (seljaci nisu čitah takve knjige) i naginjah su tome da riječi seljaka tumače onako kako je odgovaralo njihovom vlastitom načinu razmišljanja.2

Počnimo stoga s jednim od prvih pokušaja da se utvrdi kako razmišljaju Oni koji rijetko sistematično formuliraju svoje misli Vidi Roger Chartier, The Cultural Uses o f Print in Early M odem France Princeton, 1987), Uvod; također E. J . Hobsbawm, Worlds o f la b o u r (London, 1984), str. 39-42, o odnosima popularne i hegemonične kulture. 2 Podaci i navodi su iz Juhan 1T«hV, "Peasants' movements and nationalist movements in the history of Europe" CAcla Universitatis Stockkolmensis. StuGo Paltica Stockholmensia, 2, 1985: "National movements in the Baltic Coun­ ties during the 19th century", str. 15-16.

55

o javnim pitanjima, a ne zapisuju ih nikad, djelom Tsar and People Michaela Chemiavskog.3 U svojoj knjizi Chemiavsky raspravlja između ostalog i o pojmu "Svete Rusije" ili "svete ruske zemlje", za koji termin nalazi relativno malo paralela, od kojih je najbliža "Sveta Irska". Možda je mogao dodati "das heil’ge Land Tirol" (Sveta zemlja Tirol) i tako dobiti zanimljivu usporedbu i kontrast. Po Cherniavskom zemlja je mogla postati "svetom" tek kad bi mogla dokazati da ima jedinstvenu ulogu u globalnoj ekono­ miji spasenja, a to je u slučaju Rusije tek sredinom 15. st., kada je nakon pokušaja ujedinjenja crkava i pada Konstantinopola koji je označio kraj Rimskog Carstva Rusija postala jedina pra­ voslavna zemlja na svijetu, a Moskva treći Rim, tj. jedini izvor spasenja za ljudski rod. U najmanju bi ruku to bilo stanovište ruskog cara. No, ovakva razmatranja nisu posve primjerena, jer sama se fraza počela šire upotrebljavati tek u vrijeme nemi­ ra početkom 17. st., kad cara i države praktički više nije bilo. Dapače, čak i da su postojali, ne bi bili pridonijeli učestalosti tog izraza budući da ga, izgleda, niti car, ni birokracija, ni crkva, ni ideolozi moskovske vlasti nisu koristili prije ili poslije razdoblja nemira.4 Ukratko, Sveta Rusija je bio pučki termin koji je po svoj prilici izražavao pučke ideje. Korištenje termina ilustriraju epovi iz sredine 17. st. o donskim kozacima, kao što je "Poetska priča o opsadi Azova" (od strane Turaka). Evo kako su pjevali kozaci pod opsadom: Nikad više nećemo biti u Svetoj Rusiji. Umiremo kao grešnici, zasluženo. Umiremo za vaše čudotvorne ikone, za kršćansku vjeru, za ime cara i za cijelu moskovsku državu.5 Sveta se ruska zemlja, dakle, definira svetim ikonama, vje­ rom, carem, državom. To je moćna kombinacija, i to ne samo zato što su ikone, tj. vidljivi simboli, kao što su zastave, i danas 3 Michael Cherniavsky, Tsar and People. Studies in Russian Myths (New Haven i London, 1961). Vidi također Jeffrey Brooks, When Russia Learned to Read (Princeton, 1985), pogl. VI, "Nationalism and national identity", posebno str. 213-32. 4 Chemiav8ky, Tsar and people, str. 107, 114. 5 Ibid., str. 113. 56

najčešće korištene metode predočavanja onoga što se ne da predočiti. I Sveta je Rusija nesumnjivo pučka, neslužbena sila, koja nije stvorena odozgo. Razmotrimo, kao što to čini Cherniavsky, s razumijevanjem i tankoćutnošću kojima ga je naučio njegov učitelj Ernst Kantorowitz,6 riječ "Rusija". Imperij ruskih careva, politička jedinica, bio je Rosaiya , neologizam iz 16. i 17. st. koji je ušao u službenu upotrebu za Petra Velikog. Sveta zemlja Rusija uvijek je bila pradavna Rus. Biti Rusom je i da­ nas biti Russky. Nijedna riječ izvedena iz službene Rossiye - a nekoliko ih se iskušavalo tijekom 18. st. - nije bila prihvaćena kao opis ruskog naroda ili nacije, ili njihovih pripadnika. Ako je netko bio Rusaky, kao što nas podsjeća Cherniavsky, istovre­ meno je bio i krestianin - christianin, što je zanimljiva dubleta (seljak - kršćanin) i "pravi vjernik", pravoslavac. Taj se u biti popularni i populistički smisao svetoruskosti možda jest, a možda i nije poklapao s današnjom nacijom. U Rusiji je identi­ fikacija i s poglavarom crkve i države očito olakšavala takvu identifikaciju. U svetoj zemlji Tirolu očito nije, budući da je post-trentovska kombinacija zemlja-ikone-vjera-car-država išla u prilog Rimokatoličke crkve i habsburškog Kaisera (bilo kao takvog, bilo kao tirolskog vojvode) umjesto novog pojma nje­ mačke ili austrijske ili bilo koje druge "nacije". Valja se sjetiti da se tirolski seljaci 1809. nisu digli toliko protiv Francuza koliko protiv susjednih Bavaraca. Ipak, bez obzira na to da li se "na­ rod svete zemlje" može identificirati s kasnijom nacijom ili ne, sam pojam je očito nastao ranije. Pa ipak, uočavamo da se među kriterijima za Svetu Rusiju, Sveti Tirol i možda Svetu Irsku ne nalaze dva elementa koji su danas blisko, ako ne i odlučujuće povezani s definicijama naci­ je: iezik i etnička pripadnost. Sto je s jezikom? Nije li on sama bit razlikovanja jednog naroda od drugog, "nas" od "njih", pravih ljudskih bića od bar­ bara koji ne znaju govoriti pravim jezikom nego samo proizvo­ de nerazumljive zvukove? Ne uči li svaki čitatelj Biblije o Kuli babilonskoj, i kako se prijatelj raspoznavao od neprijatelja po točnom izgovoru riječi "šibolet"? Nisu li se Grci na taj način 8 Vidi cijelo koje je utrlo put daljnjim istraživanjima Ernsta Kantorowitz, The King's Two Bodies. A Study in M edieval Political Theology (Princeton, 1957).

57

protonacionalno definirali o odnosu na ostatak ljudske vrste, "barbara"? Ne predstavlja li nepoznavanje jezika druge grupe najočitiju prepreku komunikaciji, pa stoga i najočitiju graničnu crtu koja dijeli grupe: tako da stvaranje ili korištenje posebnog argoa i sada služi označavanju pripadnika supkulture koja se želi odijeliti od ostalih supkultura ili od cijele zajednice? Teško se može zanijekati da će ljudi koji govore međusobno nerazumljivim jezicima, a koji žive jedni pored drugih identifi­ cirati sebe kao govornike jednog, a pripadnike drugih zajednica kao govornike drugih jezika, ih bar kao ne-govomike svog vla­ stitog (kao barbaroi ih kao rtijemce u slavenskoj terminologiji). No nije u tome problem. Pitanje je da h se vjeruje da takve jezične barijere razdvajaju entitete koji se mogu smatrati po­ tencijalnim nacionalnostima ih nacijama, a ne tek grupama koje slučajno nešto teže razumiju riječi drugih grupa. To nas pitanje vodi na područje ispitivanja prirode vemakulamih jezi­ ka i njihovog korištenja kao kriterija za pripadnost grupi. I pri ispitivanju ovih moramo se opet čuvati brkanja debata učenih ljudi, koji su, eto, naši gotovo isključivi izvori, s onima nepisme­ nih, kao i anakronističnog učitavanja prakse 20. st. u povijest. Neknjiževni vernakulari uvijek predstavljaju kompleks lo­ kalnih varijanti ih dijalekata koji omogućuju lakšu ih težu međusobnu komunikaciju, što ovisi o geografskoj blizini ih pri­ stupačnosti. Neki, posebno oni u planinskim područjima koja vode ka segregaciji, mogu biti sasvim nerazumljivi, baš kao dq pripadaju nekoj drugoj jezičnoj porodici. U zemljama u kojima je takva situacija postoje šale o poteškoćama koje imaju stanov­ nici sjevernog Walesa u razumijevanju južnih Velšana, ih Al­ banci iz plemena Gega u razumijevanju dijalekta plemena Toska. Za filologe može biti izvanredno značajno što je katalanski bhži francuskom nego baskijskom, no normandijskom mornaru koji se nađe u lukama Bayonne ih Port Bou lokalni jezik može zvučati, kad ga čuje prvi puta, jednako neprozirno. Do dana današnjeg obrazovanim govornicima njemačkog iz, uzmimo, Kiela može biti ponajteže razumjeti čak i obrazovane švicarske Nijemce koji govore dijalekt (očito njemački) koji im je uobiča­ jeno sredstvo usmene komunikacije. Stoga u eri prije uvođenja općeg osnovnog obrazovaiya nye bilo, niti je moglo biti govornog "nacionalnog" jezika, s izuzet­ kom onih književnih ih a dm inistra tiv n ih idioma kojima se pisa­ 58

lo, ili koji su smišljeni ili adaptirani za usmenu uporabu, bilo kao lingua franca na kojem mogu komunicirati govornici dija­ lekata, bilo - i to je možda bliže njihovoj svrsi - kao idiomi koji prelaze granice dijalekata za obraćanje puku, npr. propovjedni­ ka ili recitatora pjesama koje su zajedničke širem kulturnom području.7 Veličina takvog područja potencijalne komunikabilnosti znatno varira. Gotovo bi sigurno bila veća za elite čiji horizonti i područje djelovanja nisu tako lokalizirani kao oni, recimo, seljaka. Teško je zamisliti "nacionalni jezik" koji se ui­ stinu govori i koji se razvio na čisto usmenoj bazi, a ne kao pidžin ili lingua franca (koji se mogu, dakako, na kraju pretvo­ riti u jezik koji se može koristiti u sve svrhe) u bilo kojoj geo­ grafski većoj regiji. Drugim riječima, istinski ili doslovno "ma­ terinski jezik", tj. idiom koji su ljudi kao djeca naučili od nepi­ smenih majki i kojim su se služili u svakodnevnom životu, nije nipošto bio "nacionalni jezik" ni u jednom smislu. Ovim se, kao što sam već nagovijestio, ne isključuje odre­ đena pučka kulturna identifikacija s jezikom, ili očito srodnim Bkupinama dijalekata, koji su svojstveni grupi zajednica i koji ih razlikuju od susjednih, kao u slučaju govornika mađarskog. A u onoj mjeri u kojoj tomu može biti tako, nacionalizam kasni­ jeg razdoblja može imati istinski pučke jezične protonacionalističke korijene. To bi mogao biti slučaj s Albancima, koji od Idasične starine žive pod suparničkim kulturnim utjecajima, i koji su podijeljeni u tri ili (ako im pribrojimo i lokalni islamski kult bektašija) čak četiri suparničke religije: islam, pravoslavlje i rimokatoličanstvo. Začetnici albanskog nacionalizma prirod­ no su albanski kulturni identitet tražili u jeziku, budući da je religija, kao uostalom i gotovo sve ostalo u Albaniji više, kako se činilo, razdvajalo nego spajalo.8 No, čak i u tako naizgled Najkorisniji je uvod u oveg sklop pitanja Einar Haugen, "Dialect, languaJB, nation" (American Anthropologist, 68, 1966, str. 922-35). Razmjerno novo ?odručje sociolingvistike obrađuje J . A. Fisman (ur.), Contributions to the Sociology o f Language, 2 sveska, (Hag-Pariz, 1972), osobito Članak samog Wednika "The sociology of language: an interdisciplinary social science ap­ proach to langiiagp ir> society u svesku 1. Jedna je od prvih konkretnih studija •azvqja/konstrukcjje jezika Heinz KLoss, D ie Entw icklung neuer germ anischer W tunprachen von 1800 bis 1960 (MQnchen, 1952). 8 "las grands wwm de cette literature.~ne c616brent jamais la rdligion dans aurs oeuvres; Man au contraire ils ne wanqiwwt aurama occasion pur stigma-

59

jasnom slučaju, ne smijemo se previše osloniti na obrazovane ljude. U kojem su smislu, pa čak i u kojoj mjeri, obični Albanci krajem 19. i početkom 20. st. smatrali sebe Albanicima, ili pri­ znavali srodstvo s drugim Albancima, nije uopće jasno. Kad je vodiču gospođe Edith Durham, mladom gorštaku sa sjevera, rečeno da Albanci na jugu imaju pravoslavne crkve, on je od­ vratio: "Oni nisu kršćani, nego Toski", što ne ukazuje na jak osjećaj kolektivnog identiteta, i "nemoguće je utvrditi precizan broj Albanaca koji su došli u Sjedinjene Države, budući da su se prvi imigranti rijetko izjašnjavali kao Albanci".9 Štoviše, čak su se i začetnici zasnivanja nacije u toj zemlji međusobnih sukoba klanova i poglavica prvo pozivali na uvjerljivije argumente za solidarnost, a tek potom na jezik. Kao što je rekao Nairn Frasheri (1846-1900): "Svi smo mi jedno jedino pleme, jedna jedina obitelj; jedne smo krvi i jednog jezika."10 Jezik, iako prisutan, bio je na posljednjem mjestu. Nacionalni su jezici stoga gotovo uvijek poluumjetne prirode, a ponekad su, kao u slučaju suvremenog hebrejskog, praktički izmišljeni. Upravo su suprotno od onoga što nacionalna mitolo­ gija smatra da jesu, a to je primordijalni temelj nacionalne kulture i izvor nacionalnog duha. Obično su to rezultati poku­ šaja da se stvori standardizirani idiom iz mnoštva idioma koji­ ma ljudi zaista i govore, koji se od tada nadalje degradiraju u dijalekte, a glavni je problem pri njihovom kontruiranju obično odabir dijalekta koji će poslužiti kao baza za standardizirani i homogenizirani jezik. Kasniji problemi oko standardizacije i homogenizacije nacionalne gramatike i pravopisa, i dodavanja novih elemenata iječniku, sekundarni su.11 Povijest praktički tiser l’action hostile &l’unitć nationals des diffšrentes clergćs... D semble que [la recherche de l’identitć culturelle]... se soit faite essentiellement autour du probleme de la langue." Christian Gut u Groupe de Travail sur l’Europe Cen­ trale et Orientale. Bulletin dTnformation, br. 2, lipaqj 1978, str. 40 (Maison de Sciences de l’Homme, Paris). 9 Edith Durham, H igh Albania (1909, novo izdaivje, London, 1985), str. 17; S. Thernstrom et al., Harvard Encyclopedia o f American Ethnic Groups (Cambridge i London, 1980), str. 24. 10 Citirano u Groupe de Travail, str. 52. 11 Zgodan je prikaz tog područja, s punom svyežću o "artiflcjjelnosti" većine jezika kulture u članku Marinelle Ldrinczi Angioni, "Appunti per una macrostoria delle lingue scritte de l’Europa moderna" (Quademi Sardi di Stroia,

60

svakog evropskog jezika insistira na ovoj regionalnoj bazi: knji­ ževni je bugarski nastao na temelju zapadnobugarskog idioma, književni ukrajinski na osnovi jugoistočnih dijalekata, književ­ ni mađarski nastaje u 16. st. kombiniranjem vide dijalekata, književni se latvijski bazira na srednjoj od tri varijante, litavski na jednoj od dvije, i tako dalje. Ondje gdje su nam poznata imena graditelja jezika, kao što je to obično slučaj kod jezika koji su status književnih stekli u 18 ,1 9 . i 20. st., izbor može biti arbitraran (unatoč argumentima). Ponekad je odabir politički, ili ima očite političke implikacije. Tako su Hrvati govorili tri dijalekta (čakavski, kajkavski i što­ kavski), od kojih je jedan bio također i dijalekt Srba. Dva su (kajkavski i štokavski) razvili književne verzije. Veliki je hrvat­ ski apostol ilirizma, Ljudevit Gaj (1809-72), iako mu je samom materinji bio kajkavski, 1838. počeo pisati umjesto kajkavskim štokavskim dijalektom, ne bi li naglasio bazično jedinstvo juž­ nih Slavena, te je na taj način (a) osigurao razvoj srpskohrvatskog kao više-manje jednog književnog jezika (iako su ga Hrva­ ti, katolici, pisali latinicom, a pravoslavni Srbi ćirilicom), (b) oduzeo hrvatskom nacionalizmu prikladno jezično opravdanje, i (c) Srbima i, kasnije, Hrvatima dao izgovor za ekspanzioni­ zam.12 No, s druge strane, ponekad dođe do pogrešne procjene. Bernolšk je odabrao jedan dijalekt kao temelj, kako je nakanio, književnog slovačkog oko 1790, no on se nije učvrstio, a nekoli­ ko je desetljeća kasnije Ludovit Štur odabrao osnovu koja se pokazala jačom. U Norveškoj je nacionalist Wergeland (180845) zahtijevao čistije norveški norveški, za razliku od previše

*rpaqj 1981 - lipanj 1983, str. 133-56). Osobito je koristan Sto se tiče manjih jezika. O razlici između tradicionalnog flamanskog i modernog jezika, koji se razvjja od 1841, pisao je E. Coornaert u Bulletin, de la Socićtć dH istoire Modeme, 67e anće, 8, 1968, str. 5, u diskusiji o R. Devleeshouwer, "Donćes Jnstoriques des probldmes linguistiques beiges". Vidi također Jonathan Stein­ berg, "The historian and the Questione della lingua" u P. Burke i Roy Porter |v.), The Social History of Language (Cambridge, 1987), str. 198-209. 12 Ivo Banac lijepo to izriče u The National Question in Yugoslavia: Oripis, History, Politics (Ithaca i London, 1984) (odakle i ovi podaci): "Jedinstveiacjja s dijalektima u Hrvatskoj, tj. upotreba tri dijalekta... nije se mogla iti š romantičnim vjerovanjem da je jezik najdublji izraz nacionalnog Bilo je očito da jedna nacija ne može imati tri duha, niti da dvije naciorti mogu dijeliti isti dijalekt." (str. 81).

P !

61

daniciziranog pisanog jezika, i takav je jezik odmah i konstrui­ ran (Landsm&l, danas poznat pod imenom Nynorsk). Usprkos službenoj podrdci koja je uslijedila po proglašenju norveške ne­ zavisnosti, nikad se nije proširio i ostao je tek jezikom manjine u zemlji, koja je, od 1947. de facto dvojezična u pisanju, s time da se Nynorskim služi tek 20% Norvežana, osobito onih koji žive u zapadnoj i središnjoj Norveškoj.13 Naravno, u slučaju više starijih književnih jezika odabir je izvršila povijest, kao kad su dijalekti povezani s područjem kraljevske uprave postali osnovama za književni jezik u Francuskoj i Engleskoj, ili kad je kombinacija trgovačko-pomorske uporabe, kulturnog prestiža i makedonske podrške pomogla atičkom da postane temelj za helenistički koinć ili općegrčki idiom. Zasad možemo po strani ostaviti minorni, no također ozbi­ ljan problem moderniziranja čak i onih najstarijih "nacional­ nih” književnih idioma u svrhu njihove adaptacije za život da­ nas, koji nisu previdjeli Francuska akademija i dr. Johnson. Problem je univerzalan, iako u mnogim slučajevima - u prvom redu kod Nizozemaca, Nijemaca, Čeha, Islanđana i još nekih dodatnu komplikaciju predstavka ono što možemo nazvati filo­ loški nacionalizam, tj. insistiranje na jezičnoj čistoći nacional­ nog vokabulara, koji je nagnao njemačke znanstvenike da "oxygenium" nazovu "Sauerstoff, i danas potiče očajnu borbu Francuza protiv razornog djelovanja franglaisa. Problem je ne­ izbježno ipak zaoštreniji u jezicima koji nisu nosioci znatnije kulture, no koji bi željeli da postanu prikladna sredstva za, recimo, visoko školstvo i modernu tehničko-ekonomsku komu­ nikaciju. Ne smijemo potcijeniti ozbiljnost ovakvih problema. Tako se za velški jezik tvrdi, vjerojatno i opravdano, da je naj­ stariji živi književni jezik. Datira iz 6. st. ili tu negdje. No, 1847. izrečena je primjedba da se na velškom ne mogu izreći mnoge uobičajene tvrdnje u politici i znanosti na takav način da se smisao u potpu­ nosti prenese čak i inteligentnom čitaocu velškog koji ne poznaje engleski.14 13 Einar Haugen, The Scandinavian Languages: An Introduction (London, 1976). 14 Izvještaji Komisije za utvrđivanje stanja obrazovanja u Walesu (Parlior mentary Papers XXVII, iz 1847, dio IH, str. 863 bijj.

62

Tako je jasno da jezik teško može poslužiti kao kriterij za postojanje nacije, osim u slučaju vladalaca i obrazovanih, a čak je i u njihovom slučaju prvo potrebno nacionalnom vernakularu (u standardiziranom književnom obliku) dati prednost pred prestižnijim jezicima, koji su sveti, klasični ili i jedno i drugo, i koji za malobrojne elite lijepo mogu koristiti kao sredstva za administrativnu ili intelektualnu komunikaciju, javne raspra­ ve, pa čak i - prisjetimo se klasičnog perzijskog u Mogulskom Carstvu, klasičnog kineskog u Heian Japanu - književno stva­ ralaštvo. Taj se izbor, kao što je poznato, prije ih kasnije morao izvršiti svugdje, osim možda u Kini, gdje je lingua franca kla­ sično obrazovanih postala jedino sredstvo za komunikaciju iz­ među inače međusobno nerazumljivih dijalekata u tom gole­ mom carstvu, i trenutno se pretvara u nešto nalik govornom jeziku. Zašto bi jezik bio kriterijem za pripadnost grupi, osim možda ondje gdje se jezična diferencijacija poklapa s nekim drugim razlogom za razlikovanje svoje od drugih zajednica? Sam brak kao institucija ne podrazumijeva isti jezik supružnika, jer inače teško da bi mogla postojati institucionalizirana egzogamija. Nema razloga da se ne složimo s učenim povjesničarom načina na koji se razmišljalo o mnogobrojnosti jezika i naroda koji smatra da su "tek po nedavnoj generalizaciji ljudska bića koja govore istim jezikom prijatelji, a koja govore stranim jezikom neprijatelji".16 Ondje gdje se ne mogu čuti drugi jezici, vlastiti nam idiom nije toliko kriterij postojanja grupe koliko nešto što imaju svi ljudi, kao noge. Ondje gdje paralelno postoji više jezi­ ka, višejezičnost može biti toliko normalna da isključiva identi­ fikacija sa samo jednim idiomom postaje sasvim arbitrarna. (Stoga su popisi stanovništva koji traže da se donese tako is­ ključiva odluka nepouzdani izvori podataka o jeziku.)18 N a ta­ kvim područjima statistički podaci o jeziku mogu se od jednog jdo drugog popisa dramatično izmijeniti, budući da identifikaci-

L______ ' 16 Amo Borst, D er Turm bau von Babel: Geechichte d er M einungen aber P nprung und Vielfalt d er Sprachen d er Vblker, 4 sveska u 6 (Stuttgart, 1967-63), svezak IV, 1913. [ 18 Paul M. G. L6vy, "La Statistique dee langues en Belgique" (Revue de [Institut de Bodologie (Bruxelles), 18, 1938, str. 607-70).

63

ja s idiomom ne ovisi o znanju nego o nekom drugom promje­ njivom faktoru, kao u nekim područjima Slovenije i Moravske pod Habsburgovcima; ili se ljudi mogu služiti i svojim vlastitim jezikom i službeno nepriznatom linguom francom, kao u dijelo­ vima Istre.17 Ti jezici dapače imaju svaki svoju sferu upotrebe. Ljudi na Mauricijusu ne odlučuju proizvoljno da li će govoriti kreolski ili onaj jezik koji koriste u svakodnevnom životu, jer svaki od njih koriste u druge svrhe, baš kao Sto to čine njemač­ ki Švicarci koji piSu na visokonjemačkom a govore Schwyzerdtltsch, ili slovenski otac u potresnom romanu Josefa Rotha Radetzkymarsch, koji se svom sinu unaprijeđenom u časnika ne obraća na materinskom jeziku, kao što to mladić očekuje, već na "uobičajenom grubom njemačkom Slavena u vojsci"18 iz poštovanja prema habsburškom časniku. U stvari, mistična identifikacija nacionalnosti s nekom vrstom platonske ideje je­ zika, koji postoji iza i iznad svih svojih nesavršenih varijanti, mnogo je karakterističnija za ideološku konstrukciju nacionali­ stičkih intelektualaca, kojih je Herder glavni predstavnik, nego širokih narodnih masa koje taj idiom uistinu koriste. To je knji­ ževni, a ne egzistencijalni pojam. Time ne želim negirati da su jezici, pa čak i jezične porodice, dio pučke stvarnosti. Za većinu su naroda koji govore german­ skim jezicima stranci koji žive zapadno i južno od njih - koji uglavnom govore romanskim, no također i keltskim jezicima Welsh, dok su narodi koji govore finski i kasnije slavenski istoč­ no i južno od njih bili Wends; i obratno, za većinu su Slavena svi govornici njemačkog nijemci. Pa ipak je uvijek svima bilo očito da se jezik i narod (ma kako ih definirali) ne poklapaju. U Sudanu sjedilački pripadnici plemena Fur žive u simbiozi s no­ madima iz plemena Baggara, a susjedni logor nomadski Fura koji govore jezikom Fur tretira se kao da su u pitanju Baggare, budući da ključna distinkcija između ta dva naroda nije jezična nego funkcionalna. To što ti nomadi govore Fur "samo malo olakšava standardne transakcije pri kupnji mlijeka, dodjeli

17 Emil Brix, Die Umgangspraehen in AltOsterreich zwischen Agitation und Assimilation. Die Sprachstatistik in den zisleithanischen VolkszOhlung•» 1880-1910 (Beč-Kflln-Gra*. 1982), npr. «tr. 182, 214, 332. 18 Josef Roth, The Radetzkymarch (Hannondaworth, 1974), str. 5.

64

mjesta za podizanje logora, ili nabavci gnojiva koje bi se inače vršile s ostalim Baggarama."19 Nešto više "teoretski", poznatih su sedamdeset i dva jezika na koje je podijeljena ljudska vrsta nakon Kule babilonske (ba­ rem po srednjovjekovnim komentatorima Knjige postanka) po­ krivala svaki po nekoliko nationes ili plemena, prema Anzelmu Laonskom, učeniku velikog Anzelma Kanterberijskog. William iz Altona, engleski dominikanac koji je nastavio spekulirati o lome sredinom 13. st. ljude je dijelio na jezične grupe (po idio­ mima koje govore), generationes (po porijeklu), stanovnike po­ jedinih teritorija i gentes koji su se definirali razlikama u običa­ jima i načinima općenja. Te klasifikacije nisu se nužno pokla­ pale, i ne valja ih miješati, s populusom ili narodom, koji se definirao voljom da se pokorava općem zakonu i koji je stoga oio povijesno-politička a ne "prirodna" zajednica.20 U toj je ana­ lizi William iz Altona pokazao zadivljujuću, no, do kasnog 19. st., ne i neuobičajenu pronicavost i realističnost. Jer, jezik je bio tek jedan, ne nužno i primaran, način razli­ kovanja kulturnih zajednica. Herodot je smatrao da Grci tvore jedan narod, unatoč njihovoj geografskoj i političkoj rascjepka­ nosti, budući da su istog porijekla, dijele isti jezik, iste bogove i sveta mjesta, žrtvene svečanosti i običaje, način života.21 Jezik bi zasigurno bio od ključne važnosti za obrazovane ljude kakav je bio Herodot. No, da li bi bio jednako važan običnim Beoćanima ili Tesalcima kao kriterij za pripadnost Grcima? To ne zna­ tno. Ono što znamo jest da se nacionalističke borbe ponekad u naše doba kompliciraju odbijanjem frakcija pojedinih jezičnih pupa da prihvate političko ujedinjenje s govornicima istog jezi­ ka. Takvi su slučajevi (takozvani Wa88erpolacken u Šleskoj za njenog njemačkog razdoblja, takozvani Windische u pogranič­ noj zoni onoga što je je kasnije postalo Austrija i slovenski dio Jugoslavije) doveli do gorkih optužbi od strane Poljaka i Slove-

j______ ^ 10 Frederik Barth (ur.), Ethnie Groups and Boundaries (Boston, 1969), str. I 20 Borst, D er Turm bau von Babel, str. 752-3. I 21 Herodot, H istories, VHI, 144. Borst, koji raspravlja o tom pitanju ukazujt da je, iako su Grd definitivno mialili da je ’jezik" vezan uz "narod" i da se i Mne i druge može nabrojati, Euripid smatrao jezik irelevantnim a stoik Zevn bio je dvojezičan: govorio je fenički i grčki (ibid. 137,160).

65

naca da su takve kategorije izmislili velikonjemački šovinisti da bi njima opravdali svoj teritorijalni ekspanzionizam, i te su optužbe bez sumnje sadržavale i nešto istine. No ipak, postoja­ nje grupa koje su jezično bile poljske i slovenske, no koje su se, iz raznih razloga, radije politički izjašnjavale Nijemcima ili Au­ strijancima ne može se u potpunosti poricati. Jezik u herderovskom smislu jezika kojim govori Volk dakle očito nije bio ključni element u stvaranju protonacionalizma direktno, iako je u nekim slučajevima bio relevantan za to stva­ ranje. Ipak je indirektno postao ključni element modeme defi­ nicije, pa odatle i pučkog poimanja nacionalnosti. Jer, ondje gdje postoji elitni književni ili administrativni jezik, bez obzira na malobrojnost onih koji se njime uistinu služe, on može po­ stati važan element protonadonalne kohezije iz tri razloga koja je lijepo izložio B. Anderson.22 Kao prvo, on stvara zajednicu ove elite koja međusobno ko­ municira, i koja, ukoliko se poklapa ili se može poklopiti s određenim teritorijalnim državnim područjem i zonom veraakulara, može poslužiti kao neka vrsta modela ili pilot projekta za još nepostojeću veću zajednicu "nacije" u kojoj se također može odvijati međusobna komunikacija njenih članova. U toj mjeri govorni idiomi nisu irelevantni za buduću nacionalnost. Mrtvi "klasični" ili ritualni jezici, ma kako prestižni bili, nisu prikladni da postanu nacionalni jezici, kao što se ispostavilo u Grčkoj, gdje je postojao pravi jezični kontinuitet između starog i modernog govornog grčkog. Vuk Karadžić (1787-1864), veliki reformator, dapače i kreator modernog književnog srpskohrvatskog bez sumnje je bio u pravu kad se odupirao početnim nastojanjima da se takav književni jezik stvori na temelju starocrkvenoslavenskog, čime su oni koji su se za to zalagali anti­ cipirali kasnije stvaranje hebrejskog iz prilagođenog starohebrejskog, i kad je taj jezik izgradio na dijalektima kojima je govorio srpski narod.23 I poticaj koji je doveo do stvaranja mo­ 22 Benedict Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origini and Spread o f Nationalism (London, 1983), str. 46-9; općenitije o jeziku, po­ glavlje 5. 23 Sličnu raspravu glede slovačkog vidi u Hugh Seton-Watson, Nations and States: An Enquiry into the Origins o f Nations and the Politics o f Nationalist (London, 1977), str. 170-1.

66

dernog govornog hebrejskog i okolnosti u kojima je uspješno ustanovljen toliko su neuobičajeni da ne mogu poslužiti kao općeniti primjer. Međutim, ako uzmemo da se dijalekt koji tvori osnovu nacio­ nalnog jezika zaista i govori, nije važno da li su oni koji ga govore u manjini, dokle god ta manjina ima potrebnu političku težinu. U tom je smislu francuski bio prijeko potreban za po­ jam Francuske, iako ga 1789. 50% Francuza uopće nije govori­ lo, a samo 12 -13 % ga je govorilo "ispravno" - i izvan središnje regije nije se stalno govorio čak niti u području langue d ’oui, osim u gradovima, a čak ni tada ne uvijek u predgrađima.24 Ako je francuski barem imao državu čiji je "nacionalni jezik" mogao postati, jedina je osnova za talijansko ujedinjenje bio talijanski jezik, koji je ujedinjavao obrazovanu elitu čitača i pisaca, iako se po nekim proračunima u trenu ujedinjenja (I860) njime u svakodnevnom životu služilo tek 2% stanovniš­ tva.26 Jer, ta je malena grupa ljudi doista bila nekakav talijan­ ski narod, te stoga potencijalno i pravi i jedini talijanski narod. Nitko drugi to nije bio. Isto je tako Njemačka u 18. st. bila čisto kulturni pojam, a ipak, zato što je jedino na taj način "Njemač­ ka" uopće postojala, različita od mnoštva kneževina i država, velikih i malih, upravljanih i razdijeljenih religijom i političkim obzorima, kojima je upravljano preko njemačkog jezika. Sasto­ jao se od 3-500 000 čitalaca26 djela na književnom vemakularu i gotovo sigurno još manjeg broja onih koji su se zaista i služili

< 24 Osnovni je izvor u vezi s ovim Ferdinand Brunot (ur.), H istoire de la langue frangaise (13 svezaka, Pariz, 1927-43), posebno svezak IX; i M. de parteau, D. Julia, J . Revel, Une politique de la langue: La Revolution FrangaiH etles patois: l ’enqu6te de l’A bbi G rigoire (Pariz, 1975). O problemu proSireqja majčinskog službenog jezika u masovni nacionalni jezik za i poslije franpake revoluqje, izvanredno piče Renće Balibar, L ’Institution du frangais: hsai su r le co-linguism e des Carolingiens d, la R ipublique (Pariz, 1985); vidi jakoder R. Balibar i D. Laporte, Le Frangais national' politique et pratique de la langue nationale sous la Revolution (Pariz, 1974). I ^Tullio de Mauro, Storia linguistica d ell’ltalia unita (Bari, 1963), str. 41. j 26 Do "početka 19. st." sva su se cijela Goethea i Schillera, skupno i pojediufino, po' svemu sudeći prodala u maqje od 100 000 primjeraka, tj. u 30-40 Mina. H. U. Wehlaer, D eutsche GeseUschaftgeschichte 1700-1815 (MOnchen, (987), str. 306.

67

"Hochsprache" ili jezikom kulture u svakodnevnom životu27 [u prvom redu glumaca koji su izvodili (nova) djela koja su postala vernakularna klasika]. Jer, u nedostatku državnog standarda koji bi određivao što je ispravno ("King’s English), u Njemačkoj je državni standard ispravnosti utemeljen u kazalištu. Drugi je razlog taj što opći jezik, upravo zato što se ne razvi­ ja prirodno već se konstruira, a posebno onda kada ga se natje­ ra u tisak, poprima novu fiksnost koja ga čini stalnijim, a oda­ tle (optičkom varkom) i "vječnijim" nego što to on uistinu jest. Odatle i značenje ne samo izuma tiska, osobito ondje gdje je verzija Svetog pisma na vemakularu bila temelj književnog jezika, kao što je to često bio slučaj, već i velikih ispravljača i standardizatora koji se javljaju u povijesti svakog jezika kultu­ re, a obavezno nakon pojave tiskane knjige. U biti se to odvija u razdoblju između kraja 18. i početka 20. st. u slučaju većine evropskih jezika. Treće, službeni jezik ili jezik kulture vladalaca i elite obično se pretvorio u zaista korišteni jezik modernih država puten općeg obrazovanja i drugih administrativnih mehanizama. Sve se ovo, međutim, razvija kasnije, i teško da utječe na jezik običnih ljudi u prednacionalnom a još manje u predpismenom razdoblju. Mandarinski je bez sumnje povezivao u jednu cjelinu golemo Kinesko Carstvo u kojem se mnogi ljudi nisu međusobno razumjeli, no to se nije odvijalo direktno putem jezika, već putem administracije jednog centraliziranog carstva koja se sasvim slučajno vršila putem zajedničkog sistema ideograma i sredstva za komunikaciju elite. Većini Kineza ne bi ništa značilo da su mandarini komunicirali na latinskom, baš 27 Osim u slučaju Švicarske ^erojatno je malo pretjerana tvrdnja da "anche oggi ii tedesco (Hochdeutsch), ancor piU che l’italiano, 6 una vera e propria lingim artificiale di cultura, sovredialettale, ’sotto’ o insieme con la quale la maggior parte degli utenti si servono anche di una Umgangspmche locale (Ldrinczi Angioni, "Appunti", str. 139 bijj., no svakako je vrijedila u ranom 19. st. Tako Manzoni, čiji su 7 Promessi eposi stvorili talijanski kao nacionalni jezik prozne fikcije, nije govorio njime u svakodnevnom životu, te je sa svojom ženom Francuskinjom komunicirao na njenom jeziku (koji je možda govorio i bo\je od talijanskog), a s ostalima na svom rodnom milanskom. Dapače se u prvom izdanju njegovog velikog romana još uvijek mogu naći brojni tragovi milanskog, koju je pogrešku sistematski nastojao ukloniti u drugom izdan)*1. Ove podatke dugnjem prof. Conoru Fahyju.

68

Išao što većini stanovnika Indije nije ništa značilo to što je Lstočnoindijska kompanija 30-ih godina 19. st. zamijenila per­ i s k i jezik, do tada administrativni jezik Mogulskog Carstva, engleskim. I jedan i drugi bili su im jednako strani i irelevan­ tni, budući da nisu znali pisati, pa čak ni čitati. Na žalost ka­ snijih nacionalističkih povjesničara, flamanski se stanovnici te­ ritorija koji je kasnije postao Belgija nisu mobilizirali protiv Efrancuza zbog bezobzirnog pofrancuzivanja javnog i službenog života u vrijeme Revolucije i Napoleonove vladavine, niti je Waterloo uzrokovao ikakav "snažni pokret u Flandriji u korist flamanskog jezika ili flamanske kulture":28 A zašto i bi? Čak je i režim jezičnih fanatika morao činiti administrativne ustupke u praksi za one koji nisu uopće razumjeli francuski. Mnogo manje iznenađuje činjenica da je priliv frankofonih stranaca u ruralne komune u Flandriji izazvao zamjerke manje zbog jezi­ ka a više zbog toga što nisu htjeli ići nedjeljom na misu.29 Ukratko, ako zanemarimo posebne slučajeve, sve ukazuje na to da je jezik spuno jedan od nekoliko kriterija kojima ljudi indici­ raju svoju pripadnost nekom ljudskom kolektivitetu. I apsolut­ no je sigurno da u to vrijeme jezik još nije imao političkog potencijala. Kao što je 156 3. primijetio jedan francuski komen­ tator o Kuli babilonskoj: Danas postoji više od LXXII jezika, jer danas ima više različitih nacija nego što ih je bilo u one dane.30 Jezici se umnožavaju kako se umnožavaju države, a ne obratno. A što je s etničkom pripadnošću? U svakodnevnoj je upotrebi ona gotovo uvijek na neki neodređeni način povezana sa zajed­ ničkim porijeklom i istim rodom, od kojih navodno potječu za­ jedničke karakteristike pripadnika etničke skupine. "Srodstvo" i "krv" očito su korisne kada treba povezati članove grupe i Shepard B. Clough, A History o f the Flem ish Movement in Belgium : A fturdy in Nationalism (New York, 1930, ponovljeno izdanje 1968), str. 25. O fcorom rastu jezične svijesti piče i Val R. Loorwin, "Belgium: religion class nd language in national politics" u Robert A. Dahl, Political Opposition in festem Democracies (New Haven, 1966), str. 158 i dalje, 29 S. B. Clough, A History o f the Flem ish Movement in Belgium , str. 21-22.

j

80 Borst, D er Turm bau von Babel.

isključiti strance, pa su stoga ključne za etnički nacionalizam. "Kultura (Kultur) se ne može steći obrazovanjem. Kultura je u krvi. Najbolji su dokaz za to danas Židovi, koji mogu tek prisvo­ jiti našu civilizaciju (Zivilisation), no nikad našu kulturu." Tako je zborio nacionalsocijalistički Kreisleiter Innsbrucka 1938, Hans Hanak - ironija je da ime odaje njegovo slavensko porije­ klo - čestitajući insbručkim nacistkinjama jer je pokušaj Zidova da unište njihov "uzvišen i poštovan status" zagovaranjem jed­ nakosti muškaraca i žena požnjeo tek prolazan uspjeh.31 A ge­ netski je pristup etničkoj pripadnosti očito irelevantan, jei osnova etničke grupe kao oblika socijalne organizacije nije bio­ loška već kulturna.32 Štoviše, populacije velikih teritorijalnih nacionalnih države gotovo su bez iznimke previše heterogene da bi mogle pripadati istoj etničkoj grupi, čak ako i zanemarimo recentnu imigraciju, a osim toga demografska je povijest velikih dijelova Evropf takva da znamo kako raznoliko može biti porijeklo etnički]] grupa, posebno kada je na nekim područjima tijekom vremena dolazilo do depopulacija i ponovnog naseljavanja, kao što je tc slučaj s velikim područjima središnje, istočne i jugoistočne Evrope, pa čak i dijelova Francuske.33 Točan je omjer predromanskih Dira, Rimljana, Grka, slavenskih doseljenika različiti!] vrsta i više valova srednjoazijskih napadača, od Avara do otomanskih Turaka koji tvore etnicitet svih naroda jugoistočne Evrope vječna tema debata (posebno u Rumunjskoj). Tako su Crnogorci, u početku smatrani Srbima, a sada "nacijom" u po­ sjedu vlastite federalne republike, izgleda mješavina srpskih seljaka, ostataka starosrpske kraljevine i vlaških stočara koji su se naselili na područje depopulirano turskim osvajanjima.

31 Citirano u Leopold Spira, "Bemerkungen zu Jfirg Haider" (Wiener Tag«■ bach, listopad 1988, str. 6). 32 Slijedim uvjerljive dokaze Frederika Bartha, Ethnic Groups and Boun­ daries. 33 Theodore Zeldin, France 1848-1945 (Oxford, 1977), svezak I, str. 46-7. 34 Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia, str. 44. No, kako te činjenice potječu iz goleme i eruditske Istorije Crne Gore, izdane 1970. u glav­ nom gradu te republike, koja je zasnovana na pretpostavci da Crnogorci nuju isto Sto i Srbi, čitalac treba kao i uvjjek u balkanskoj historiografiji znati da njoj nepristranost nije vrlina.

70

Naravno, ne može se poricati da bi, recimo, Mađari u 13. st. mami sebe smatrali etničkom zajednicom, jer su potjecali, ili su

barem tvrdili da potječu, od valova srednjoazijskih nomadskih osvajača, govorili su varijantama jednog jezika koji se potpuno razlikovao od drugih jezika koji su se govorili oko njih, uglav­ nom su živjeli u specifičnom ekološkom okruženju, u vlastitom kraljevstvu, i bez sumnje su dijelili mnoge običaje svojih pređa. No, takvi slučajevi nisu baš prečesti. Usprkos tomu, etnička pripadnost u herodotovskom smislu bila je, jest i može biti nešto što populacije koje žive na velikim prostorima, pa čak i ako su raspršene, i ako nemaju svoje drža­ ve vezuje u nešto što možemo nazvati protonacijama. To je vrlo vjerojatno slučaj s Kurdima, Somalcima, Židovima, Baskima i ostalima. No, ta etnička pripadnost nema nikakve povijesne veze s onim što je osnovni problem modeme nacije, a to je stvaranje nacionalne države, ili, kad smo već kod toga, bilo koje države, kako nam pokazuje primjer starih Grka. Možemo čak i ustvrditi daf su se narodi s najjačim i najdugotrajnijim osje­ ćajem za ono što možemo nazvati "plemenskom" etničkom pri­ padnošću, ne samo opirali uspostavi modeme države, nacional­ ne ili kakve druge, već vrlo često ikakove države: kao što nam to mogu posvjedočiti govornici puštua u Afganistanu i okolici, Škotski gorštaci prije 174 5, atlaski Berberi i drugi kojih se nije teško prisjetiti. I obrnuto, u onoj mjeri u kojoj se "narod" identificirao s odre­ đenom državom, time su se čak i iz donje perspektive pre­ mošćivale etničke (i jezične) podjele unutar nje, ma kako očite one bile. Među žiteljima svete zemlje Tirola koji su ustali protiv Francuza 1809. pod vodstvom Andreasa Hofera bilo je i Nije­ maca i Talijana, a bez sumqje i govornika ladinskog.36 Švicar­ ski je nacionalizam, kao što znamo, višeetnički. Sto se toga tiče, čak ako i pretpostavimo da su grčki gorštaci koji su se digli protiv Turaka u Byronovo doba bili nacionalisti, što, mo­ ramo se složiti, nije vjerojatno, primijetit ćemo da neki od najžešćih boraca u njihovim redovima nisu bili Heleni već Alknci. Štoviše, vrlo je malo nacionalnih pokreta danas stvarno i 80 John W. Cole i Eric R. Wol£ The H idden Frontier: Ecology and Ethnid|)iin an Alpine Valley (New York i London, 1974), str. 112-13.

71

utemeljeno na snažnoj etničkoj svijesti, iako je često izmisle kad se jednom zahuktaju, i to u obliku rasizma. Da rezimira­ mo, ne treba nas dakle čuditi da donski kozaci nisu naveli etničku pripadnost ili zajedničko porijeklo u svojoj definiciji onoga što ih čini sinovima svete ruske zemlje. U stvari je to bilo veoma mudro s njihove strane, jer - poput tolikih boraca slo­ bodnih seljaka - njihovo je porijeklo bilo vrlo izmiješano. Među njima je bilo mnogo Ukrajinaca, Tatara, Poljaka, Litavaca, baš kao i Velikorusa. Ujedinjavala ih nije krv, već vjera. Da li je etnička pripadnost ili "rasa" onda irelevantna za nacionalizam danas? Jasno je da to nije slučaj, jer su vidljive razlike u fizičkom izgledu preočigledne da bi se preko njih mo­ glo prijeći i prečesto služe tome da se označe ili pojačaju razlike između "nas" i "njih", uključujući i one nacionalne. O tim razli­ kama potrebno je reći samo tri stvari. Prvo, kroz povijest su te razlike služile za razdvajanje i vertikalno i horizontalno i, prije razdoblja modernog nacionalizma, vjerojatno su češće korište­ ne za odjeljivanje socijalnih slojeva nego cijelih zajednica. Dis­ kriminacija prema boji kože najčešće se u povijesti koristila, nažalost, tako da se svjetlijoj boji kože pridruživao viši društve­ ni položaj (npr. u Indiji), iako su i masovna migracija i socijalna pokretljivost zakomplicirale stvari, pa čak i dovele do izokretanja odnosa, tako da "ispravna" rasna kvalifikacija prati "ispra­ van" društveni položaj, bez obzira na fizički izgled; kao u andskim zemljama gdje se Indijanci koji se pridruže nižoj srednjoj klasi automatski preklasificiraju u "mestizos" ili eho los, bez ob­ zira na izgled.36 Kao drugo, "vidljiva" etnička pripadnost često je negativna, jer se češće koristi da bi se definirali "drugi" nego vlastita gru­ pa. Odatle i poslovična uloga rasnih stereotipa ("židovski nos"), relativni daltonizam kolonizatora za razlike u boji među oni­ ma, koje se globalno klasificira kao "crne", i tvrdnja "svi mi oni 36 Obratno, oni kojima nije poznat društveni položaj neke osobe - možda zato što se ta osoba preselila u veliki grad - prosuđuju ga isključivo po boji kože, i na teg način tu osobu deklasiraju. Negodovanje protiv toga je izgleda bilo čest uzrok političke radikalizacye studenata u Limi 60-ih i 70-ih godina, kad su se mase djece iz obitelji eholosa iz provincije (koji su se uspinjali na društvenoj ljestvici) slile u brzo rastuće univerzitete. Za ovo zahvaljujem Nicolasu Lynchu čija nepublicirana studija maoističkih studentskih voda na sveu­ čilištu San Marcos to pokazuje.

72

izgledaju isto" koja se vjerojatno temelji na selektivnom druš­ tvenom viđenju onoga što je, kako se vjeruje, zajedničko svim 'drugima", kao što su kose oči i žuta koža. Etničko-rasna homo­ genost vlastite "nacionalnosti" uzima se zdravo za gotovo, ondje gdje se iskazuje - a to nipošto ne vrijedi za sve slučajeve - čak i onda kada je najpovršniji pogled može dovesti u sumnju. Je r ’nama" se čini očito da pripadnika naše "nacionalnosti" ima lazličitih veličina, oblika i izgleda, čak i kad svi oni dijele neka fizička obilježja, kao što je određeni tip crne kose. Samo "njima" svi mi izgledamo isto. Treće, takva je negativna etnička pripadnost praktički uviiek irelevantna za protonacionalizam, osim onda kada se može stopiti, ili se već stopila s nekom vrstom državne tradicije, kao možda u Kini, Koreji i Japanu, koji spadaju u one uistinu vrlo rijetke primjere povijesnih država sastavljenih od populacije koja je etnički sasvim ili gotovo u cijelosti etnički homogena.37 U tim je slučajevima posve moguće da etnička pripadnost i politička lojalnost budu povezane. Saznajem da je posebna ulo­ ga koju je u kineskim ustancima imala dinastija Ming, od nje­ nog rušenja s vlasti 1644. - a njena je restauracija bila, a mož­ da još uvijek i jest, dio programa važnih tajnih udruženja posljedica toga što je ona, za razliku od mongolske dinastije koju je zamijenila, i mandžurske koja je došla na vlast umjesto nje, čista kineska dinastija Han. Iz ovog su razloga najočitije etničke razlike odigrale prilično malu ulogu u genezi modernog nacionalizma. Indijanci u Latinskoj Americi od španjolskog osvajanja imaju duboko usađen osjećaj da se etnički razlikuju od bijelaca i mješanaca, posebno stoga što ga je podupirao i institucionalizirao španjolski kolonijalni sistem podjelom sta­ novništva u rasne kaste.38 Nije mi, međutim, poznat niti jedan slučaj da je to dovelo do nacionalističkog pokreta. Rijetko je 37 Tako su od (nearapskih) azijskih država Japan i obje Koreje 99% homogene, a 94% stanovnika Narodne Republike Kine su Kinezi. Te zemlje postoje u svojim viie-mapje povijesnim granicama. 88 Standardno je djelo o tome Magnus Mflmer, E l mestizaje en la historic, ki Ibero-Amćrica (Ciudad de M&đco, 1961); vidi također Alejandro Lipschutz, U problema racial en la conquista de Amđrica y el mestizaje (Santiago de Chile, 1963), posebno poglavlje V. "Pa ipak, iako se u Leyes de Indies često opominju castes, pojmovi i terminologija mjjenjpju se i kontradiktorni su." |8ergio Bagfi, Estructura social de la Colonia (Buenos Aires, 1952), str. 122.

73

pobuđivalo panindijanske osjećaje među Indijancima, za razli­ ku od indigeniata intelektualaca.39 I opet, stanovnicima podsaharske Afrike zajedničko je to što su relativno tamne kože i time se razlikuju od svojih zavojevača svjetlije kože. Nigritude je osjećaj koji zaista postoji, ne samo među crnim intelektualci­ ma i elitama već svugdje ondje gdje se skup ljudi tamnije kože konfrontira s onima svjetlije kože. Ona može biti politički fak­ tor, no sama svijest o boji kože nije rezultirala niti jednom afričkom državom, čak ni Ganom ili Senegalom, čiji su osnivači bili inspirirani idejama panafrikanizma. Niti je odoljela utjeca­ ju stvarnih afričkih država koje su stvorene iz bivših evropskih kolonija i čija je jedina unutarnja kohezija bila posljedica neko­ liko desetljeća kolonijalne uprave. Ostaju nam, dakle, kriteriji za Svetu Rusiju kako su ih vidjeli Kozaci u 17. st., a to su religija i kraljevstvo ili carstvo. Veze između religije i nacionalne svijesti mogu biti veoma bliske, kao što pokazuju primjeri Poljske i Irske. U stvari, od­ nos kao da postaje bliskiji kad se nacionalizam pretvori u ma­ sovnu silu nego dok je u fazi manjinske ideologije i pokreta aktivista. Cionistički bi militanti u herojsko doba palestinskog jišu va prije demonstrativno jeli sendviče sa šunkom nego što bi nosili ritualne kapice, čemu su skloni izraelski fanatici danas. Nacionalizam se u arapskim zemljama toliko identificirao s islamom da prijatelji i neprijatelji teško mogu u njega uklopiti razne arapske kršćanske manjine, Kopte, maronite i grkokato­ like koji su bili među prvim njegovim zagovornicima u Egiptu i turskoj Siriji.40 Dapače je ta sve jača identifikacija nadonaliz39 Glavna je iznimka, koja potvrdile analizu izloženu u ovom poglavlju vidi str.174 - jest sjedanje na carstvo Inka u Peruu, koje je inspiriralo i mitove i (lokalizirane) pokrete koji su planirali njegovu restauraciju. Vidi antologiju Ideologa mesidnioa del mundo andino, ur. Juan M. Ossio A. (Lima, 1973) i Alberto Flores Galindo, Buscando un Incas identidad y Utopia en los Anda (Havana, 1986). No, Floresova izvanredna obrada indijanskih pokreta i njiho; vih pristaša jasno ukaztge (a) da su indijanski pokreti protiv mistis bih u biti socjjalni, (b) da nisu "nacionalnih” implikacija, ako zbog ničeg drugog a ono zato što nakon IL svjetskog rata nndalri Tndjjan« nisu ni znali da žive i Peruu (str. 321), i (c) da indigeniata intelektualci iz tog vremena nisu znak praktički ništa o Indijancima (npr. str. 292). 40 Djelo George Antoniusa, The Arab Awakening (London, 1938) uglavnom podržava Maxim* Rodinson, "Dšveloppemant et structure de 1’arabisme* u njegovoj M andsme et monde musulman (Pariz, 1972), str. 687-602.

74

ma s religijom obilježje i irskog pokreta. I to nas ne treba izne­ naditi. Religija je drevna i prokušana metoda uspostavljanja zajedništva putem zajedničkih običaja, te neke vrste bratstva među ljudima koji inače nemaju mnogo toga zajedničkog.41 Ne­ ki su tipovi, poput judaizma, posebno smišljeni kao znakovi pripadnosti za specifične zajednice ljudi. Pa ipak je religija paradoksalni cement protonacionalizma, a i modernog nacionalizma, koji ju je tretirao vrlo rezervirano kao silu koja bi mogla dovesti u pitanje monopolistička prava 'nacije" na lojalnost svojih članova. U svakom slučaju uistinu plemenske religije obično djeluju u premalim razmjerima da bi ih mogle iskoristiti današnje nacionalnosti, i opiru se preveli­ kom širenju. S druge strane, svjetske su religije, stvorene neg­ dje između 6. st. pr. Kr. i 7. st. univerzalne po definiciji, pa im je stoga i svrha da zaobilaze etničke, jezične, političke i druge razlike. Španjolci i Indijanci u vrijeme carstva, Paragvajci, Bra­ nici i Argentinci od proglašenja nezavisnosti, svi su oni bili jednako vjdrni podanici Rima, i nisu se mogli razlikovati kao zajednice po religiji. Na sreću se univerzalne istine često među­ sobno sukobljuju, i narodi na graničnom području jedne mogu katkad odabrati drugu kao znak etničke pripadnosti, pa se Ru­ si, Ukrajinci i Poljaci mogu međusobno razlikovati kao pravo­ slavci, unijati i rimokatolici (budući da se kršćanstvo pokazalo najplodnijim rasadnikom konkurentskih univerzalnih ideja). Možda je činjenica da je Kina, veliko konfucijansko carstvo, sa kopnene strane okružena širokim polukrugom malih naroda koji su lojalni drugim religijama (uglavnom budizmu, no tako­ đer i islamu), dio istog fenomena. Ipak je vrijedno primijetiti da > prevlast transnacionalnih religija, barem u onim regijama svijeta u kojima se razvio moderni nacionalizam, ograničila reKgiozno-etničku identifikaciju. Ta identifikacija nije ni približ­ no univerzalna, a čak i ondje gdje postoji, dotične narode ne razdvaja od svih susjednih, već samo od nekih, kao što na pri­ mjer Litavce od luteranskih Nijemaca i Letonaca i pravoslav­ nih Rusa i Bjelorusa razdvaja rimokatoličanstvo, no ono ih ne razdvaja od Poljaka koji su jednako vatreni katolici. U Evropi 41 Pred R. Van dar Mehden, Religion and Nationalism in Southeast Asia: Burma, Indonesia, the Philippines (Madison, 1963) koristan je jer razmatra vn|je s veoma različitim religijama.

75

se samo irski nacionalisti, koji nemaju drugih susjeda osim pro­ testanata, definiraju isključivo religijom.42 No što to religijsko-etnička identifikacija točno znači, ondje gdje se pojavljuje? Očito je da se u nekim slučajevima odabire etnička religija zato što se narod a priori osjeća drukčijim od susjednih naroda ili država. Iran, kako izgleda, slijedi svoj vla­ stiti božanski put i kao zemlja zoroasterizma i, od prelaska na islam, ili barem od Safarida, kao šijitska zemlja. Irci su se po­ čeli identificirati s katoličanstvom tek kad nisu zajedno s En­ glezima prihvatili protestantizam (namjerno ili nenamjerno). To što su jedan dio njihove zemlje masovno kolonizirali prote­ stanti koji su prigrabili ponajbolje tlo teško da ih je moglo nagnati da se preobrate.43 Anglikanska i škotska crkva politički su definirane, iako ova druga predstavlja ortodoksni kalvinizam. Možda je masovno preobraćenje stanovništva Walesa, do tada nesklonog religioznom odvajanju, na protestantski nonkonformizam u prvoj polovici 19. st. bilo dijelom stjecanja naci­ onalne svijesti koje je nedavno podvrgnuto oštroumnom istraži­ vanju.44 S druge je strane jednako jasno da prijelaz na različite vjere može pomoći stvaranju dvije različite nacionalnosti, jer rimokatoličanstvo (i njegov nusprodukt, latinica) i srpsko pra­ voslavlje (i njegov nusprodukt, ćirilica) bez sumnje najočitije dijele Hrvate i Srbe, koji imaju jedan jezik kulture. No, s druge strane, postoje narodi koji su očito posjedovali neku protonacionalnu svijest, kao što su Albanci, iako ih je dijelio neubičajeno velik broj religioznih razlika na teritoriju veličine Walesa (razni oblici islama, pravoslavlja i rimokatoličanstva). I konačno, uop­ će nije jasno da li je zasebni religiozni identitet, bez obzira na to kako snažan bio, sam po sebi sličan nacionalizmu. Danas postoji tendencija da ih se asimilira, budući da više ne poznaje­ mo model multicorporate state, u kojem različite vjerske zajed­ nice koegzistiraju pod vrhovnom vlasti kao u nekim aspektima 42 U 19 je st., međutim, razlikovanje vatrenih vjernika i onih mlake vjere ili bezbožnika uvelo nove mogućnosti nošenja nacionalno-religioznih oznaka. Ovo je navelo Katoličku crkvu da simpatizira pokrete Bretonaca, Baska i Flamanaca. 43 U grofovijama kao što je Antrim kaže se da se opipavan)®® šake zemljo može osjetiti da li je došla s tla kojeg nastava katolik ili protestant. 44 Usp. Gwyn Alfred Williams, The Welsh in their History (London i Can­ berra, 1982); "When was Wales?" (London, 1985). 76

autonomni samoupravni entiteti (kao u Otomanskom Car­ stvu).45 Ni u kom se slučaju ne može sa sigurnošću tvrditi daje Pakistan bio rezultat nacionalnog pokreta među muslimanima u tadašnjem Indijskom Carstvu, iako ga se može smatrati re­ akcijom na sveindijski nacionalni pokret koji nije uspio na ade­ kvatan način priznati da muslimani imaju posebne osjećaje ili prohtjeve, i iako se, u doba modeme nacionalne države, terito­ rijalna podjela činila jedinom raspoloživom formulom, nije uop­ će nesumnjivo da je Muslimanska liga i pomišljala na zasebnu teritorijalnu državu sve do pred sam kraj, ili da bi na tome insistirala da nije bilo Jinnahove nepopustljivosti (Jinnah je doista i bio neka vrsta muslimanskog nacionalista, jer uopće nije bio vjernik). I sasvim je sigurno da većina običnih musli­ mana nije razmišljala u okvirima nacionalnosti, već zajednice, i da ne bi ni mogli razumjeti pojam nacionalnog samoopredje­ ljenja kao nešto što bi se moglo odnositi na vjeru u Alaha i Njegovog Proroka. Pakistanci danas u sebi bez sumnje vide članove zasebne (islamske) nacije, kao i Bangladešani, budući da već neko vrije­ me žive u zasebnim državama. I bosanski će se i kineski musli­ mani na kraju početi smatrati nacionalnostima, budući da ih njihove vlade kao takve tretiraju. No, kao i u slučaju tolikih drugih nacionalnih fenomena, do tog će doći, ili je već došlo, ex post facto. Štoviše, unatoč tako snažnoj religioznoj identifikaciji muslimana s islamom, unutar širokog područja gdje islam gra­ niči s drugim religijama izgleda da su malobrojni protonacionalni ili nacionalni pokreti (ako uopće postoje) čija je nedvosmi­ slena značajka pozivanje na islam, osim iranskog. To što se oni danas mogu razvijati protiv Izraela ili, možda, protiv sovjetskih republika u središnjoj Aziji druga je stvar. Ukratko, odnosi re­ ligije i protonacionalne ili nacionalne identifikacije još uvijek su složeni i izuzetno mutni. U svakom slučaju teško ih je jedno­ stavno generalizirati. Međutim, kao što ukazuje Gellner,46 povezivanje naroda s rećim kulturama, osobito pismenim kulturama, koje se često provodi putem preobraćenja na neki od oblika svjetskih religija, ' 45 O sistemu m illet u Otomanskom Carstvu, vidi H. A. R. Gibb i H. A. Bowen, Islam ic Society in the West (Oxford, 1967), svezak I, dio 2, str. 219-26. 40 Gellner, Nations and Nationalism (Oxford, 1983).

77

omogućava etničkim grupama da steknu prednosti koje kasnije mogu olakšati njihovu pretvorbu i strukturiranje u nacije. Tako povezane afričke grupe, on vrlo uvjerljivo dokazuje, u boljem su položaju od drugih za razvoj nacionalizma - kao na rogu Afri­ ke, gdje je i kršćanskim Amharama i muslimanskim Somalcima bilo lakše postati "državnim narodima11jer su ijedni i drugi "narod svete knjige", mada, kao što kaže Gellner, u njegovim različitim i konkurentskim izdanjima. To djeluje sasvim plauzibilno, no bilo bi korisno saznati koliko je utjecaja preobraćenje na razne varijante kršćanstva imalo na jedina dva podsaharska politička fenomena koji imaju neke sličnosti s modernim ma­ sovnim nacionalizmom, naime na otcjepljenje Biafre 1967. i Afrički nacionalni kongres na jugu Afrike. Ako religija nije nužno obilježje protonadonalnosti (iako je shvatljivo zašto je to bila za Ruse u 17. st., koji su bih pod pritiskom i katoličke Poljske i muslimanskih Turaka i Tatara), svete su ikone, s druge strane, njena ključna komponenta, kao što su i ključna komponenta modernog nacionalizma. One predstavljaju simbole i rituale ih zajedničke kolektivne običaje, i jedine daju opipljivu realnost inače imaginarnoj zajednici. One mogu biti zajedničke shke (kao što su to bile ikone) ih radnje, kao što su pet dnevnih molitvi u muslimana, pa čak i ritualne riječi kao muslimanske Allah Akbar ih židovske Shema Yisroel. One mogu biti imenovane slike koje se identificiraju s teritori­ jima koji su dovoljno veliki da bi konstituirah nadju, kao što je Majka Božja Gvadalupska u Meksiku ih Majka Božja Monseratska u Kataloniji. One mogu biti periodičke svečanosti ih na­ tjecanja koja okupljaju raspršene grupe, poput grčke Olimpija­ de ih nacionalistički izumi novijeg datuma u istom stilu kao što su katalonske Joes Florals, velški Eisteddfodau i druge. Znače­ nje svetih ikona pokazuje sveopće korištenje jednostavnih ko­ madića obojene tkanine —naime, zastava —kao simbola suvre­ menih nacija, i njihovo asodranje s ritualnim prigodama snaž­ nog emodonalnog naboja ih svetkovanja. Međutim, Wan i u slučaju religije, "svete ikone" bez obzira na njihov oblik i prirodu ponekad su preširoke ih preuske da bi mogle poslužiti kao simboli protonadje. Samu je Djevicu Man­ ju teško ograničiti na neki određeni dio katoličkog svijeta, a na svaku lokaliziranu Majku Božju, koja postaje protonacionalni simbol, dolaze desed ih stotine Bogorodica koje ostaju zaštitni78

anmfl ograničenih zajednica ili su i inače irelevantne za nas. S protonacionalističkog su gledišta očito najbolje one ikone koje Su izričito povezane s državom, tj. u prednacionalnoj fazi, s božanskim ili božanski nadahnutim kraljem ili carem čije se kraljevstvo slučajno poklapa s budućom nacijom. Vladari koji su po službenoj dužnosti i poglavari Crkve (kao u Rusiji) pri­ godno omogućuju takvo povezivanje, no magična kraljevska Čast u Engleskoj i Francuskoj dokazuje svoj potencijal čak i Ondje gdje su Crkva i država razdvojeni.47 Budući da je veoma malo teokracija koje imaju mogućnosti za izgradnju nacija, teš­ ko je procijeniti u kojoj je mjeri božanski autoritet dovoljan. Pitanje moramo ostaviti stručnjacima za povijest Mongola i Tibetanaca, ili, bliže Zapadu, srednjovjekovnih Armenaca. Bez Sumnje nije bio dovoljan u Evropi .#9. st., kao što su otkrili neogvelfi kad su pokušali izgraditi talijanski nacionalizam oko papinstva. Nisu uspjeli, iako je papinstvo de facto i bila talijan­ ska institucija. Dapače je do 1860. bila i jed in a svetalijanska institucija u pravom smislu riječi. Međutim, Sveta je Crkva teško mogla pristati da se pretvori u lokaliziranu nacionalnu, a još manje nacionalističku, ustanovu, ponajmanje pod Piom IX. Na što bi nalikovala Italija ujedinjena pod papinskim stijegom u 19. st. nije uopće tema vrijedna razmatranja. To nas dovodi do posljednjeg i gotovo sigurno najvarljivijeg kriterija protonacionalizma, svijesti o pripadanju sadašnjem ili nekadašnjem trajnom političkom entitetu.48 Najsnažnije je po­ znato protonacionalno vezivo bez sumnje "povijesna nacija", kako su je nazivali u žargonu 19. st., osobito ako se država koja je tvorila okvir kasnije "nacije” povezivala sa specijalnim Staatsvolk ili državnim narodom (kao što su to bili Velikorusi, Engle­ zi ili Kastilijanci). No, ovdje moramo jasno razgraničiti direk­ tne i indirektne efekte nacionalne povijesne vjerodostojnosti.

47 Klasična obrada ove teme jofi uvijek je Marc Bloch, Les Rois thaumatur­ ges (Pariz, 1924). 48 Ipak, ne treba pretpostavljati da je ta svjjest djelovala u svim grupama .populacjje na isti ili da je pokrivala nefito nalik teritoriju modeme iBaejj^1, ili daje implicirala modemu nacionalnost. Grčki je puk imao svjjest, ^erojatno zasnovanu na KiMnrinAmn nasljeđu, o pripadanju dijelovima Rim■kog Carstva (romaiosyne).

79

Jer, u većini se slučajeva pod "političkom nacijom" (koja počinje formulirati frazeologiju onoga što će kasnije postati narod-nacija) podrazumijeva tek maleni djelić stanovnika neke države, a to je privilegirana elita ili plemstvo. Kad su francuski plemići križarske ratove opisivali kao gesta Dei per francos namjera im nije bila asocirati trijumf križa s većinom stanovni­ ka Francuske, pa čak ni s onim malim dijelom šesterokuta koji je nosio to ime krajem 11. st., u najmanju ruku zato što su oni, koji su sebe smatrali potomcima Franaka, puk kojim su vladali smatrali potomcima naroda koje su Franci pokorili. (To je gle­ dište Republika izvrnula naglavačke u demokratske svrhe, kad je u školskim udžbenicima insistirala na tome da su "naši preci' Gali, a ne Franci. Ponovo su ga afirmirali u reakcionarne i eugeničke svrhe postrevolucionarni reakcionari poput Gobineaua.) Taj se "nacionalizam plemstva" zaista i može smatrati protonacionalnim, u onoj mjeri u kojoj su "tri elementa: natio, politička fidelitas i communitas, to jest kategorije ’nacionalno­ sti’, političke ’lojalnosti’ i ’političkog zajedništva’ ... već bili uje­ dinjeni u sociopolitičkoj svijesti i emocijama grupe unutar druš­ tva (einer gesellschaftlichen Gruppe)”.49 On je direktni predak određenih kasnijih nacionalizama u zemljama kao što su Polj­ ska i Mađarska, gdje je ideja nacije Mađara i Poljaka mogla bez i najmanje poteškoće uključiti i činjenicu da veliki dio stanovni­ ka u zemljama pod krunom Sv. Stjepana ili u Poljskoj zajednici naroda nisu bili Mađari ili Poljaci ni po kojoj modernoj definiciji nacije. Jer, ti su plebejci bili jednako nevažni kao i plebejci koji su slučajno i bili Mađari ili Poljaci. Oni su se po definiciji nala­ zili izvan zabrana "političke nacije". I u svakom se slučaju ta­ kva "nacija" ne smije brkati s modemom nacionalnošću.60 49 JenO Szflcs, Nation und Geschichte (Budimpešta, 1981), str. 84-5. 60 "Plemstvo je održavalo sistematsku komunikaciju - i bili su jedina klasa koja je to činila - putem administrativnih okruga i Sabora gdje su kao 'hrvat­ ska politička nacija’ raspravljali o pitanjima i donosili odluke. To je bila nacija bez ’nacionalnosti’...tj. bez nacionalne svijesti... jer se plemstvo nije moglo identificirati s drugim pripadnicima hrvatske etničke zajednice, seljacima i građanima. Feudalni je ’patriot’ ljubio svoju ’domovinu’, no qjegova je domovi­ na obuhvaćala posjede drugih velikaša i ’Kraljevstva’. Za njega je ’politička nacija’ koje je bio član značila teritorij i tradicije predašrje države." Milana Gross, "On the integration of the Croatian nation: a case study in nation-buil­ ding", East European Quarterly, XV, 2, lipanj 1981, str. 212.

80

Koncept i terminologija "političke nacije" očito su se mogli konačno proširiti i na naciju koju tvore široke narodne mase neke zemlje, iako se to gotovo sasvim sigurno dogodilo mnogo kasnije nego što bi to htio retrospektivni nacionalizam. Povrh boga su veze između to dvoje bile gotovo sigurno indirektne, jer, drnda postoji mnoštvo dokaza da su se obični ljudi u kraljevstvu mogli identificirati sa zemljom i narodom preko vrhovnog vla­ dara, kralja ili cara - kao što je to mogla Ivana Orleanska - nije baš vjerojatno da bi se seljaci identificirali sa "zemljom” koja se Sastojala od zajednice velikaša koji su neizbježno predstavljali glavni izvor njihovog nezadovoljstva. Ako su i bili privrženi i lojalni svom gospodaru, to nije impliciralo ni identifikaciju s interesima ostalog plemstva, ni privrženost bilo kakvoj zemlji većoj od teritorija njegovog i njihovog doma. Doista, kad se u prednacionalnom razdoblju susretnemo s onim što bismo danas klasificirali kao autonomni narodni po­ kret za obranu nacije od stranih zavojevača, kao u Srednjoj Evropi u 15. i 16. st., ideologija takvih pokreta, kako se čini, socijalna je i religiozna, a ne nacionalna. Izgleda da su seljaci htjeli pokazati da su ih plemići, čija je dužnost kao bellatores bila obrana od Turaka, izdali. Možda su sklopili tajni pakt sa zavojevačima? Tako je običnim ljudima dopalo da brane pravu rjeru protiv poganstva križarskim ratom.61 Takvi su pokreti u određenim okolnostima mogli stvoriti osnovu za širi pučki na­ cionalni patriotizam, kao u husitskoj Češkoj - prvobitna husitska ideologija nije bila češkonacionalna - ili na vojnim granica­ ma kršćanskih država među seljaštvom kojem je podijeljeno oružje i kojem su u to ime dane određene slobode. Kozaci, kao Sto smo vidjeli, to lijepo dokazuju. Međutim, ondje gdje mu državna tradicija nije pružila čvrsti i trajni okvir, takav patrio­ tizam širokih narodnih masa nije mogao u kontinuitetu prera­ sti u moderni nacionalni patriotizam.62 No, vlasti u starom reamu rijetko su to i željele. Dužnost podanika u takvim režimi­ ma, onih koji nisu imali određene vojne obveze, bila je posluš­ nost i mir, a ne lojalnost ili gorljivost. Friedrich Veliki je s indignacijom odbio ponudu svojih lojalnih Berlinaca da mu po,

61 Szflcs, Nation and Geschichte, str. 112-25. 02 Ibid., Btr. 125-30.

81

mognu poraziti Ruse koji su se spremali da mu okupiraju glav­ ni grad, pod izlikom da ratove trebaju voditi vojnici, a ne civili I svi se sjećamo reakcije cara Franje II na gerilski ustanak njegovih vjernih Tirolaca: "Danas su oni patrioti na mojoj stra­ ni, sutra mogu biti patrioti protiv mene." Usprkos svemu ovom, na ovaj ili onaj način pripadnost povi­ jesnoj (ili stvarnoj) državi u sadašnjosti ili prošlosti može direk­ tno djelovati na svijest običnih ljudi i rezultirati protonadonalizmom - ih čak, kao u slučaju Engleske pod Tudorima, nečim što je nalik modemom patriotizmu. (Možemo slobodno nazvati tako Shakespeareove propagandne komade o engleskoj povije­ sti; no nipošto ne smijemo uzeti da su najniži slojevi izvjesno a njima vidjeh ono što vidimo mi.) Nema razloga da poričemo postojanje protonacionalnih osjećaja u Srba do 19. st., ne zato što su bih pravoslavni za razliku od susjednih katolika i musli­ mana - po tome se ne bi razlikovali od Bugara - nego zato što je sjećanje na staro kraljevstvo koje je palo pred Turcima ostalo sačuvano u pjesmi i junačkim pričama i, što je možda još važni­ je, u svakodnevnoj liturgiji Srpske pravoslavne crkve koja je kanonizirala većinu svojih krajeva. To što je u Rusiji postojao car bez sumnje je pomoglo Rusima da se osjećaju kao nešto nalik naciji. Potendjalna privlačnost državne tradidje u naro­ du očita je modernom nadonalizmu, čiji je dlj stvaranje nadje kao teritorijalne države. Navela je neke od tih pokreta da u potrazi za odgovarajućom (i odgovarajuće impresivnom) prcA lom nacionalnom državom posegnu daleko u prošlost, dalje no­ go što doseže stvarno sjećaqje njihovih naroda, kao u slučaju Armenaca, čye se zadnje dovoljno značajno kraljevstvo može naći u 1. st. pr. Kr., ih Hrvata, čiji su nadonalisti u sebi vidjeli (ne baš uvjerljivo) nasljednike plemenite "hrvatske političke nadje". Kao uvyek, sadržaj je nadonalne propagande 19. et. nepouzdan vodič ka onome što su široke narodne mase uistinu mislile prije nego što su počele podržavati nadonalnu stvar. Time, naravno, ne želimo poricati da je protonaaonalna identofikadja, na kojoj se kasnije mogao izgrađivati nacionalizam*

63 To Sto I. Banai- njje na adekvatan uzeo ovo u obzir fini qjoff*0 ini»ft» izvanrednu raspravu maiye uvjerljivom fto se tiče hrvatskog aspekta problema.

82

postojala među Armencima ili (vjerojatno u znatno manjoj mje­ ri) među hrvatskim seljacima prije 19. st. No ipak, ondje gdje postoji, ili se čini da protonacionalizam vezuje neki kontinuitet, on može biti sasvim fiktivan. Nema nikakvog povijesnog kontinuiteta između židovskog protonadonalizma i modernog cionizma. Njemački su stanovnici svete zemlje Tirola postali podvarijanta njemačkih nacionalista u na­ šem stoljeću, dapače vatreni pristade Adolfa Hitlera. No taj proces, koji je izvanredno obrađen u literaturi, nema nikakve inherentne veze s tirolskim narodnim ustankom 1809. pod vodstvom gostioničara Andreasa Hofera (etnički i jezično Ni­ jemca), iako pangermanski nacionalisti misle drugačije.54 Pone­ kad, dapače, možemo uočiti potpunu inkongruenciju protonacionalizma i nacionalizma, čak i onda kad oni postoje istovreme­ no i u kombinaciji. Obrazovani su se pobornici i organizatori grčkog nacionalizma na početku 19. st. bez sumnje nadahnjiva­ li pomišlju na drevnu helensku slavu, koja je također pobudila i entuzijazam obrazovanih, tj. klasično obrazovanih helenofila u inozemstvu. I nacionalni književni jezik koji su oni konstruirali za vlastitu upotrebu, katareusa, bio je i jest visokoparni neoklaačni idiom koji teži da jezik potomaka Temistokla i Perikla privede natrag njihovoj istinskoj baštini iz dvotisućljetnog rop­ stva koje ga je iskvarilo. No, pravi Grci koji su digli oružje za, kako se pokazalo, stvaranje nove nezavisne nacionalne države, nisu govorili starogrčki, ništa više nego što su Talijani govorili latinski. Govorili su i pisali demotski. Periklo, Eshil, Euripid i slava drevne Sparte i Atene značili su im malo, ako uopće išta. Ako su i čuli za njih, nisu ih smatrali relevantnima. Paradoksal­ no, oni su se borili za Rim, a ne Grčku (romaiosyne ), što će reći da su u sebi vidjeli nasljednike pokrštenog Rimskog Carstva (tj. Bizanta). Borili su se kao kršćani protiv muslimanskih nevjer­ nika, kao Rimljani protiv turskih pasa. Ipak je očito - ako ni iz čega drugog a ono iz upravo navede­ nog grčkog primjera - da je protonacionalizam, ondje gdje je postojao, olakšao zadaću n«rjnnflli7.ma) ma kako velike razlike mneđu njih bile, jer su se postojeći simboli i osjećaji protonacionalne zajednice mogli mobilizirati za suvremenu stvar ili su04 Cole i Wolf, The H idden Frontier, etr. 53, 112-13.

83

vremenu državu. No, time se nipošto ne želi reći da su oni bili jedno te isto, pa čak ni da jedan mora logično ili neizbježno voditi ka drugome. Jer očito je da protonacionalizam sam po sebi nije dovoljan da stvori nacionalnosti, nacije, a ponajmanje države. Broj je nacionalnih pokreta, sa ili bez država, očito mnogo manji od broja ljudskih grupa koje takve pokrete mogu tvoriti po teku­ ćim kriterijima potencijalnog postojanja nacije, a svakako je manji od broja zajednica s osjećajem zajedničke pripadnosti koji je vrlo teško razlučiti od protonacionalnog. A sve to unatoč činjenici da (čak i ako po strani ostavimo pitanje samoodređe­ nja 1 800 stanovnika Falklandskog ili Malvinskog otočja) oz­ biljne zahtjeve za neovisnu državnost postavljaju populacije ko­ je broje tek 70 000 boraca za neovisnu saharsku naciju, ili nekih 120 000 koji su praktički proglasili neovisnost turskog dijela Cipra. Moramo se složiti s Gellnerom da je prividna po­ svemašnja ideološka dominacija nacionalizma danas neka vr­ sta optičke varke. Svijet nacija ne može postojati, već samo svijet u kojem neke potencijalno nacionalne grupe, tražeći taj status, onemogućuju druge da postavljaju slične zahtjeve, a malo njih to uopće i čini. Kad bi protonacionalizam bio dovo­ ljan, do sada bi već postojao ozbiljni nacionalni pokret Mapuče ili Aymara. Kad bi se ti pokreti sutra pojavili, to bi bilo zato što su posredovali drugi činioci. U drugom redu, iako protonacionalna osnova može biti poželjna, možda čak i nužna, za formiranje ozbiljnih nacional­ nih pokreta koji teže stjecanju državnosti - iako sama po sebi nije dovoljna za njihovo stvaranje - ona nije nužno potrebna za formiranje nacionalnog patriotizma i lojalnosti kad dođe do osnivanja države. Kao što su mnogi primijetili, nacije su češće posljedice zasnivanja države nego što su osnova na kojoj se država stvara. SAD i Australija očiti su primjeri nacionalnih država u kojima su sva specifična nacionalna obilježja i kriteriji postojanja nacije ustanovljena nakon kraja 18. st. i koja doista i nisu mogla postojati prije osnivanja dotične države i zemlje. No, jedva da je i potrebno podsjetiti se da samo stvaranje drža­ ve nije samo po sebi dovoljno za stvaranje nacije. Na kraju, kao uvijek, potrebno je reći koju ryeč upozorenja. Premalo znamo o onome što se događalo, pa i o onom što se sada događa, u glavama većine relativno neartikuliranih muš­ 84

karaca i žena da bismo mogli sa sigurnošću govoriti o njihovim yniglima i osjećajima u vezi s nacionalnostima i nacionalnim državama koje od njih traže lojalnost. Pravi odnosi između protonacionalne identifikacije i nacionalnog ili državnog patriotiz­ ma koji ga slijedi često će stoga ostati nerasvijetljeni. Znamo što je Nelson htio reći kad je svojoj floti signalizirao uoči bitke kod Trafalgara da Engleska očekuje da će svaki čovjek izvršiti svoju dužnost, no ne i što je prolazilo kroz glave Nelsonovih mornara toga dana, iako su se nesumnjivo neke od tih misli mogle opisati kao patriotske. Znamo kako nacionalne stranke i pokreti iščitavaju podršku onih pripadnika nacije koji im daju svoju potporu, ali ne i što te mušterije zaista žele kad kupuju kolekciju vrlo raznorodnih dobara koje im u paket-aranžmanu prodaju trgovci nacionalne politike. Ponekad nam može biti dosta jasno koje dijelove tog paket-aranžmana ne žele - npr. u slučaju irskog naroda, opću upotrebu irskog jezika - no takvi su nijemi selektivni referendumi rijetko mogući. Stalno smo u opasnosti da narod ocjenjujemo na temelju programa koji nisu pratili i ispita na koji uopće ne izlaze. Pretpostavimo, na primjer, da spremnost da se umre za do­ movinu uzmemo kao indeks patriotizma. To se čini dovoljno plauzibilnim i tome teže i nacionalisti i nacionalne vlade. U tom bismo slučaju očekivali da će se vojnici Vilima II i Hitlera, koji su, pretpostavljamo, bili podložniji pozivanju na nacionalne osjećaje, boriti hrabrije nego hesenski plaćenici, koje je njihov knez iznajmljivao kao plaćeničku vojsku i koji vjerojatno nisu bili tako motivirani. No jesu li? I jesu li se borili bolje od, reci­ mo, Turaka u I. svjetskom ratu, koje se teško moglo smatrati nacionalnim patriotima? Hi Gurka koje, prilično očito, ne moti­ vira ni britanski ni nepalski patriotizam? Ova prilično apsur­ dna pitanja ne formuliramo da bismo dobili odgovore niti da ;bismo podstakli istraživanja, već da bismo ukazali na gustoću magle koja okružuje pitanja o nacionalnoj svijesti običnih muš­ karaca i žena, posebno u razdoblju prije nego što je modemi nacionalizam postao masovna politička sila. U slučaju većine aacija Zapadne Evrope do toga je došlo tek sasvim pri kraju 19. st. Tada su u najmanju ruku postale jasne mogućnosti izbora, mada, kao što ćemo vidjeti, ne i njihov sadržaj.

85

3.

GLEDIŠTE VLASTI

Ostavimo sada široke narodne mase i okrenimo se najvišim prhuncima s kojih su oni koji su vladali državama i društvima Hakon francuske revolucije promatrali probleme nacije i nacio­ nalnosti. ¥ Tipična je modema država svoj sistematizirani oblik dobila u Joba francuske revolucije, iako su ga na mnoge načine anticipiiple evropske kneževine koje su se razvile u 16. i 17. st. Ona je Ipila nova u više pogleda. Definirala se kao (po mogućnosti kon­ zumiran i cjelovit) teritorij (i vladala je nad svim stanovnicima bog teritorija), koji je jasno određenim granicama odijeljen od drugih takvih teritorija. Politički je ona vladala i upravljala tim stanovnicima direktno, a ne putem posredničkog sistema vla­ dara i autonomnih tijela. Nastojala je, koliko god je to bilo moguće, nametnuti iste institucionalne i administrativne ured­ be i zakone na cijelom svom teritoriju (no, nakon doba revolu­ cije ne više i iste religiozne ih svjetovno-ideološke odredbe). I sve se češće nalazila u situaciji da mora uzeti u obzir mišljenja svojih podanika ih građana, jer im je političko uređenje dalo glas - uglavnom putem raznih vrsta izabranih predstavnika i/ih jer je država trebala njihovu suglasnost ili djelovanje u praksi na druge načine, npr. kao poreznih obveznika ih poten­ cijalnih novaka u vojsci. Ukratko, država je vladala teritorijal­ no definiranim "narodom" i to je činila kao vrhovna "nacional­ na" organizacija vlasti nad svojim teritorijem, a njeni su izvrši­ telji već dopirali do najskromnijih stanovnika najmanjih njenih sela. Tijekom 19. st. te su intervencije postale tako univerzalne i tako rutinske u "modernim" državama da je obitelj morala živjBti u nekom vrlo nepristupačnom mjestu a da nijedan od nje­ nih članova ne bude u stalnom kontaktu s nacionalnom držar°m i njenim izvršnim organima: preko poštara, policajca ih žandara, i konačno preko učitelja; preko ljudi zaposlenih na željeznici, ondje gdje je željeznica bila u državnom vlasništvu; da i ne spominjemo garnizone vojnika i još glasnije vojne orke­ stre. Država je u sve većoj mjeri bilježila podatke o svojim po­ danicima i građanima putem redovitih periodičnih popisa sta­ novništva (koji su tek sredinom 19. st. postali opći), putem teoretski obaveznog pohađanja osnovne škole vojne obveze, on­ dje gdje se provodila. U birokratskim je državama s jakom po­ tegom sistem osobne dokumentacije i registracije dovodio sta­ 89

novnika u još tješnji kontakt s mašinerijom vladavine i uprave, osobito ako su se selili iz jednog mjesta u drugo. U državama koje su nudile građanske alternative crkvenom slavljenju zna­ čajnih rituala, kao što uglavnom i jesu, stanovnici su se susre­ tali s predstavnicima države u tim emocionalno nabijenim pri­ godama; i uvijek je o njima vodila zapise mašinerija za registri­ ranje rođenja, brakova i smrti, koja je nadopunjivala mašineri­ ju popisa stanovništva. Vlast i podanik ili građanin bili su, kao nikad do tada, vezani svakodnevnim vezama. I revolucije u prometu i komunikaciji do kojih dolazi u 19. st., a kojih su najbolji primjer željeznica i telegrafija, učinile su veze između centralne vlasti i njenih najudaljenijih uporišta još tješnjima i rutinskijima. S gledišta država i vladajućih klasa ova je transformacija uzrokovala dva glavna tipa političkih problema, ako zanemari­ mo promjenu odnosa centralne vlasti i lokalnih elita koji se - u Evropi, gdje je federalizam bio izrazito netipičan i sve rjeđi neumoljivo razvijao u korist nacionalnog centra.1 Kao prvo, postavljala je tehničko-administrativna pitanja o tome kako najbolje provesti novi oblik vladavine u kojem je svaki odrasli (muški) stanovnik, a kao administrativni subjekt i svaki sta­ novnik bez obzira na dob i spol, bio direktno povezan s držav­ nom vlašću. Ova pitanja nas se ovdje tiču samo utoliko što su implicirala stvaranje ustroja uprave i njenog vršenja, sastavlje­ ne od vrlo velikog broja izvršnih organa, koja je automatski postavljala pitanje pisanog, pa čak i govornog jezika (jednog ili više njih) komunikacije unutar države, koje su težnje za općom pismenošću mogle pretvoriti u politički osjetljivo pitanje. Iako je postotak ovih izvršitelja vlasti bio prilično skroman po našim standardima - oko 1910. bilo ih je najviše tek jedan na dvade­ set zaposlenih pripadnika nacije - on je rastao, ponekad vrlo brzo, i predstavljao je znatan broj zaposlenih: oko 700 000 u 1 Ukidanje zasebnog irskog parlamenta, ukinuće autonomije "kongresne Poljske", dominacija nekoć federalne Njemačke od strane hegemonističkog Ćlana (Pruske) i jedinstvenog svenacionalnog parlamenta, i transformacija Italije u centraliziranu državu i formiranje jedinstvene nacionalne policije u Spaiyolskoj, neovisne o lokalnim interesima, sve su to prinyeri ovog trenda. Central* na vlast može, kao u Britaniji, ostaviti dosta mjesta za lokalnu inicijativu s dopuštenjem centra, no u Evropi je do 1914. jedino Švicarska imala federalnu vlast.

90

aislajtanijskoj Austriji (1910), preko pola milijuna u Francuskoj (1906), oko 1,5 milijun u Njemačkoj (1907), 700 000 u Italiji (1907), da navedemo samo neke primjere.2 Usput primjećuje­ mo da je u dotičnim zemljama to vjerojatno bila najbrojnija Skupina zaposlenih za koje je pismenost bila uvjet dobivanja posla. Kao drugo, postavljala je i politički mnogo osjetljivija pitanja građanske lojalnosti i identifikacije s državom i sistemom na slasti. U danim« dok se građani i svjetovni nacionalni vladari jod nisu direktno konfrontirali, od običnog se čovjeka - o ženi da i ne govorimo - i nije zahtijevala lojalnost državi i identifi­ kacija s njom, ili su pak one bile osigurane putem svih onih autonomnih i posredničkih instanci koje su u doba revolucije srušene ili degradirane: putem religije i društvene hijerarhije, pa čak i putem autonomnih ustanovljenih vlasti koje su bile podložne vrhovnom vladaru ili samoupravnih zajednica i kor­ poracija koje su poput paravana stajale između podanika i cara ili kralja, omogućujući monarhiji da predstavlja vrlinu i pravdu. Baš kao što su djeca svoju lojalnost dugovala roditeljima, žene muškim članovima obitelji koji su djelovali "u njihovo ime". Klasični liberalizam oživotvoren u režimima francuske i belgij­ ske revolucije 1830. i u eri reformi poslije 18 32. u Britaniji, ponudio je alternativu zaobilazeći problem političkog angažma­ na građana tako što je politička prava dao samo bogatim i obrazovanim muškarcima. Međutim, u posljednjoj je trećini 19. st. postajalo sve očitije da je demokratizacija, ili barem sve neograničenija elektoralizacija politike neizbježna. Postalo je jednako očito, barem od 30-ih godina 19. st. da se ondje gdje je običnom čovjeku dano pravo da na najnominalniji način sudjeluje u politici kao građa­ nin - uz veoma malo iznimaka, obične su žene i dalje bile isključene - više nije moglo računati da će on svoju lojalnost i podršku automatski dati onima koji su mu nadređeni ili državi. Posebno ne u slučaju lmri« su klase kojima je pripadao bile povyesno nove, pa stoga nisu imale tradicionalno mjesto u she­ mi stvari. Država i vladajuće klase su se stoga morale uhvatiti 2 Peter Flora, State, Economy and Society in Western Europe 1816-1975, ■"teak I, poglavlje 6 (Frankftirt, London i Chicago, 1983).

91

ukoštac sa svojim konkurentima u borbi za lojalnost nižih slo­ jeva. A istovremeno su, kao što pokazuje moderno ratovanje, državni interesi ovisili o sudjelovanju običnog građana u do tada neslućenim razmjerima. Bez obzira na to da li su se vojske sastojale od unovačenih ili dobrovoljaca, voljnost ljudi da služe postala je sada esencijalnom varijablom u proračunima vlasti; isto tako i njihova stvarna fizička i moralna sposobnost da to čine, pa su je stoga vlasti stale sistematski utvrđivati - kao u poznatom istraživanju o "fizičkom propadanju" u Britaniji na­ kon burskog rata. Stupanj žrtvovanja koje se moglo nametnuti civilnom pučanstvu morao je ući u planove stratega: na temelju toga su britanski stratezi prije 19 14. oklijevali da oslabe mor­ naricu (čuvara opskrbe Britanije uvezenom hranom) većim su­ djelovanjem zemlje u masovnom ratu na kopnu. Politički sta­ vovi građana, a posebno radnika, postali su pitanja od vitalne važnosti, ako se u obzir uzmu pojave radničkih i socijalističkih pokreta. Očito je demokratizacija politike (tj. sjedne strane sve veće širenje prava glasa za muškarce, s druge stvaranje moder­ ne, administrativne države koja mobilizira i utječe na svoje građane) na sam vrh dnevnog reda politike postavila pitanje "nacije" i osjećaja građana prema onome što je on smatrao svo­ jom "nacijom”, "nacionalnosti" ili drugim predmetima osjećaja lojalnosti. Za vladare se taj problem tako nije svodio samo na stjecanje novog legitimiteta, iako je ondje gdje su države bile nove i to trebalo riješiti. Identifikacija s "narodom" ili "nacijom", ma ka­ ko je definirali, bila je zgodan način da se to riješi, pače tada i u modi, a u državama koje su insistirale na suverenosti naroda po definiciji jedini način. Što bi drugo moglo dati legitimitet monarhijama u državama koje nisu prije postojale kao takve, kao što su Grčka, Italija ili Belgija, ili u onima čije je postojanje označilo raskid sa svim povijesnim presedanima, poput Nje­ mačkog Carstva iz 18 71? Potreba za adaptiranjem javila se i u davno uspostavljenim režimima, iz tri razloga. Između 1789. i 18 15 . malo je njih izbjeglo transformaciji - čak je i postnapoleonska Švicarska u važnim pogledima postala nov politički enti­ tet. Tradicionalne garancije lojalnosti kao što su legitimitet di­ nastije, božanski poredak, povijesno pravo i kontinuitet vlada­ vine, ili vjerska kohezija ozbiljno su oslabljene. I na kraju, sve 92

3u te tradicionalne legitimacije državnog autoriteta poslije 1789. bile stalno ugrožavane. To se jasno vidi na primjeru monarhija. Potreba da se osigu­ ra novi, ili bar dodatni "nacionalni" temelj za tu instituciju osje­ ćala se čak i u državama u kojima nije bilo opasnosti od revolu­ cije, poput Britanije Georgea Dl i Rusije Nikole I.3 I monarhije su se nesumnjivo nastojale prilagoditi. No, ako je prilagođavanje monarha "naciji" koristan indika­ tor činjenice u kojoj su se mjeri tradicionalne institucije nakon ioba revolucije morale adaptirati, s time da su u protivnom bile »suđene na propast, institucija nasljedne vladavine kneževa, nastala u Evropi 16. i 17. st., nema nikakve nužne veze s njom. U stvari, većina je monarha u Evropi 19 14 . - kad je monarhija još uvijek bila gotovo univerzalna na tom kontinentu - potjeca­ la iz jednog sistema obitelji povezanih međusobnim vezama čija je osobna nacionalnost (ako su uopće osjećali da je posjeduju) bila potpuno irelevantna za njihovu funkciju poglavara države. Princ Albert, muž kraljice Viktorije, pisao je pruskom kralju kao Nijemac, s osjećajem da je Njemačka njegova domovina, no politika koju je čvrsto zastupao bila je, još nedvosmislenije, po­ litika Velike Britanije.4 Transnacionalne će kompanije s kraja 20. st. češće izabrati direktora koji je pripadnik nacije iz koje potječu, ili gdje su im smještena sjedišta, nego što su nacional­ ne države 19. st. bile sklone odabiru kraljeva s lokalnim veza­ ma. S druge strane je postrevolucionarna država, bilo da joj je na čelu bio nasljedni vladar ili ne, bila organski povezana s "naci­ jom", tj. sa stanovnicima svog teritorija koji su smatrani u određenom smislu kolektivitetom, "narodom"; i to, kao što smo udjeli, kako zbog svoje strukture, tako zbog političkih transforloacija koje su je pretvarale u zajednicu građana koje se na tazne načine moglo mobilizirati i koji su imali politička prava i 3 Linda Colley, T h e apotheosis of George HI: loyalty, royalty and the Bri« h nation" {Past & Present, 102 (1984), str. 94-129); o prijedlogu grofa UvafJw (1832) da se vlast ruskog cara treba zasnivati ne samo na principima vtokracjje i ortodoksne, već i na principu "nacionalnosti", usp. Hugh Setontfatson, Nations and States (London, 1977), str. 84. 4 Usp. Revolutionsbriefe 1848: Ungedrucktes aus dem Nachlass KOnig Friedrich Wilhelms IV von Preussen (Leipzig, 1930).

93

zahtjeve. Cak i ako se država još nije bila suočila s ozbiljnim izazovom svojem legitimitetu ili koheziji, ili sa uistinu snažnom subverzijom, već je propadanje starih sociopolitičkih veza učini lo pryeko potrebnim formuliranje i učvršćivanje novih oblika građanske lojalnosti ("građanske vjere", kako je rekao Rous­ seau), budući da su se druge potencijalne lojalnosti sada mogle politički izraziti. Jer, koja se država, u vrijeme revolucija, libe­ ralizma, nacionalizma, demokratizacije i uspona pokreta rad­ ničke klase, mogla osjećati apsolutno sigurnom? Sociologija ko ja se pojavila u posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća u prvom je redu bila politička sociologija, i u njenoj je srži bio problem sociopolitičke kohezije u državama. No, državama je trebala građanska religija ("patriotizam"), pogotovo što im nije više bila dovoljna pasivnost građana. "Engleska", kao što je re­ kao Nelson svojim mornarima u patriotskoj pjesmi dok su se pripremali za bitku kod Trafalgara, "očekuje da će svaki čovjek danas izvršiti svoju dužnost." I ako kojim slučajem država nije uspjela preobratiti svoje građane na novu religiju prije nego što su počeli slušati konku­ rentske propovjednike, moglo joj se dogoditi da izgubi bitku. Ujedinjeno je Kraljevstvo, kao što je Gladstone shvatio, izgubilo Irsku čim je demokratizacijom prava glasa 1884-5. postalo ja­ sno da će praktički sva katolička mjesta u parlamentu na ir­ skom otoku od tada na dalje pripadati nekoj od irskih (tj. nacio­ nalističkih) stranaka; no, kraljevstvo je ostalo ujedinjeno jer su ostale nacionalne komponente prihvatile državno orijentiran nacionalizam "Velike Britanije", stvoren, uglavnom za njihovu vlastitu korist, u 18. st. i koji i dalje zbunjuje teoretičare koji zastupaju ortodoksniji nacionalizam.5 Habsburško Carstvo, ko­ je je bilo sastavljeno od cijelog niza irskih, nije bilo te sreće. U tome je ključna razlika između onog što je austrijski romanopi­ sac Robert Musil nazvao Kakanijom (po k. und k. skraćenici za 5 O evoluciji britanske svijesti vidi općenito u Raphael Samuel (ur.), Patrio­ tism: The M aking and Unmaking o f British National Identity (3 sveska, Lou­ don 1989), a posebno T.inHo Colley, "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1760-1830" (Past & Present, 113, studeni 1986, str. 97-117) i "Imperial South Wales" u Gwyn A. Williams, The Welsh in their History (London i Canberra, 1982). Što se tiče zbunjenosti, Tom Nairn, The Enchan­ ted Glass: Britain and its Monarchy (London, 1988), dio 2.

94

njemačke riječi "carski i kraljevski"), i onoga što Tom Nairn, sljedeći njegov primjer, naziva Ukanijom (po skraćenici za Ujedinjeno Kraljevstvo). Patriotizam koji se bazira samo na državi nije nužno nedje­ lotvoran, budući da samo postojanje i funkcije modeme terito­ rijalne države građana konstantno uključuju stanovnike u nje­ ne poslove i, neizbježno, daju institucionalni ili procedural ni 'krajobraz" koji se razlikuje od svih drugih takvih krajobraza i predstavlja ambijent u kojem žive, i uglavnom određuje njihove živote. Sama činjenica da nova nacionalna država postoji već nekoliko desetljeća, što je kraće od jednog ljudskog života, mo­ že biti dovoljna da uspostavi barem pasivnu identifikaciju s njom na taj način. Kad ne bi bilo tako, očekivali bismo da će uspon šijitskog fundamentalizma u Iranu imati jednako ozbilj­ ne reperkusije u Iraku kao među šijitima u podijeljenom Liba­ nonu, jer većina nekurdskog stanovništva te države, u kojoj se, spomenimo, nalaze glavna svetišta ove sekte, pripadaju istoj vjeri kao i Iranci.6 No, sama je ideja suverene svjetovne nacio­ nalne države na području Mezopotamije još novijeg datuma od ideje teritorijalne židovske države. Ekstremni je primjer poten­ cijalne djelotvornosti čistog državnog patriotizma finska lojal­ nost prema carizmu tijekom većeg dijela 19. st. sve dok nije politika rusifikacije 80-ih godina izazvala antirusku reakciju. U stvari, dok je u samoj Rusiji teško naći spomenike dinastiji Bomanovih, kip cara Aleksandra II Oslobodioca i danas pono­ sio stoji na glavnom trgu u Helsinkyu. Možemo ići i dalje. Prvobitna je revoludonamo-pučka ideja patriotizma bila zasnovana na državi, a ne nacionalistička, buiući da se odnosila na aam suvereni narod, tj. na državu koja ’iada u njegovo ime. Etnička pripadnost i drugi elementi poviJ*8nog kontinuiteta bili su irelevantni za "naciju" u ovom smi­ slu, a jezik je bio relevantan samo iz pragmatičnih razloga. 'Patrioti" u prvobitnom značenju te riječi bili su prava suprotust onima koji su vjerovali u "svoju zemlju, bila ona u pravu ili i krivu", nflimo) _ kako je rekao dr. Johnson, navodeći ironičnu

'

* Represija je bez sumnje obeshrabrila izricanje takvih simpatija u Iraku; s strane znatni trenutni uspjesi osvajačke iranske revolucionarne armije "togaizgleda ohrabrili.

95

upotrebu ove riječi - "buntovni remetitelji vlasti".7 Malo ozbilj nije, francuska je revolucija (koja je čini se taj term in koristili onako kako su ga počeli upotrebljavati Amerikanci, a još vifr nizozemski revolucionari 1783)®, držala patriote osobama koji ljubav za svoju zemlju pokazuju tako što je žele obnoviti refor mom i revolucijom. I patrie prema kojoj su osjećali lojalno? bila je prava suprotnost nekoj egzistencijalnoj, već postojećo jedinici, već je bila nacija stvorena političkom odlukom svoji! članova koji su, tim činom, raskinuli sa svojim dotadašnju; lojalnostima, ili ih bar degradirali. 1 200 pripadnika Nacional ne garde iz Languedoca, Dauphinć i Provanse koji su se sastal blizu Valence 19. studenog 1789. zakleli su se na vjernost Ne ciji, Zakonu i Kralju, i proglasili da od tada nadalje više nisi Dauphinois , Provencaux ih Languedociens nego isključivi Francuzi; to su učinili, što je čak i važnije, pripadnici Nacional ne garde Alsacea, Lorraine i Franche Comtć na shčnom mitin gu 1790, transformirajući na taj način stanovnike pokrajini koje je Francuska anektirala prije jedva sto godina u istinski Francuze.9 Kao što je rekao Lavisse:10 "La Nation consentie voulue par elle-mćme" bila je francuski prilog povijesti. Revolu cionami koncept nacije po kojem se ona konstituira promišlje nim slobodnim političkim izborom svojih potencijalnih građane i danas je, naravno, očuvan u čistom obliku u SAD. Amerikanci su svi koji to žele biti. Niti je francuski koncept nacije po kojem je ona analogna plebiscitu ("un plebiscite de tous les jourg' kako je rekao Renan) izgubio svoj u biti politički karakter Francuska je nacionalnost bila francusko građanstvo: etničke pripadnost, povijest, jezik ih dijalekt koji se koristi kod kuće bili su irelevantni za definiciju "nacije". Štoviše, nacija u ovom smislu - kao zajednica građana, kpji po svojim građanskim pravima imaju svoj interes u postojanu

7 Usp. Hugh Cunningham, "The language of patriotism, 1750-1914" (His& ry Workshop Journal, 12, 1981, str. 8-33). 8 J. Godechot, La Grande Nation; Vexpansion riuolutionnaire de la Fronti dans le monde 1789-1799 (Paris, 1956), svezak I, str. 254. 9 Ibid. I, str. 73. 10 Navedeno u Pierre Nora (ur.), Lee Lieux de M imoire U * La Nation, * 363 (Paris, 1986).

zemlje, pa država u određenoj mjeri postaje "naša vlastita" aye bila samo karakteristična za revolucionarne i demokratske režime, iako antirevolucionami režimi i oni koji su se s nećkatgem demokratizirali nisu brzali d aje priznaju. Zato su zaraće­ ne vlade 19 14 . bile tako iznenađene kad su njihovi narodi pohi­ tali na oružje, mada ne zadugo, u napadu patriotizma.11 Sam čin demokratiziranja politike, tj. pretvaranja podanika i građane, teži tome da proizvodi populističku svijest koju je, u određenom svjetlu, teško razaznati od nacionalnog, čak dapače šovinističkog, patriotizma - jer ako je "zemlja" na neki način 'moja", onda ju je lakše smatrati poželjnijom od zemalja strana­ ca, osobito ako oni nemaju prava i slobode pravih građana. £ . P. Thompsonov "slobodni Englez”, Britanci iz 18. st. koji nikad neće postati roblje, lako su se mogli usporediti s Francuzima. To nije nužno impliciralo slaganje s vladajućim klasama ili vla­ stima, a i one same mogle su s pravom sumnjati u lojalnost militantnih pripadnika nižih klasa za koje su bogataši i aristo­ krati koji su eksploatirali obične ljude bili neposrednije prisutni od mrskih stranaca. Klasna svijest koju je radnička klasa u velikom broju zemalja počela sticati u posljednjim desetljećima prije 1914. implicirala je, pače se izričito pozivala na prava fiovjeka i građanina, a time i potencijalni patriotizam. Masovna politička svijest ili klasna svijest implicirala je koncept "patrie" ili "domovine", kao što nam pokazuje povijest jakobinstva i po­ kreta poput čartističkog. Jer, većina je čartista bila i protiv bogatih i protiv Francuza. Ovakav je populističko-demokratski i jakobinski patriotizam veoma ranjivim učinila potčinjenost, kako objektivna tako i među radničkom klasom - subjektivna, tih masa građana. Jer, i zemljama u kojima se razvio, politički su program patriotiz­ ma formulirale vlade i vladajuće klase. Širenje političke i klasie svijesti među radnicima naučilo ih je da traže i koriste građanska prava. Tragični je paradoks bio u tome što ih je to ondje gdje su naučili da ih traže još dublje gurnulo, njihovom ^Ijom, u međusobni masakr I. svjetskog rata. No, značajno je ii su zaraćene vlade tražile podršku za ovaj rat ne samo na 11 Marc Ferro, La G rande G uerre 1914-1918 (Pariz, 1969), str. 23; A. Qflhar, "The working "la°ana British naval plana Hnfi the coming of the Great 1W (Poet A Present, 107, svibanj 1985, str. 225-26).

97

temelju slijepog patriotizma, a još manje na temelju macho slave i herojstva, već i putem propagande koja se u osnovi obraćala civilima i građanima. Sve su glavne zaraćene strane rat predstavljale kao obrambeni. Sve su ga predstavile kao pri­ jetnju izvana građanskim blagodatima koje su specifične za njihovu zemlju ili stranu; sve su naučile da kao svoje ratne ciljeve navedu (prilično nedosljedno) ne samo eliminaciju ta­ kvih prijetnji, već i neku vrstu socijalne transformacije zemlje u interesu siromašnijih građana ("domovi za heroje"). Demokratizacija je tako mogla automatski olakšati rješava­ nje problema stjecanja legitimiteta država i režima u očima njihovih građana, čak i ako su ovi bili nezadovoljni. Ne samo df je ojačavala, već je mogla i stvoriti državni patriotizam. No, imala je i svoja ograničenja, posebno kad se suočila s alterna­ tivnim snagama, koje je tada već bilo lakše mobilizirati, koje si privlačile lojalnost na koju je država polagala jedino legitimno pravo. Nacionalizmi koji nisu ovisili o državama bili su naj­ strašniji među njima. Kao što ćemo vidjeti, bilo ih je sve više i njihova je privlačnost bila sve većih razmjera, te su u posljed­ njoj trećini 19. st. već formulirali ambicije koje su njihovu po­ tencijalnu prijetnju državama činile još ozbiljnijom. Često se sugerira da je sama modernizacija države podstakla, ako ne i stvorila, te snage. Uistinu, teorije koje u nacionalizmu vide funkciju modernizacije vrlo su istaknute u novijoj literaturi.15 Ipak, ma kakav bio odnos nacionalizma i moderniziranja drža­ va 19. st., država se sukobljavala s nacionalizmom kao politič­ kom snagom odvojenom od nje same, sasvim različitom od "dr­ žavnog patriotizma", i s kojom se trebala pomiriti. On je, među­ tim, mogao postati izvanredno velika prednost za vlasti. Treba­ lo ga je samo integrirati u državni patriotizam, pa da postane njegova središnja emocionalna komponenta. To je, naravno, često omogućavala puka projekcija osjećaja istinske, egzistencijalne identifikacije s "malom" domovinom na veliku, koja je zabilježena u filološkoj ekspanziji takvih riječi 12 Poslije Karla Deutscha, Nationalism and Social Communication. A* Enquiry into the Foundation o f Nationality (Cambridge, MA, 1953), Enia* GeUner, Nations and Nationalism (Oxford, 1983) dobar je printer. Uap. Job® Breully, "Reflections on natiniwliam" (Philosophy and Social Sciences, lwl ožiljka 1985, str. 65-76).

98

kao što su "pays", "paes", "pueblo", pa i "patrie", koju je riječ još 1776. Francuska akademka definirala lokalno. "Francuzova je zemlja bila tek onaj dio nje u kojem se on, eto, rodio."13 Samim tim što su postali "narod" građani su jedne zemlje postali neka Trsta zajednice, mada zamišljene, i njeni su članovi stoga stali tražiti, i konačno nalaziti stvari koje su im zajedničke, mjesta, radnje, ličnosti, sjećanja, znakove i simbole. Ili se pak nasljeđe »lojeva, regija i lokaliteta onoga što je postalo "nacijom" moglo sastavljati u svenacionalno nasljeđe, tako da su čak i drevni sukobi počeli simbolizirati njihovo pomirenje na višem, sveobutivatnijem nivou. Walter Scott je tako izgradio jedinstvenu Škotsku na teritoriju natopljenom krvlju zavađenih gorštaka i stanovnika škotske nizine, kraljeva i kovenantara, i to je posti­ gao naglašavajući njihove drevne podjele. U općenitijem smislu, teoretski je problem, tako lijepo sažet u Vidal de la Blacheovom velikom Tableau d e la gćographie d e la France iz 1903,14 mo­ rao biti riješen u svakoj nacionalnoj državi: "kako se djelić Zemljine površine koji nije ni otok ni poluotok, i koji se ne može opravdano smatrati zasebnom cjelinom po fizičkoj geografiji, uzdigao do statusa političke zemlje, i konačno postao domovi­ nom (patrie).n Jer, svaka je nacija (čak i osrednje veličine) mo­ rala svoje jedinstvo konstruirati na osnovi očitih različitosti. Države i režimi sasvim su opravdano podupirali državni pa­ triotizam osjećajima i simbolima "zamišljene zajednice", bez ob­ zira na to kako su i odakle oni potekli, i fokusirali ih na same sebe. A slučajno je doba kad je demokratizacijom politike posta­ jo prijeko potrebno "obrazovati naše gospodare", "stvoriti Tali­ jane", pretvoriti "seljake u Francuze" i sve ih vezati uz naciju i zastavu, bilo i doba kad je postalo lakše mobilizirati pučkonadonalističke, ili u najmanju ruku ksenofobske osjećaje, kao i osjećaje nacionalne superiornosti koje je zagovarala nova pseudoznanost rasizma. Jer, razdoblje od 1880. do 19 14 . bilo je također razdoblje najveće masovne migracije do tada (unutar i 13 J . M. Thompson, The French Revolution (Oxford, 1944), str. 121. 14 Zamišljen je kao prvi svezak znamenite H istoire de la France u više wwaka, koju je uredio Ernest Lavisse, a koja je spomenik pozitivističkoj zna­ nosti i republikanskoj ideologiji Vidi J.-Y. Guiomar, "Le Tableau de la gšograIhie de la France de Vidal de la Blache" u Pierre Nora (ur.), Les Lieux de Vtmoire II* str. 669 i dalje.

99

između država), imperijalizma i sve jačih međunarodnih rivalstava koji su završili svjetskim ratom. Sve je to naglašavalo razlike između "nas" i "njih". A najdjelotvorniji način da se ra­ zličiti slojevi nemirnih naroda povežu jest da ih se ujedini pro­ tiv stranaca. Nije potrebno prihvatiti apsolutni Primat der Innenpolitik da bi se shvatilo da je mobiliziranje nacionalizma među građanima bilo u interesu domaće politike vlasti. I obrat­ no, ništa nije u tolikoj mjeri podsticalo nacionalizam na obje strane kao međunarodni sukobi. Dobro je poznata uloga spora oko Rajne iz 1840. u razvoju i francuskih i njemačkih naciona­ lističkih klišea.15 Države su, naravno, koristile sve snažniju mašineriju za ko­ municiranje sa svojim stanovnicima (prije svega osnovne škole) za širenje slike i nasljeđa "nacije", usađivanja osjećaja poveza­ nosti s njom i vezivanja svih sa zemljom i zastavom, česte "izmišljajući tradicije", pa čak i nacije, u tu svrhu.16 Sam se autor sjeća kako su i njega podvrgli takvom (neuspjelom) po­ kušaju političkog izmišljanja u austrijskoj osnovnoj školi sredi­ nom 20-ih godina, u obliku nove nacionalne himne koja je očaj­ nički pokušavala djecu uvjeriti da je onih nekoliko pokrajina koje su ostale nakon što se ostatak velikog Habsburškog Car­ stva od njih otcijepio ili bio otrgnut, tvorilo koherentnu cjelinu, koja je bila vrijedna ljubavi i patriotske odanosti; tu zadaću nije olakšavala činjenica da je jedina stvar koja je bila zajednička svima bila baš ona koja je nagnala veliku većinu njihovih sta­ novnika da se žele pripojiti Njemačkoj. "Njemačka Austrijo", počinjala je ta zanimljiva himna kratkoga vijeka, "Ti veličan­

15 Na francuskoj je strani u opću upotrebu došla tema "prirodnih granica" nacije, koji termin, suprotno povijesnom mitu, u svojoj biti pripada 19. st. (Usp. D. Nordmann, "Des Limites d’ćtat aux frontišres nationalesnu P. Nora (ed.), Les Lieux de Mćmoire, svezak II**, str. 35-62passim, a posebno str52.) Na njemačkoj je strani kampanja u javnosti u jesen 1840. rezultirala "prodo­ rom modernog njemačkog nacionalizma kao masovnog fenomena" koji je goto­ vo odmah - i po prvi put - priznat od strane kneževa i vlada. Usp. H.-U. Wehler, Deutsche Gesellschaftsgeschichte 1816-1845149 (svezak II, Mflnchen, 1987), str. 399. Također je rezultirala i budućom kvazinacionalnom himnom. 16 E. J . Hobsbawm, "Mass-producing traditions: Europe 1870-1914" u E. JHobsbawm i T. Ranger (ur.) The Invention o f Tradition (Cambridge, 1983), poglavlje 7. Guy Vincent, L'Ecole prim aire frangaise: Etude sociologiqus (Lyon, 1980), poglavlje 8: 'L ’Ecole et la nation", osobito str. 188-93.

100

stvena (herrlichea) zemljo, volimo te”, i nastavljala je, kao što se moglo i očekivati, putopisom ili poukom iz zemljopisa koja je slijedila alpske brzace od ledenjaka do doline Dunava i Beča, i završavala tvrdnjom da je ta nova krnja Austrija "moja domo­ vina" (mein H eim atland ).17 Iako su se vlasti bez sumnje bavile svjesnom i namjernom ideološkom manipulacijom, bilo bi pogrešno u tim radnjama gledati isključivo manipulaciju odozgo. Najuspješniji su bili kad su mogli graditi na već prisutnim neslužbenim nacionali­ stičkim osjećajima, bilo pučke ksenofobije bilo šovinizma - ko­ rijenska se riječ, baš kao i engleska riječ istog značenja "jingo­ ism" pojavljuje prvo u demagoškim music-hallovima i vodvilji­ ma18 - ili, još vjerojatnije, u nacionalizmu među srednjim i ni­ žim srednjim klasama. U onoj mjeri u kojoj takve osjećaje vlasti nisu stvarale, već samo posuđivale i poticale, postavljalo se pi­ tanje kontrole nad njima. U najboljem slučaju nisu mogle u potpunosti kontrolirati snage koje su oslobodile; u najgorem su pak postale njihovi robovi. Tako je nezamislivo daje britanska vlada 19 14. (ili britanska vladajuća klasa) podržavala organizi­ ranje orgija antinjemačke ksenofobije koje su prohujale ze­ mljom po objavi rata, uzgred prisilivši britansku kraljevsku obi­ telj da časno dinastičko ime Guelfa zamijeni imenom Windsor, koje je zvučalo manje njemački. Jer, kao što ćemo vidjeti, tip nacionalizma koji se pojavio krajem 19. st. nije imao nikakve temeljne sličnosti s državnim patriotizmom, čak i kad se uza nj vezivao. Osnovna lojalnost tog nacionalizma nije bila, paradok­ salno, prema "zemlji", nego isključivo prema njegovoj specifič­ noj verziji te zemlje: jednom ideološkom konstruktu. Spajanje državnog patriotizma s nedržavnim nacionalizmom bilo je politički riskantno, jer su kriteriji prvog bili sveobuhvat­ ni, npr. svi građani Francuske Republike —dok su kriteriji dru­

^ Ovu je hiwiHi kasnije fosila druga, zemljopisno nešto općenitija, no - kako je malo Austrijanaca vjerovalo u Austriju - koja je jače naglašavala lijenu Ajemaćkost, i koja je ubacila i Boga u igru - uzgred budi rečeno, na Haydnovu melodiju, koja je bila zajednička i habsburškoj himni i "Deutschland Iber alles". “ Vidi Gćrard de Puymdge, "Le Soldat Chauvin" u P. Nora Les Lieux de Vtm oire, U ***, osobito str. 61 i da^je. Prvotni se Chauvin izgleda ponosio Mvqjaqjem Alžira.

101

gog bili isključivi - npr. samo oni građani Francuske Republike koji govore francuski, ili, u ekstremnim slučajevima, samo oni plavokosi i izduljenih lubanja.19 Potencijalno je dakle cijena nji hovog prožimanja bila visoka, jer je identifikacija s jednom nacionalnošću odalečivala druge koje su odbile da se asimiliraju ili da budu eliminirane. U Evropi je bilo vrlo malo uistinu homo genih nacionalnih država poput, recimo, Portugala, iako je sre­ dinom pa čak i krajem 19. st. postojao vrlo velik broj grupa koje su se potencijalno mogle klasificirati kao "nacionalnosti", koje se nisu natjecale s pravima službeno dominantne "nacije" i go­ lemi broj pojedinaca koji su se aktivno željeli asimilirati s ne­ kom od dominantnih nacionalnosti i jezika kulture. No, ako se identifikacijom države s jednom nacijom riskiralo stvaranje protunacionalizma, sam je proces njene moderniz­ acije učinio to daleko vjerojatnijim, jer je implicirao homogeni­ zaciju i standardizaciju njenih stanovnika, u prvom redu putem pisanog "nacionalnog jezika". I neposredna uprava koju nad velikim brojem građana provode današnje vlade, i tehnički i ekonomski razvoj to zahtijevaju, jer čine opću pismenost poželj­ nom, a masovni razvoj srednjeg obrazovanja gotovo obavez­ nim. Probleme stvaraju razmjeri u kojima država djeluje, kao i njena potreba da stvori direktne kontakte sa svojim građani­ ma. Zato se masovno obrazovanje mora iz praktičnih razloga provoditi na vemakularu, dok se obrazovanje namijenjeno ograničenoj eliti može provoditi na jeziku koji ne razumije ili kojim se ne služi cjelokupna populacija ili, u slučaju "klasičnih' jezika poput latinskog, klasičnog perzijskog ili klasičnog pisa­ nog kineskog, kojim se ne služi nitko. Administrativne ili poli­ tičke transakcije na vrhu mogu se voditi na jeziku koji glavnina ljudi ne razumije, kao što je mađarsko plemstvo poslove u par­ lamentu do 1840. vodilo na latinskom, ili - još uvijek - na engleskom u Indiji, no izborna se kampanja u demokraciji s općim pravom glasa mora provoditi na vemakularu. Dapače, 19 O atiažnnm rasističkom elementu u francuskom nacionalizmu pii® Pi®r** Andrć Taguieas, La Force du prejugć: Essai sur le racisme et ses doubles (Pariz, 1987), str. 126-8. O tome kako je taj soqjalnodarvinistifiki « si« m novost piše Gfinter Nagel, Georges Vacher de Lapouge (1864-1936). Ein Baltrag zur Geschichte des Sozialdarwinismus in Frankreich (Freiburg im Bravgau, 1976).

102

ekonomija, tehnologija i politika sve vide čine neophodnim jezik masovne usmene komunikacije - koju potrebu još i pojačava pojava filma, radija i televizije - tako da jezici koji su isprva zamišljeni ili koji funkcioniraju kao lingua franca među govor­ nicima međusobno nerazumljivih vemakulara ili idiomi kultu­ re među obrazovanima silom moraju poslužiti kao mediji za nacionalni govor: mandarinski kineski, bahasa, pilipino.20 Kad bi odabir "službenog” nacionalnog jezika ovisio samo o pragmatičnoj liniji manjeg otpora, on bi bio relativno jednosta­ van. Bilo bi dovoljno tek odabrati idiom koji će najvjerojatnije razumjeti i/ili govoriti većina građana, ili pak onaj koji će najvi­ še olakšati njihovu međusobnu komunikaciju. Odluka Josipa II da njemački bude administrativni jezik njegovog višenacionalnog carstva bila je sasvim pragmatična u tom smislu, baš kao i Gandhijev izbor hinduskog za buduću nezavisnu Indiju - on je sam bio izvorni govornik gudžaratija - i (od 1947) odabir engle­ skog kao sredstva nacionalne komunikacije koji je najmanje neprihvatljiv Indijcima. U višenacionalnim se državama pro­ blem teoretski mogao razriješiti, kao što su ga Habsburgovci pokušavali riješiti od 1848, time što su "jeziku opće upotrebe” lUmgangsprache) dali određeno službeno priznanje na odgova­ rajućoj administrativnoj razini. Što je bio lokaliziraniji i nepismeniji, tj. što je bio bliži tradicionalnom seoskom životu, to je manje bilo prilike za sukobe između jednog jezičnog nivoa, jed­ nog geografskog entiteta i drugog. Čak se i na vrhuncu sukoba Nijemaca i Čeha u Habsburškom Carstvu moglo pisati ovako: U višenacionalnoj državi možemo uzeti zdravo za gotovo da se čak i oni koji ne zauzimaju nikakav službeni polo­ žaj podstiču, pa čak i obavezuju da nauče drugi jezik npr. trgovci, obrtnici, radnici. Najmanje su toj de facto prinudi izloženi seljaci. Jer, samoodvojenost CAbgeschlossenheit) i samodovoljnost seoskog života, koje su se do danas održale, znače da su oni rijetko svjesni blizine na­ selja u kojem se govori drugi jezik, barem u Češkoj i 90 Usp. npr. na Filipinima: "Zemlja sa stotinu govora, no bez jedinstvenog .erika" (New York Times, 2. prosinca 1987). O problemu općenito vidi J . Fish®sn, T h e sociology of lawgnagiv an interdisciplinary social science approach io language in society11u T. Sebeok (ur.), Current Trends in Linguistics, svecak 12*** (Hag-Pam, 1974).

103

Moravskoj, gdje seljaci obiju nacija uživaju isti ekonom­ ski i društveni status. U takvim područjima jezične gra­ nice mogu ostati neizmijenjene stoljećima, posebno zatc što ženjenje unutar sela i praktično pravo prvenstva čla­ nova zajednice na kupnju (posjeda) ograničavaju prima­ nje stranaca u selo. Ono malo stranaca koji dođu ubrzo se asimiliraju i postaju članovi zajednice.21 No, "nacionalni jezik" rijetko je pitanje pragmatičke naravi, a još manje nepristrane, kao što pokazuje nesklonost tome da ih se smatra konstruktima, u koju im se svrhu daje povijesna vjerodostojnost i izmišljaju se tradicije.22 A ponajmanje je treba­ lo biti pragmatično i nepristrano za ideologe nacionalizma, koji se razvijao i mijenjao od 1830. do kraja stoljeća. Za njih je jezik bio duša nacije i, kao što ćemo vidjeti, u sve većoj mjeri ključni kriterij za nacionalnu pripadnost. Koji će se jezik ili jezici kori­ stiti u srednjim školama u Celju gdje su zajedno živjeli govorni­ ci njemačkog i slovenskog nije nipošto bilo pitanje olakšavanja teškoća administrativne prirode. (Dapače, baš je taj problem potresao austrijsku politiku 1895.)23 S iznimkom nekih zaista sretnih vlada višejezičnih država, sve su takve vlade bile svje­ sne eksplozivnosti problema jezika. Ono što gaje učinilo još eksplozivnijim l se moglo ponuditi da se vrate "kući" u Reich. 34 Brix, Die Umgangsprachen, str. 94.

108

po je to da će se samim postavljanjem takvog pitanja izazvati jftgiflni nacionalizam. Svaki je popis stanovništva postao ratište incionalnosti, i sve razrađeniji pokušaji vlasti da se zadovolje j&raćene strane propali su. Rezultirali su samo velikim djelima lepristrane učenosti, poput austrijskog i belgijskog popisa 1010, koji mogu zadovoljiti samo povjesničare. Uistinu su ti popisi time što su postavili pitanje o jeziku po prvi put prisilili svakoga da odabere ne samo nacionalnost, već jezičnu naci­ onalnost.35 Tehničke su potrebe modeme administrativne drža­ ve još jednom poduprle pojavu nacionalizma, čije ćemo trans­ formacije sada proučiti.

TRANSFORMACIJA NACIONALIZMA, 1870-1918.

Kad se jednom postigne određeni stupanj evropskog ra­ zvoja, jezične i kulturne zajednice naroda, neprimjetno sazrele tijekom stoljeća, izranjaju iz svijeta pasivnog po­ stojanja kao naroda (paasiver Volkheit). Postaju svjesne same sebe kao sile s povijesnom sudbinom. Zahtijevaju kontrolu nad državom, kao najvišim instrumentom moći koji im stoji na raspolaganju, i bore se za političko samo­ određenje. Dan rođenja političke ideje nacije i godina ro­ đenja ove nove svijesti jest 1789-a, godina francuske re­ volucije.1 Dvije stotine godina nakon francuske revolucije nijedan oztdljni povjesničar (a, nadamo se, ni onaj koji je pročitao ovu iryigu dovde) tvrdnje poput ove koju smo upravo naveli neće smatrati ničim drugim doli upuštanjem u programatsku mito­ logiju. Pa ipak, taj je citat, čini se, reprezentativni izraz onog 'principa nacionalnosti" koji je potresao međunarodnu politiku Evrope poslije 1830. godine, stvarajući brojne nove države koje ai, koliko god je to bilo izvedivo, slijedile jednu polovicu Mazzinijevog slogana "Svaka nacija jedna država" (manje su se slagale 5drugom polovicom, "samo jedna država za cijelu naciju").2 Po»ebno je reprezentativan iz pet razloga: po tome što naglašava jezičnu i kulturnu zajednicu (što predstavlja inovaciju uvedenu 1 19. st.),3 po naglašavanju narirnifllizmn koji teži stvaranju ili »vajanju država, a ne "nacija" već postojećih država, po svojem kistorizmu i osjećaju povijesne misije, po svojatanju 1789. godi­ te, a ponajviše po terminološkoj dvosmislenosti i retorici. No, dok na prvi pogled taj navod izgleda kao da mu je autor am Mazzini, on je u stvari napisan sedamdeset godina poslije Evolucija 1830-e, a napisao gaje marksistički socijalist morav*og porijekla u knjizi o problemima koji su mučili Habsburško ^rstvo. Ukratko, iako ga se može pobrkati s "principom naci­ onalnosti" koji je izmijenio geografsku kartu Evrope 1830-e i 870-ih, on spada u kasniju, i drugačiju, fazu nacionalističkog ; fcvoja u evropskoj povijesti. i 1K. Renner, Stoat und Nation, str. 89.

i 2Ibid., btr.9.

I 8Uap. Th. Scheider, Typologie und ErscheinungBformen des Nationalu H. A. Winkler (ur.)f (KOnigBtein im Taunus, 1985),

{*■128 .

Nationalismua

113

Nacionalizam iz razdoblja 1880-1914. razlikovao se u tj glavna pogleda od macinijevske faze nacionalizma. Prvo, napu stio je "zakon kritične mase" koji je, kao što smo vidjeli, bc ključan za nacionalizam liberalne ere. Od tada je nadalje svaki grupa ljudi koja je sebe smatrala nacijom zahtijevala pravo m samoodređenje koje je, svedeno na svoju bit, značilo pravo bi zasebnu suverenu nezavisnu državu na svom teritoriju. Iz ovu kvog umnažanja potencijalnih "nepovijesnih" nacija slijedi dru ga razlika: etnička pripadnost i jezik postali su ključni, su češće odlučujući, pa čak i jedini kriteriji za potencijalno postoj« nje nacije. No, postojala je i treća promjena koja nije zahvatili u tolikoj mjeri nedržavne nacionalne pokrete, koji su sada po stajali sve brojniji i ambiciozniji, koliko nacionalne osjeti unutar postojećih nacionalnih država: oštar zaokret udesno na cije i stijega, za koji je u stvari i smišljen termin "nacionalizan1 u posljednjem desetljeću (ili desetljećima) 19. st. Rennerov na vod predstavlja prve dvije, ah (budući da dolazi s ljevice) nipo što ne i treću od ovih promjena. Tri su razloga zašto se tako rijetko uočava kako je kasno i stvari prevladao etničko-jezični kriterij za definiranje nadje Prvo, dva su najistaknutija nedržavna nacionalna pokreta i: prve polovice 19. st. u biti bila zasnovana na zajednicama obra zovanih ljudi, koje je preko političkih i zemljopisnih grania ujedinjavala upotreba postojećih jezika visoke kulture i književ nost na njemu. Za Nijemce i Talijane njihov nacionalni jezil nije bio tek puka administrativna pogodnost ih sredstvo držav ne komunikacije koje služi ujedinjavanju, kao što je to bio fraa cuski u Francuskoj od Villers-Cotteretskog edikta 1539, pa čal ni revolucionarno sredstvo za prenošenje istina slobode, znano sti i napretka svima, i time osiguravanje trajnosti građanski jednakosti i sprečavanje oživljavanja hijerarhije ancien rig mea, kao što je to bio za jakobince.4 Bio je i više od nosioa 4 "Svi pripadnici suverenog (naroda) mogu vršiti sve (javne) poslove; požejt no je da ih vrše u rotaciji, pa da se onda vrate svqjim poljoprivrednim* mehaničkim »anitna^jima Takvo naa staqje u stvan suočava sa sfjedeC® alternativom. Ako ta mjesta zauzimaju ljudi koji se nisu u staxyu izražavati pisati na nacionalnom jeziku, kako se onda mogu jamčiti prava građana dri® mentima tekstovi kojih sadrže terminološke pogreške, neprecizne misli - đj* ju, sve simptome ignorancije? Ako, s druge strane, zbog takve ignorancije ljt»l treba udajjiti s namještarya u državnoj službi, ubrzo bismo bili svjedoci poo*** nog rođenja one aristokracije koja je nekoć koristila patois kao znak zaštitu* t

114

vrijedne literature i univerzalnog intelektualnog izražavanja. On je bio jed in a stvar koja ih je činila Nijemcima i Talijanima, i stoga je imao daleko jači naboj nacionalnog identiteta nego Sto je imao, recimo, engleski za one koji su njime govorili i pisali. Međutim, dok je njemačkoj i talijanskoj liberalnoj sred­ njoj klasi jezik tako pružao ključni argument za stvaranje uje­ dinjene nacionalne države - u prvoj polovici 19. st. to jod nije bio slučaj nigdje drugdje. Politički zahtjevi za neovisnošću Polj­ ske i Belgije nisu se zasnivah na jeziku, baš kao ni ustanci raznih balkanskih naroda protiv Otomanskog Carstva, koji su rezultirali nekim neovisnim državama. Niti je to bio irski po­ kret u Britaniji. S druge strane, ondje gdje su jezični pokreti već imah značajne političke temelje, kao u češkim zemljama, nacionalno samoodređenje (za razliku od kulturnog priznanja) nijejoš bilo tema rasprava, a o osnivanju zasebne države nije se ozbiljno razmišljalo. Međutim, od kraja 18. st. (i to uglavnom pod njemačkim intelektualnim utjecajem) Evropom je zavladala romantična strast za čištim, jednostavnim i neiskvarenim seljaštvom, a za takvo su ponovno otkrivanje "naroda" vernakulami jezici koje p "narod" govorio bih presudni. No, dok je taj populistički kul­ turni preporod dao temelje za mnoge nacionalističke pokrete koji su ga slijedili, pa se stoga i opravdano smatra prvom fazom Cfazom A") njihovog razvoja, sam Hroch jasno kazuje da to ni u kojem smislu još nije bio politički pokret tih naroda, niti je implicirao ikakve političke težnje ih program. Dapače, u većem je broju slučajeva otkriće narodne tradicije i njena trasformacij* u "nacionalnu tradiciju" nekog seljačkog naroda zaboravlje­ nog od povijesti bila djelo ruku entuzijasta iz (strane) vladajuće klase ih elite, kao što su baltički Nijemci ih finski Šveđani. Finsko književno društvo (osnovano 18 3 1) osnovali su Šveđani, I&pisnici su se vodili na švedskom, i svi su tekstovi glavnog Iteologa finskog kulturnog nacionalizma, Snehmana, čini se,

t______ i *• pryaznosti u razgovoru a koje je drsko nazivala "nižim staležima" I 4* petita gena). Ubrzo bi družtvo ponovo bilo zaraženo "ljudima dobra soja" •te gena comma U fout)... Neka će se vrsta hijerarhije ustanoviti između dvije i razdvojene Tako bi nepoznavanje jezika u opasnost dovelo društvenu 1ferobit, ili bi razorilo jednakost." (Iz Abbć Grćgoireovog Rapport, navedenog j 'Fernand Brunot, Hiatoire de la langue franfaiae (Pariz, 1930-1948), svezak \K l str. 207-8.

115

bili pisani na švedskom.6 I dok se ne može zanijekati širei* evropskih kulturnih i jezičnih preporoditeljskih pokreta u n» dobiju od 1780-ih do 1840-ih, pogrešno je pobrkati Hrochon fazu A s fazom B, kada se pojavljuje skupina aktivista posveće nih političkoj agitaciji u korist "nacionalne ideje", a još maqjei fazom C, kad se može računati s masovnom podrškom za "u* cionalnu ideju". Kao što pokazuje primjer Britanskih otoka, n» ma nikakve nužne veze između pokreta za kulturni preponi ove vrste i nacionalnog gibanja ili pokreta političkog nadom lizma koji ih slijede, i obratno, takvi nadonalistički pokreti mo gu u osnovi imati malo ili nikakve veze s kulturnim preporod teljstvom. Folklorno društvo (1878) i oživljavanje narodnih p>’» sama u Engleskoj nisu bili ništa više nadonalistički od Društv za proučavanje ciganskog narodnog blaga. Treći se razlog tiče etničke, a ne jezične identifikadje. Ci leži u nepostojanju - do samog kraja stoljeća - utjecajnih teorij ili pseudoteorija koje identificiraju nacije s genetskim porij« klom. Na ovu ćemo se točku vratiti kasnije. Sve veće značenje "nacionalnog pitanja" u četrdeset godim koje prethode 19 14. ne mjeri se tek njegovom intenzifikadjoi u starim višenadonalnim carstvima Austro-Ugarske i Turski Ono postaje značajnom temom unutarnje politike praktifl svih evropskih država. Tako se čak u Ujedinjenom Kraljevstvi nije više svodilo samo na irski problem, iako je irski nadonab zam, pod tim imenom, također rastao - broj novina koje su a opisivale kao "nacionalne" ili "nadonalističke" narastao je* a jednih 18 71. preko trinaest 1881. do trideset i tri 1891.® postao politički eksplozivan u britanskoj politid. Međutim a često previđa da je to također i razdoblje u kojem prvi pu dolazi do službenog priznanja velškdh nadonalnih interesa kai takvih (velški Zakon o zatvaranju nedjeljom 1881. opisuje a kao "prvi čisto velški zakon donesen u parlamentu")7 i u kojen 6 E. Juttikala i K. Pirinen, A History o f Finland (Helsinki, 1975), str. 171 ®Ove podatke, izvađene iz Imenika novinskog tiska iz tili godina, dugu® neobjavljenim istraživanjima irskog provincijalnog tiska 1852-1892. Mazy Legg s Birkbeck Collegea. 7 Vidi "Report of the fitmnwi—iim w Appointed to inquire mto the opsj tion of the Sunday Closing (Wales) Act, 1881" (Parliamentary Papers, H. o.C. svezak XL 1890); K. O. Morgan, Wales, Rebirth o f a Nation 1880-1980 (0* ford, 1982), str. 16.

116

p Škotska dobila i skromni pokret za samoupravu, ministarjfevo za škotska pitanja u vladi i, putem tzv. "formule Goschen", garantirani nacionalni udio u državnim izdacima Ujedinjenog Kraljevstva. Domaći se nacionalizam mogao također - kao u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj - pojaviti u obliku uspona onih desničarskih pokreta za koje je u stvari i skovan termin "naciolalizam" u ovom periodu, ili, općenitije, političke ksenofobije koja je svoj najbjedniji, ali ne i jedini, izraz našla u antisemitiz­ mi. To što je u ovom razdoblju tako mirnu državu kao što je Švedska potreslo nacionalno otcjepljenje Norveške (1907), (za fto se do 1890-ih nije zalagao nitko) u najmanju je ruku isto bliko značajno kao i paraliza habsburške politike suparničkim i«HrmflligHčkim gibanjima. Štoviše, upravo tijekom ovog razdoblja susrećemo nacionali­ stičke pokrete koji se množe u regijama gdje se dotad za njih 4je znalo, ili među narodima koji su do tada bili zanimljivi jedino folkloristima, pa čak i po prvi put spekulativno u nezapadnom svijetu. U kojoj se mjeri novi protuimperijalistički po­ kreti mogu smatrati nacionalističkima nipošto nije razjašnjeno, iiko je neporeciv utjecaj zapadne nacionalističke ideologije na njihove predstavnike i aktiviste - kao u slučaju irskog utjecaja na indijski nacionalizam. No, čak i ako se ograničimo samo na Evropu i okolna područja 19 14 . nalazimo mnoštvo pokreta koji u 1870. jedva postojali, ili ih uopće nije bilo: među Armencima, Gruzijcima, Litavcima i drugim baltičkim narodima i Zidovima (i cionističkoj i necionističkoj verziji), među Makedoncima i Albancima na Balkanu, Ukrajincima i Hrvatima u Habsburkom Carstvu (hrvatski se nacionalizam ne smije brkati s ranil°m hrvatskom podrškom jugoslavenskom ili "ilirskom" nacio­ nalizmu), među Baskima i Kataloncima, Velšanima, među Flaaancima u Belgiji (gdje je flamanski pokret očito radikalizian), kao i do tada neočekivani nagovještaji lokalnog nacionaknia u mjestima poput Sardinije. Možemo čak otkriti i prve navještaje arapskog nacionalizma u Otomanskom Carstvu. Kao što smo već napomenuli, većina je ovih pokreta sada Oglašavala jezični i/ili etnički element. D aje to u mnogo slučaJva bilo nešto novo lako je dokazati. Prije osnivanja Gelske lige (1893), koja u početku nije im a la n ik a k v ih političkih ciljeva, ■Ski jezik nije bio na dnevnom redu irskog nacionalnog pokre­ ti* Nije se pojavljivao ni u O’Connellovom pokretu za ukidanje *ajje s Britanijom — inkn je «am O’Connel bio izvorni govornik 117

irskog iz grofovije Kerry - ni u programu fenijaca. Dapače 4 ozbiljnih pokušaja da se stvori jedinstveni irski jezik iz uobii jenog spleta dijalekata dolazi tek poslije 1900. Finski se nacr nalizam bavio obranom autonomije Vojvodstva pod ruskim m revima, i finski su liberali koji su se pojavili nakon 1848. zaua: li stav da oni predstavljaju jedinstvenu dvojezičnu naciju. Fi ski nacionalizam postao je u svojoj biti jezičan tek, okvirs uzevši, 1860-ih godina (kad je carskim proglasom poboljša položaj finskog jezika u odnosu na švedski), no do 1880-ih j borba za jezik uglavnom i dalje bila interna klasna borba Fiii ca koji su pripadali nižim klasama (predstavljali su ih "Fena men" koji su zastupali jedinstvenu naciju čiji je jezik finski): švedske manjine, pripadnika viših klasa (predstavljali su i "Svecomen" koji su tvrdili da u zemlji postoje dvije nacije, p stoga i dva jezika). Tek je nakon 1880-ih, kad je carizam i sri poprimio rusificirajući nacionalistički oblik, došlo do poklap nja borbe za autonomiju i za jezik i kulturu.8 I još, teško je dokazati postojanje katalonizma kao (konzet vativnog) kulturno-jezičnog pokreta prije 1860-ih, jer je feštivi Joes Florals (analogan velškom Eisteddfodau) oživljen te 1859. Sam je jezik mjerodavno standardiziran tek u 20. st.si katalonski se regionalizam nije bavio jezičnim pitanjem do sit dine ili potkraj 1880-ih.10 Razvoj baskijskog nacionalizma, kab neki ukazuju, zaostao je tridesetak godina za katalonskim pt kretom, iako je ideološko skretanje baskijskog autonomizma a obrane ili restauracije drevnih feudalnih povlastica premšjt zično-rasnim argumentima bilo naglo: 1894. je godine (ni dvt deset godina nakon kraja drugog karlističkog rata) Sabino Alt na osnovao svoju Baskijsku nacionalnu stranku (PNV), usp® izmišljajući baskijsko ime zemlje ("Euskadi") koje do tada ni) postojalo.11

8 Juttikala i Pirinen, A History o f Finland, str. 176-86. 9 Carles Riba, "Cent anys de defense il.lustracid de l’idioma a Cataluitf (L'Aveng, 71, svibanj 1984, str. 64-62). To je tekst predavanja koje je odrfei 1939. 10 Francesc Vallverdd, "El catalA al segle XDC (L’Aveng, 27, svibanj 19W str. 30-6. 11 H.-J. Puhle, "Baskischer Nationalismus im spanischer Kontext" u H.i Winkler (ur.), Nationalismus in der Welt von Heute (Gdttingan, 1982), str.'

118

Na drugom kraju Evrope nacionalni pokreti baltičkih naroda jpdva su izišli iz svojih prvih (kulturnih) faza do posljednje tre­ pne stoljeća, a na zabitnom su se Balkanu gdje je krvavo ma­ kedonsko pitanje ponovno postalo aktualno nakon 1870. drža­ li Srbije, Grčke, Bugarske i Visoke Porte koje su se oko njega jporile tek vrlo kasno dosjetile da se različite nacionalnosti koje ive na tom teritoriju razlikuju po svom jeziku .12 Žitelji Makenije lučeni su na osnovi religije, ili su se pak svojatanja ovog onog dijela Makedonije zasnivala na povijesti, od srednjovje­ kovne do pradavne, ili pak na etnografskim argumentima o ajedničkim običajima i ritualima. Makedonija je postala rati­ šte slavenskih filologa tek u 20. st., kad su Grci tome što se ne nogu natjecati na tom području nastojali doskočiti naglašava­ nem fiktivne etničke pripadnosti. U isto vrijeme - otprilike u drugoj polovici stoljeća - etnički jt nacionalizam dobio enormna pojačanja: u praksi sve masovdjim geografskim migracijama naroda, a u teoriji preobrazbom tog središnjeg koncepta nauke o društvu 19. st., "rase". S jedne jt strane davno utvrđena podjela ljudskog roda u nekoliko "ra­ li" koje se razlikuju po boji kože sada razrađena u niz "rasnih" azlika koje dijele ljude približno iste blijede boje kože, na "arijvce" i "semite", i "arijevce" dalje na nordijske, alpske i meditennske. S druge je strane darvinovski evolucionizam, kasnije bpunjen onime što danas zovemo genetikom, rasizmu dao naBgled vrlo snažne razloge za zabranu ulaska, pa čak i (kako se ^postavilo) protjerivanje i ubijanje stranaca. Sve se to odvya fczmjerno kasno. Antisemitizam je "rasno" (za razliku od relipozno-kulturnog) obilježja poprimio tek oko 1880, glavni pred!lavnici njemačkog i francuskog rasizma (Vacher de Lapouge, i Houston Stewart Chamberlain) spadaju u 1890-e, a "nordijci" i * nisu pojavljivali u rasističkom, a ni ikakvom drugom diskur* sve do otprilike 1900.13

r

I 12 Carnegie Endowment for International Peace: Report o f the IntematioCommission to Enquire into the Cause and Conduct o f the Balkan Wars Washington, 1914), etr. 27. Romein, The W atershed o f Two E ras: Europe in 1900 (Middletown, str. 108. "Nordjjska" se rasa pod tim imenom po prvi put javjja u ^Mkatorsk^j antropološkoj literaturi 1898. (OED Supplement- "nordic"). sflnin po svemu sudeći pripada J . Denikeru, Races et peoples de la terre

I

119

Veze između rasizma i nacionalizma očite su. Lako je bi pobrkati "rasu" i jezik, kao u slučaju "arijevaca" i "semita", što. izazvalo zgražanje skrupuloznih znanstvenika poput Mi i Mullera koji je ukazao na to da se "rasa", genetski pojam, \ može izvesti iz jezika, koji se ne nasljeđuje. Štoviše, post* očita analogija između insistiranja rasista na važnosti rai čistoće i strašnim posljedicama miješanih brakova, i insistin nju tolikih - u napasti smo da kažemo, većine - oblika jezičn nacionalizma na potrebi da se nacionalni jezik očisti od strau elemenata. U 19. st. Englezi su bili prava iznimka kad sui hvalisali svojim miješanim porijeklom (Britanci, Angli, Sa Skandinavci, Normani, Škoti, Irci itd.) i hvastali se filološki izmiješanošću svog jezika. No, ono što je "rasu" i "naciju" j više približilo bilo je to što su se oni koristili praktički h sinonimi, pa se po ondašnjim običajima podjednako mahii generaliziralo o "rasnomTnacionalnom" karakteru. Tako prije englesko-francuske Entente Cordiale 1904, kako je jedi francuski pisac primijetio, sporazum između tih dviju zemai otpisivan kao nemoguć zbog "baštinjenog neprijateljstva" izm đu dviju rasa.14 Jezični i etnički nacionalizam na taj su nafi jedan drugog učvršćivali. Jedva da nas treba iznenaditi što je nacionalizam tako br napredovao od 1870-ih do 19 14. Bio je funkcija i socijalnih političkih promjena, da i ne spominjemo međunarodnu situac ju koja je pružala mnoštvo čavala na koje se moglo objesi manifeste netrpeljivosti prema strancima. Socijalno su tri poj ve znatno proširile mogućnosti razvoja novih oblika izmišljani "zamišljenih" pa čak i stvarnih zajednica u obliku nacionalni sti: otpor tradicionalnih grupa pred plimom novih pojava, non i sasvim netradicionalne klase i slojevi koji su se brzo razvij« u urbanizirajućim društvima razvijenih zemalja, i migracije be presedana koje su rasporedile mnogostruku dijasporu narod po cijeloj kugli zemaljskoj. Ti su ljudi svi bili stranci i u odnos na domaće stanovništvo i na druge grupe migranata, i nitkoje nije razvio navike i konvencije suživota. Sama težina i temp promjena u ovom razdoblju bili bi dovoljno objašnjenje zašto« (Pariz, 1900), no prihvatili su ga rasisti kqjima je dobro došao da njime opi rasu plavokosih ljudi dugoljaste lubanje koju su asocirali sa supenornofiću. 14 Jean Finot, Race Prejudice (London, 1906), str. V-VI.

120

as pod takvim okolnostima umnažali povodi za trvenje među grupama, čak i kad bi se zanemarili potresi "velike depresije" koji su tako često tih godina znali uzdrmati živote siromašnih i r>nih skromnog ili nesigurnog ekonomskog statusa. Za ulaz naeionalizma u politiku bilo je dovoljno da grupe ljudi koji su sebe smatrali na bilo koji način Ruritandma, ili su ih tako drugi vidjeli, postanu spremne da poslušaju tvrdnje da su njihova nezadovoljstva na neki način uzrokovana lošijim postupkom (što se često nije moglo poreći) prema Ruritandma od strane drugih nadonalnosti (ili u usporedbi s postupcima prema tim drugim nadonalnostima), ili od strane neruritanske države ili vladajuće klase. U svakom slučaju, prije 19 14 . su se promatrači često čudili evropskim populadjama koje su i dalje, kako je izgledalo, bile potpuno gluhe na bilo kakvo pozivanje na nadonalnu pripadnost, iako to nije nužno povlačilo i pristajanje uz nadonalističke programe. Građani SAD useljeničkog porijekla nisu od federalne vlade tražili nikakve jezične ili kakve druge ustupke za svoju nadonalnost, no svaki je gradski političar demokrat vrlo dobro znao kako se isplati Ircima obraćati kao Ircima, Poljacima kao Poljadma. Kao što smo vidjeli, glavne političke promjene koje su pre­ tvorile potendjalnu prijemljivost za nadonalne pozive u stvar­ nu prijemljivost, bile su demokratizadja politike u sve većem broju država i stvaranje modeme administrativne države koja mobilizira i utječe na svoje građane. Pa ipak nam uspon ma­ sovne politike pomaže tek da preformuliramo pitanje o pučkoj podršci nadonalizmu, a ne da na njega odgovorimo. Trebamo otkriti što su točno nadonalni slogani značili u politici, te da li su značili isto različitim društvenim grupacijama, kako su se mijenjali, i pod kojim su se okolnostima povezivali ili pak bili nespojivi s drugim alnganima koji su mogli mobilizirati građan­ stvo, kako su nad njima prevladali ili im to nije polazilo za rukom. Identifikacija nacije s jezikom olakšava nam nalaženje odgo*r°ra na takva pitanja, jer jezični nadonalizam u biti traži kon­ zolu države ili barem postizanje službenog priznanja jezika. To )čito nije jednako važno svim slojevima ili grupama unutar trfave ili nadonalnosti, pa čak svim državama ili nacionalno•tiina. U svakom slučaju, u suštini nadonalizma jezika leze problemi moći, statusa, politike i ideologije, a ne komunikacije, w čak ni kulture. D aje ključno pitai\je pitanje komunikacije ili 121

kulture, židovski nacionalistički (cionistički) pokret ne bi se bn odlučio za suvremeni hebrejski, koji tada nitko nije govorio, i ti u izgovoru koji se razlikovao od izgovora koji se koristio t evropskim sinagogama. On je odbacio jidiš, kojim je govorili 95% aškenaskih Zidova s evropskog Istoka, te oni od njih kej su emigrirali na Zapad - drugim riječima, kojim je govori ! znatna većina svih Židova na svijetu. Do 1935, rečeno je, ako a u obzir uzme velika, raznolika i kvalitetna književnost koju) moglo čitati deset milijuna govornika jidiša, on je bio "jedan vodećih ’književnih’ jezika tog doba".15 Niti bi se irski nacional ni pokret poslije 1900. upustio u kampanju (unaprijed osuđeni na propast) da se Irce preobrati na jezik koji većina njih vi*'i nije razumjela. Pače su ga oni koji su se latili podučavanje svojih sunarodnjaka i sami tek napola naučili.16 I obratno, primjer jidiša nam pokazuje, a zlatno doba dij lektalne književnosti, 19. st., potvrđuje da postojanje općeg go vornog, pa čak i pisanog idioma nije nužno stvaralo nacionali zam zasnovan na jeziku. Takvi su jezici i književnosti mogt služiti kao dopuna, a ne konkurirati hegemonističkom jeziki široke kulture i komunikacije, po mišljenju njihovih korisnika! drugih. Političko-ideološki element očit je u procesu konstruiranje jezika koji može varirati od pukog "ispravljanja" i standardize cije postojećih jezika književnosti i kulture, preko oblikovanje takvih jezika iz uobičajenog sklopa dijalekata koji se međusob no preklapaju, pa do oživljavanja mrtvih ili gotovo izumrli! jezika, što se praktički svodi na izmišljanje novih jezika. Jer. protivno nacionalističkom mitu, jezik nekog naroda nije osnove nacionalne svijesti, već, po riječima Einara Haugena, "kulturne tvorba".17 Razvoj modernog indijskog vemakulara to jasno po kazuje. 15 Lewis Glinert, "Viewpoint: the recovery of Hebrew" (Times Literary Sup plement, 17, lipaqj 1983, str. 634). 16 Usp. Declan Kiberd, Synge and the Irish Language (London, 1979), npr str. 223. 17 Einar Haugen, Language Conflicts and Language Planning: The Case cl M odem Norwegian (Hag, 1966); od istog autora, "The Scandinavian langu* ges as cultural artifacts" u Joshua A. Fishman, Charles A. Ferguson, Jyotfo dra Das Gupta (ur.), Language Problems o f Developing Nations (New Yor* London-Sydney-Toronto, 1968), str. 267-84.

122

Smišljena sanskrtizacija književnog bengalskog koji se javlja u 19. st. kao jezik kulture, nije samo razdvojila obrazovane više klase od širokih narodnih masa, već je i hinduizirala bengalsku elitnu kulturu, na taj način degradirajući bengalske musliman­ ske mase; zauzvrat se od podjele može primijetiti određena desanskrtizadja jezika u Bangladešu (istočni Bengal). Još je poučniji Gandhijev pokušaj da razvije i održi jedinstveni hindueki jezik zasnovan na jedinstvu nadonalnog pokreta, tj. da spriječi hinduske i muslimanske varijante opće lingue france Sjeverne Indije da se previde raziđu, a da istovremeno ponudi nacionalnu alternativu engleskom jeziku. No, ekumenskim du­ hom zadojenim zagovomidma hindskog usprotivila se snažno prohinduski i antimuslimanski (pa stoga i antiurdski) orijenti­ rana grupa koja je 1930-ih stekla kontrolu nad organizadjom koju je osnovao Narionalni kongres za propagiranje jezika, što je dovelo do toga da su ostavku na članstvo u toj organizadji (Hindi Sahitya Samuelan ili H SS) podnijeli Gandhi, Nehru i drugi vođeKongresa. 1942. godine Gandhi se neuspješno vratio projektu za stvaranje "općeg hindskog". H SS je u međuvreme­ nu na vlastitu sliku stvorio standardizirani hindski, te konačno organizirao i ispitne centre za stjecanje srednjoškolskih i fakul­ tetskih diploma iz jezika, koji je tako postao standardiziran za potrebe obrazovanja, 1950. godine dobio "Odbor za znanstvenu terminologiju" kojem je svrha bila proširenje lječnika, i bio okru­ njen hindskom enciklopedijom, koja se počela stvarati 1956.18 Zaista, jezici se sve više svjesno koriste u društvenoj manipu­ laciji, razmjerno tome kako njihovo simboličko značenje prevla­ dava nad stvarnom upotrebom, o čemu svjedoče brojni pokušaji da se leksik "podomaći" ili učini više "nacionalnim", a najbolje poznat nedavni primjer toga je borba francuske vlade protiv 'franglaisa". Lako je shvatiti strasti koje ih pokreću, no one nemaju nikakve veze s govorenjem, pisanjem, razumijevanjem, pa čak ni s duhom književnosti. Norveški na koji je utjecao Bahttachaiyya, "Language, onH community in Bengal" (South **ia Bulletin, VII, 1 i 2, jesen 1987, str. 56-63); S. N. Mukheijee, "Bhadralok a Bengali Literature: an essay on the language of class and status" (Bengal ^bst and Present, 95, dio n , srpanj-prosinac 1976, str. 225-37); J . Das Gupta i John Gumperz, "Language, «Mwnmwii«»afcinm and control in North India , u ' fahnan, Ferguson, Das Gupta (ur.), Language Problem s, str. 151-66.

123

danski bio je i ostaje osnovni medij norveške književnosti. Rt> akcija protiv njega u 19. st. bila je nacionalistička. Njemački je klub u Pragu 1890-ih proglasio učenje češkog (koji je tada bh jezik 93% stanovnika grada) izdajom ,19 a ton izjave pokazuje da ona nije imala veze s komunikacijom. Oduševljeni pristače velškog jezika koji dandanas izmišljaju velška imena za mjesti koja ih nikad prije nisu imala, vrlo dobro znaju da govorniii velškog ne trebaju naći velšku verziju imena grada Birmingha ma, baš kao ni Bamaka ili bilo kojeg drugog stranog grad". Unatoč tomu, bez obzira na to kakva bila motivacija za planske konstruiranje i manipulaciju jezika, i predviđeni stupanj trans formacije, za nj je prijeko potrebna moć države. Kako bi drukčije, osim pomoću moći države, rumunjski nagionalizam mogao insistirati (1863) na svom latinskom porijeklc (za razliku od susjednih Slavena i Mađara) pisanjem i tisk njem jezika latinicom umjesto dotad uobičajene ćirilice? (Grd Sedlnitzki, habsburški šef policije za Mettemichove vladavine prakticirao je sličan oblik kultumo-jezične politike subvendo niranjem tiskanja pravoslavnih vjerskih djela na latinici umje sto na ćirilici, ne bi li tako obeshrabrio panslavističke tendenri je među Slavenima u Habsburškom Carstvu.)20 Kako su se drukčije, osim uz podršku državnih vlasti i priznanje u školstvc i upravi, seoski idiomi ili idiomi za kućnu upotrebu mogli pre tvoriti u jezike koji su mogli konkurirati prevladavajućim jezi cima nacionalne i svjetske kulture? Kako su tek praktički ne postojeći jezici mogli postati stvarni? Kakva bi bila sudbins hebrejskog da ga nije britanski mandat 1919. prihvatio kat jedan od tri službena jezika Palestine, u vrijeme kada broj ljuđ koji su hebrejski govorili u svakodnevnom životu nije iznosio n: 20 000? Što je, osim sistema srednjeg ili čak visokog školstvi na finskom, moglo ispraviti očitu činjenicu da je, kako su s jezične granice zaleđivale u Finskoj potkraj 19. st., "omjer inte lektualaca koji govore švedski bio mnogostruko veći od obični!

10 B. Suttner, Die Badenischen Sprachenverordnungen von 1897, 2 svesb (Graz-KOln, I960, 1965), svezak U, str. 86-«. 20 J . Fishman, T h e sociology of language: an interdisciplinary approach’' T. E. Sebeok (ur.), Current Trends in Linguistics, svezak 12*** (Hag-Paw 1974), str. 1755.

124

ljudi koji njime govore”, tj. da su obrazovani Finci i dalje šved­ ski smatrali korisnijim od svog materinskog jezika?21 No, ma kako simbolizirali nacionalne težnje, jezici se koriste u znatan broj praktičnih i društveno izdiferenciranih svrha, pa se stoga i stavovi prema jeziku (jezicima) koji su odabrani kao službeni za administrativne, obrazovne ili koje druge svrhe, razlikuju. Podsjetimo se još jednom d aje kontroverzni element pisani jezik, ili jezik koji se govori u javnosti. Jezici koji se govore u privatnoj sferi komunikacije ne predstavljaju ozbiljan problem čak i kada postoje paralelno s javnim jezicima, jer svaki zauzima svoj vlastiti prostor, kao što zna svako dijete kad se prebacuje s idioma koji je prikladan za razgovor s roditeljima na idiom podesan za učitelje i prijatelje. Štoviše, dok je izvanredna socijalna i geografska mobilnost tog razdoblja natjerala ili potakla u povijesti nezapamćene ma­ se ljudi (među kojima je bilo, usprkos njihovom ograničenju na privatnu sferu, i znatan broj žena) da uče nove jezike, taj pro­ ces sam pb sebi nije nužno uzrokovao ideološke probleme, osim u slučaju kada je neki jezik namjerno odbačen i zamijenjen drugim, koji je bio uglavnom (dapače, gotovo uvijek) sredstvo za ulazak u širu kulturu ili višu društvenu klasu koja se s njim identificira. To je bez sumnje bio čest slučaj, kao kod asimilira­ nih buržoaskih aškenaskih Židova u srednjoj i zapadnoj Evropi koji su se ponosili time što ne govore, pa čak ni ne razumiju jidiš, ili, kako možemo pretpostaviti, u obiteljskoj povijesti broj­ nih strastvenih njemačkih nacionalista srednje Evrope čija pre­ zimena ukazuju na slavensko porijeklo. Unatoč su tomu vrlo &sto stari i novi jezici živjeli u simbiozi, svaki u svojoj sferi. Za obrazovane pripadnike srednje klase u Veneciji upotreba tali­ janskog nije implicirala prestanak upotrebe venecijanskog u kući ili na tržnici, baš kan što ni dvojezičnost nije značila izdaju materinskog velškog jezika Lloydu Georgeu. Govorni jezik na taj način nije predstavljao veći politički problem ni za više slojeve društva ni za radničke narodne ma®6« Ljudi na vrhu govorili su jedan od jezika šire kulture, i ako njihov vlastiti narannalni v a m a lm la r ili jezik kućne upotrebe Dye bio jedan od njih, muškarci —a već početkom 20. st. i žene 21 Juttikala i Pirinen, A History o f Finland, str. 176.

126

- naučili bi jedan ili više njih. Standardni bi nacionalni jezik, naravno, govorili u "obrazovanom" obliku, sa ili bez regionalnog akcenta ili vokabulara, no obično na način koji ih je identifier rao kao pripadnike određenog društvenog sloja.22 Mogli su, ali nisu morali, govoriti i patois , dijalekt ili vemakular nižih sloje­ va s kojima su dolazili u kontakt, ovisno o porijeklu svoje obite lji, mjestu stanovanja, odgoju, konvencijama svoje klase, i, na­ ravno, mjeri do koje je komunikacija s tim nižim slojevima zahtijevala poznavanje njihovog jezika ili neke vrste kreolsko,, jezika ili pidžina. Službeni status svih tih jezika bio je sporedan, budući da su raspolagali jezikom za službenu uporabu i kultu­ ru, ma koji jezik to bio. Za nepismene je obične ljude svijet riječi bio potpuno usmen, pa stoga ni jezik na kojem se pisalo, službeno ili ikako drukčije, nije imao nikakvo značenje, osim da ih sve više podsjeća m. njihov nedostatak znanja ili moći. Zahtjev albanskih nacionali­ sta da se njihov jezik ne smije pisati ni arapskim ni grčkim pismom, već latinicom, očito je bio nevažan ljudima koji nisu uopće znali čitati. Kako su ljudi iz različitih zavičaja sve češće dolazili u međusobni kontakt, a samodovoljnost sela je kopnila, nestajala, slabila, problem pronalaženja zajedničkog jezika ko­ munikacije postao je ozbiljan - manje za žene, koje su bile osuđene da život provode u ograničenoj sredini, još manje za one koji su uzgajali usjeve ili stoku - a najjednostavnije ga se iješavalo savladavanjem nacionalnog jezika (ili jednog od njih) u dovoljnoj mjeri da se čovjek može snaći. To više što su dvije značajne institucije masovnog obrazovanja, osnovna škola i vojska, dovele do toga da se u svakom domu bar donekle pozna­ vao službeni jezik.23 To što su jezici čija je upotreba bila čisto lokalna ili društveno ograničena uzmicali pred jezicima šire upotrebe ne iznenađuje. Niti ima dokaza da su se niži slojevi uopće odupirali takvim jezičnim promjenama i prilagodbama. Što se tiče odnosa između dva jezika, onaj koji se više upotre­ bljavao, imao je velike i očite prednosti, nikakve vidljive nedo­ 22 Nijedan bečki f^jakerist ne bi, čuvši dijalekt Ochsa von Lerchenaua, ni na tren dvojio o njegovom društvenom statusu. 23 Već je 1794. Abbć Gršgoire sa zadovoljstvom primijetio da se "općenito uzevši u »»Mm bataljunima govori francuski", vjerojatno zato što su ljudi pori­ jeklom iz raznih regija često bili izmiješani.

126

statke, utoliko što ništa nije sprečavalo jednojezične govornike da upotrebljavaju svoj materinski jezik. No, jednojezični je Bretonac bio bespomoćan izvan svog rodnog područja i tradicional­ nih zanimanja. Ondje je bio tek nešto bolji od nemušte životi­ nje: nijema hrpa mišića. Sa stanovišta siromašnih ljudi koji traže posao i koji žele poboljšati svoj status u suvremenom svijetu, bilo je posve u redu da se seljaci pretvaraju u Francuze ili da Poljaci i Talijani u Chicagu uče engleski i žele postati Amerikanci. Ako su prednosti poznavanja nelokalnog jezika bile očite, prednosti pismenosti na jeziku šire upotrebe, a posebno svjet­ skom jeziku, bile su još manje poredve. Silan pritisak koji se provodi u Latinskoj Americi da se uvede školovanje na veraakulamim indijanskim jezicima koji nemaju pismenog oblika ne potječe od Indijanaca, već od indigenista intelektualaca. Biti jednojezičan znači biti sputan, osim ako vaš lokalni jezik nije i de facto svjetski jezik. Prednosti poznavanja francuskog bile su tolike da j/e u Belgiji od 1846. do 19 10 . daleko više izvornih govornika flamanskog postalo dvojezično nego što se govornika francuskog potrudilo da nauči flamanski.24 Propast lokalizira­ nih jezika ili jezika kojima se služi mali broj ljudi koji koegzisti­ raju s većim jezicima ne mora se objašnjavati hipotezom nacio­ nalnog jezičnog ugnjetavanja. Baš obrnuto, zadivljujući i siste­ matski napori da ih se održi, često uz velike troškove, uspjeli su tek usporiti povlačenje lužičkosrpskog, retoromanskog (ruman£a ili ladinskog) i škotskog. Usprkos gorkim sjećanjima veraakulamih intelektu a la c kojima su nemaštoviti školnici zabra­ njivali da koriste svoj patois ili jezik u učionici gdje se obuka vršila na engleskom ili francuskom, nema dokaza da su rodite­ lji učenika en m asse više voljeli da se obrazovanje provodi na njihovom vlastitom jeziku Naravno, obavezno obrazovanje is­ ključivo na nekom drugom jeziku ograničenog optjecaja - npr. na rumunjskom umjesto bugarskog - možda bi naišlo na jači otpor. Stoga njje bilo nekog većeg oduševljenja za jezični nacionali­ zam ni među aristokracijom i krupnom buržoazijom s jedne strane, ni među radnicima i seljacima na drugoj. "Grande bour24 A. Zollberg, "The of Flem ing and Walloons: Belgium 1810-1914" Journal o f Interdisciplinary History, V/2, 1974), str. 210-16.

127

geoisie" kao takva nije nužno bila opredijeljena ni za jednu od dvije varijante nacionalizma koje su stupile u prvi plan potkraj 19. st., a to su imperijalistički šovinizam i nacionalizam mali’i naroda, a ponajmanje za jezični fanatizam malih nacija. Fla­ manska buržoazija u Gentu i Antwerpenu bila je, a možda jd uvyek djelomično jest, svjesno frankofona i anti- Flamingan*. Poljski industrijalci, većina kojih se smatrala Nijemcima Li Židovima a ne Poljacima,26 očito su smatrali da će svojim eko­ nomskim interesima najbolje poslužiti tako što će opskrbljiva'i sverusko ili neko drugo nadnacionalno tržište, do te mjere daje to navelo Rosu Luxemburg da pogrešno procijeni snagu polj­ skog nacionalizma. Ma kako se ponosili pripadnošću škotski j naciji, škotski bi poslovni ljudi svaki prijedlog da se ukine Za­ kon o ujedinjenju iz 1707. smatrali sentimentalnom budalašti­ nom. Radničke su klase, kao što smo vidjeli, rijetko bile sklone da se uzbuđuju oko jezika kao takvog, iako je on mogao poslužit kao simbol drugih vrsta trvenja između grupa. Većina radnika u Gentu i Antwerpenu nije mogla komunicirati bez prevođenja sa svojim drugovima u Lišgeu i Charleroiu, no to ih nije sprija čilo da formiraju jedinstveni radnički pokret, u kojem je jezik predstavljao tako mali problem da jedno od klasičnih djela c socijalizmu u Belgiji 1903. uopće ne spominje flamansko pita nje, što bi danas bilo nezamislivo.26 U stvari su se u južnom Walesu interesi liberalizma i buržoazije i radničke klase združi li u obrani od nastojanja nacionalističkog sjevemovelškog libe­ ralizma mladog Lloyda Georgea da se pripadnost velškoj nacij identificira s jezičnim velškim nacionalizmom, a Liberalni stranka —nacionalni dio Walesa —s njegovom obranom. 1890 ih to im je i uspijevalo. Klase čiji je opstanak ovisio o služben« uporabi pisanog vernakulara bile su soqjalno skromni, ah obra zovani srednji slojevi, u koje su spadah i oni koji su se statua niže srednje klase domogli upravo time što su vršili nemanual 26 Waclaw Digoboroki, "Da* polnische B ttrg ertu m vor 1918 in vergelichP# der Perspektive" u J. Kocka (ur.), Bttrgertum im 19. Jahrhundert’ Deutsck land im europđischen Vergleich (MOnchen, 1988), svezak I, str. 266-89. 28 Jules Destrće i Emile Vandervelde, Le Socialisms en Belgique (Pew 1903, prvo izdaje 1898). Da budemo pedantni, u bibliografiji od 48 strW naveden je jedan jedini naslov o flamanskom problemu - predizborm letak.

128

ne poslove za koje je bilo prijeko potrebno školovanje. Socijalisti iz tog razdoblja, koji su rijetko koristili riječ "nacionalizam" bez prefiksa "sitnoburžoaski”, znali su o čemu pričaju. U prvim su 9e borbenim redovima jezičnog nacionalizma nalazili provincij­ ski novinari, učitelji i nadobudni službenici nižeg ranga. Kad su nacionalni sukobi praktički onemogućili upravljanje austrij­ skom polovinom carstva, bitke su se u habsburškoj politici vo­ dile oko jezika na kojem će se vršiti nastava u srednjim škola­ ma i oko toga koje će nacionalnosti biti šefovi željezničkih sta­ nica. Na isti su način ultranadonalistički pangermanski aktivi­ sti za carstva Vilima II regrute nalazili uglavnom među obra­ zovanima - Oberlehrerima a ne profesorima - i poluobrazova­ nim članovima jednog društva koje se širilo i u kojem je vladala socijalna mobilnost. Nije mi želja da jezični nacionalizam svedem na pitanje za­ pošljavanja, kao što su vulgamomaterijalistički liberali nekad svodili ratove na pitanje profita tvrtki za proizvodnju naoruža­ nja. No, nemožemo do kraja shvatiti ni taj nacionalizam, a još manje protivljenje na koje on n a ila z i, ukoliko u vemakulamom jeziku ne vidimo među ostalim i životni interes slojeva koji su losegli određeni (ne najviši) stupanj obrazovanja. A svaki je korak kojim je vemakularu davan viši službeni status, osobito tao jeziku nastave, povećavao broj ljudi kojima je on predstav­ ljao životni interes. Stvaranje u osnovi jezičnih pokrajina u In­ diji nakon siječanja nezavisnosti i otpor nametanju jednog veraakulara (hindskog) kao nacionalnog jezika odražavaju takvu situaciju: unutar Tamil Nadu pismenost na tamilskom otvara mogućnost karijere po cijeloj državi, dok engleski ne dovodi ‘sobu koja je obrazovanje stekla na tamilskom u nacionalno Podređen položaj u odnosu na osobe koje su obrazovanje stekle sa nekom drugom vemakularu. Stoga ključni moment u pre­ tvaranju jezika u potencijalnu prednost nije njegovo uvođenje u osnovne škole (iako se time automatski stvara velika skupina osnovnoškolskih učitelja i jezičnih indoktrinatora), već njegovo svođenje kao medija na kojem se vrši srednje obrazovanje, koje postignuto u Flandriji i Finskoj 1880-ih. Jer, (čega su finski jmaonalisti očito bili svjesni) to je bilo ono što je vezivalo socij Jdnu mobilnost s vemakularom, i opet s jezičnim nacionahz"Baš je u Antwerpenu i Gentu jedna nova svjetovno na­ brojena generacija, koja se obrazovala na flamanskom u dr­ 129

žavnim srednjim školama ... proizvela mnoge pojedince i skupr ne koje su tvorile i održavale novu Flamigant ideologiju."27 No, u stvaranju vernakularnih srednjih slojeva jezični je nrpredak naglašavao inferiornost, nesigurnost u pogledu statusa i zlu krv koji su bili tako karakteristični za niže srednje slojeve i zbog kojih im je novi nacionalizam postao toliko privlačan Tako se nova klasa ljudi obrazovanih na flamanskom naflu između flamanskih masa, čije je najdinamičnije elemente od vlačio francuski zbog praktičnih prednosti koje je donosilo po znavanje tog jezika, i viših slojeva belgijske uprave, kulture i državnih poslova koji su i dalje bili nepokolebljivi u svojoj fran kofonosti.2® Sama činjenica da je za isto radno mjesto Flame nac morao biti dvojezičan, dok je izvorni govornik francuskoj tek reda radi trebao znati nešto flamanskog (ako i toliko) na­ glašavala je inferiornost manjeg jezika, a isto se kasnije dogod: lo i u Quebecu. (Jer poslovi u kojima je dvojezičnost predstav ljala istinsku prednost, gdje su onda dvojezični govornici ma njeg vernakulara bili zaista u povoljnijoj situaciji, bili su obične poslovi nižeg ranga.) Bilo bi za očekivati da će Flamanci, baš kao i Qućbecois budući da je demografija bila na njihovoj strani, s povjerenjem ići u budućnost. Na kraju krajeva, u tom su pogledu bili i povoljnijem položaju od govornika starih umirućih ruralnih idi oma poput irskog, bretonskog, baskijskog, frizijskog, rumanča pa čak i velškog, koji sami po sebi očito nisu djelovali kao stvar ni takmaci u čisto darvinovskoj borbi za opstanak. Flamanski i kanadski francuski ni u kojem smislu nisu bili ugroženi kac jezici, no njihovi govornici nisu trebali sociojezičnu elitu, pt stoga ni govornici dominantnog jezika nisu trebali obrazovani korisnike vernakulara priznati kao elitu. Ugrožen nije bio nji­ hov jezik već status i društveni položaj Flamingant ili Qućbt cois srednjih slojeva. Taj je status mogla poboljšati samo poli tička protekcija. U biti situacija je bila ista i ondje gdje se jezično pitan) svodilo na obranu umirućeg idioma - koji je često, kao u sluč^ji baskijskog i velškog, bio na rubu izumiranja u novim industiij sko-urbanim centrima zemlje. Obrana starog jezika nesumijji 27 Zolberg, T h e malring of FlemingB and Walloons", str. 227. MIbid., str. 209 i dalje.

130

vo je značila obranu starog načina života i tradicije cijelog društva pred subverzijama svijeta današnjice: odatle i podrška koju je pokretima Bretonaca, Flamanaca, Baska i ostalih pru­ žalo rimokatoličko svećenstvo. U toj mjeri to nisu bili tek po­ kreti srednjih klasa. No, baskijski jezični nacionalizam nije bio pokret tradicionalnog sela, gdje su ljudi još uvijek govorili jezi­ kom koji je hispanofoni začetnik Baskijske nacionalne stranke (FNV), poput tolikih kasnijih militantnih jezičara, morao nau­ čiti u odrasloj dobi. Baskijski su seljaci pokazivali malo zanima­ l a za novi nacionalizam. Njegovi su korijeni bili u (urbanoj i primorskoj) "konzervativnoj katoličkoj i sitnoburžoaskoj sredi­ ni"29 koja se opirala bauku industrijalizacije i bezbožnom imi­ grantskom proleterskom socijalizmu koji je industrijalizacija donosila sa sobom, odbacujući pritom krupnu baskijsku buržoiziju koja je zbog očuvanja svojih interesa bila vezana za špa­ njolsku monarhiju. Za razliku od katalonskog autonomaštva, ?NV je stekla tek prolaznu podršku buržoazije. A tvrdnje o jezičnoj i rasnoj jedinstvenosti na kojoj se zasnivao baskijski nacionalizam zvuče poznato svakom znalcu sitnoburžoaske ra­ dikalne desnice: Baski su superiorni drugim narodima zbog svoje rasne čistoće , što se manifestira jedinstvenošću njihova jezika, koja ukazuje na odbijanje da se miješa s drugim narodi­ ma, napose Arapima i Židovima. Isto se to uglavnom može reći i za pokrete koji su njegovali isključivo hrvatski nacionalizam, a koji su se po prvi put pojavili u malim razmjerima 1860-ih ("s podrškom sitne buržoazije, u prvom redu sitnih trgovaca i obrt­ nika"), a donekle se učvrstili - i opet među ekonomski ugrože­ nom nižom srednjom klasom iste te vrste - za vryeme velike depresije potkraj 19. st. On je "odslikavao opoziciju sitne buržo­ azije jugoslavenstvu kao ideologiji bogatije buržoazije". U ovom ja slučaju, budući da se izabrani narod ni jezično ni rasno nije razlikovao od ostatka, historijska misija hrvatske nacije kao tamteljice kršćanstva pred invazijom s istoka pružila potrebni ®jećaj superiornosti slojevima kojima je nedostajalo samopouz­ danja.30 29 Puhle, "Baskischer Nationalismus", str. 62-65. 89 Mirjana Gross, "Croatian national-integrational ideologies from the end Ifyrism to the creation of Yugoslavia", Austrian History Yearbook, 15-16, *79-80, str. 1-44, osobito 18, 20-1, 34 (diskusija A. Suppan).

131

Isti su društveni slojevi tvorili jezgru jedne podvarijante na cionalizma, a to su pokreti političkog antisemitizma koji a javljaju u posljednjih dvadeset godina 19. st., posebno u Nj' mačkoj (StScker), Austriji (SchOnerer, Lueger) i Francusko (Drumont, afera Dreyfus). Nesigurnost oko svog statusa i defi ničije, nesigurnost širokih slojeva koji se nalaze između nesun njivih sinova i kćeri manualnog rada i nesumnjivih pripadnik viših i viših srednjih klasa, koji se ultrakompenzira tvrdnjama o jedinstvenosti i superiornosti koje netko ugrožava - to je stv rilo veze između skromnih srednjih slojeva i militantnog nado nalizma, koji gotovo da se može definirati kao reakcija na ti prijetnje - od strane radnika, stranih država i pojedinaca, in i granata, kapitalista i novčara koje se tako lako moglo identifi cirati sa Židovima, u kojima se također gledalo i revolucionaru agitatore. Jer, ti su srednji slojevi smatrali da su u ratu i da i prijeti opasnost. Ključna riječ u političkoj frazeologiji francusk desnice 1880-ih nije bila "obitelj", "poredak", "tradicija", "religi ja", "moral", niti koji sličan termin. Kako tvrde analitičari, toj bila riječ "prijetnja".31 Među nižim je srednjim slojevima tako nacionalizam muti rao od pojma koji se povezivao s liberalizmom i ljevicom di šovinističkog, imperijalističkog i ksenofobnog pokreta desnic« ili još točnije, radikalne desnice, koji se pomak može primijetit već u dvosmislenoj upotrebi termina poput "patrie" i "patrio tism" oko 1870. u Francuskoj.32 Sam je termin "nacionalizam skovan da bi odrazio pojavu ove tendencije, osobito u Franci: skoj i nešto kasnije u Italiji, gdje je romanski jezik dopustio tt tvorbu.33 Na kraju je stoljeća on djelovao sasvim novo. No, čal se i ondje gdje je kontinuitet postojao, kao u "Turneru", masov 31 Antoine Prost, Vocabulaire des proclamations ćlectorales de 1881, 18& et 1889 (Pariz, 1974), str. 37. 32 Jean Dubois, Le Vocabulaire politique et social en France de 1869 đ 18Ji (Pariz, s. a. - 1962), str. 65, stavka 3665. Termin "nationalisme" nije jd zabilježen, i nema ga u A. Prost Vocabulaire des proclamations electoral* koja obrađuje zaokret udesno "nacionalne" frazeologije tog doba, osobito.« str. 52-3, 64-5. 33 Za Francusku vidi Zeev SternbeD, M aurice Barren et le natwnahsr* fm ngais (Pariz, 1972); sa Italiju poglavlja koja su napisali 8. Vahutti i E Perfetti u R. Lffl i F. Valsecchi (ur.), JI nazionatismo in Italia e in Germans fino ala Prima Guerra M ondiale (Bologna, 1983).

132

pim gimnastičkim organizacijama njemačkog nacionalizma, gaokret udesno do kojeg dolazi 1890-ih može mjeriti praćenjem jjirenja antisemitizma iz Austrije u njemačke podružnice i za­ mjenom carske (cmo-bijelo-crvene) trobojke liberalno-naciopalnom (crno-crveno-zlatnom) trobojkom 1848, i novim odu­ ševljenjem za imperijalni ekspanzionizam.34 O tome kako se visoko na ljestvici srednje klase nalazilo gravitacijsko središte takvih pokreta - npr. "one pobune skupina niže i sredrge urba­ ne buržoazije protiv onog što su smatrali neprijateljski nastro­ jenim i sve jačim proletarijatom",35 koja je Italiju nagnala u I. Svjetski rat, može se raspravljati. No djelo o socijalnom sastavu talijanskog i njemačkog fašizma bez ikakve dvojbe ukazuje da su ti pokreti snagu crpli u biti iz srednjih slojeva.30 Orim toga, dok je u već postojećim nacionalnim državama i silama patriotski žar tih srednjih slojeva bio više nego dobrodo­ šao vladama angažiranim u imperijalističkoj ekspanziji i nacio­ nalnom utrkivanju s drugim takvim državama, vidjeli smo da su takvi osjjaćaji autohtoni, pa stoga njima nije moguće u potpu­ nosti manipulirati odozgo. Rijetke su vlade čak i prije 19 14 . bile tako šovinističke kao nacionalistički ekstremisti koji su ih tje­ rali naprijed. A tada još nije bilo vlada koje su stvorili ti ultraši. No, ako vlade nisu mogle u potpunosti kontrolirati novi na­ cionalizam, a on nije još mogao kontrolirati vlade, identifikaci­ ja s državom bila je nužno potrebna nacionalističkoj sitnoj bur­ žoaziji i nižim srednjim klnanma Ako još nemaju državu, naci­ onalna će im neovisnost dati onaj položaj koji im, kako su osje­ ćali, po zasluzi pripada. Propovijedanje povratka Irske svom irevnom jeziku više neće predstavljati propagandni slogan ljukoji su učili osnove irskog po dablinskim večernjim školama, 1 zatim to što su naučili prenosili drugim militantima. Kao što 5e pokazati povijest Irske Slobodne Države, on će postati kvali­ ^Hans-Georg John, Politik und Tum en: die deutsche Tum erschaft als udionale B euegung im deutschen K aiserreich von 1871 bis 1914 (Ahrenaberg »rt Hamburg, 1976), atr. 41 i dalje. 85 Jens Petersen u W. Schieder (ur.), Faschism us ale soziale Bew egung GGttingen, 1983), str. IM, koji citira izvor is 1923. 38 Michael Katar, The Nazi Party: a social profile o f members and leaders 1019-1946 (Cambridge, MA, 1983), osobito str. 236; Jens Petersen, "Elettorato * base socials art »»agw «i>«i ventf (Studi Storid, XVI/3, 1976), str. 07-69.

133

fikacijom za sve osim za najniže poslove u državnoj službi polaganje ispita iz irskog će stoga biti kriterij pripadanja prof sionalnim i intelektualnim klasama. Ako već žive u nacionaln državi, nacionalizam im je pružao socijalni identitet koje je pr leterima davao njihov klasni pokret. Mogli bismo reći da sami definicija nižih srednjih klasa - kako onog njihovog dijela koji bio bespomoćan poput obrtnika i sitnih trgovaca, tako društv nih slojeva koji su bili uglavnom isto toliko novi kao i radničl sloj, ako se u obzir uzme da je ekspanzija zanimanja s višo1 naobrazbom, bijelih ovratnika i stručnjaka bila bez presedana nije bila toliko samodefinicija kao klase, već kao skupine koj tvore najgorljiviji i najlojalniji, i "najpoštovaniji" sinovi i kće otadžbine. Bez obzira na prirodu nacionalizma koji se našao u prvoi planu u pedeset godina do 19 14, sve su njegove verzije čini: imale nešto zajedničko: odbacivanje novih proleterskih socijal stičkih pokreta, ne samo zato što su oni bili proleterski, već zato što su bili svjesno i militantno internacionalistički, ili najmanju ruku ne-nacionalistički.37 Kud logičnije, onda, neg da se smatra da se oni međusobno isključuju, i da napredovanj jednog znači povlačenje drugog. A među povjesničarima je uvri ježeno gledište da je u tom periodu masovni nacionalizam odni o pobjedu nad konkurentskim ideologijama, u prvom redu na< klasno zasnovanim socijalizmom, kao što se vidjelo u izbijanji rata 19 14, koje je pokazalo ispraznost socijalističkog internati onalizma, i nadmoćnoj pobjedi "principa nacionalnosti" u mi rovnim sporazumima koji su uslijedili nakon 1918. No, protivno općeprihvaćenim pretpostavkama, različiti a principi kojima se pokušavalo politički privući mase (napose klasa kod socijalista, vjeroispovijest kod raznih vjera, i nacio­ nalnost) nisu međusobno isključivali. Nije postojala čak ni oš­ tra crta koja bi jedne razdvajala od drugih, pa ni u onom jed­ nom slučaju kad su obje strane htjele insistirati na nekoj vrsti ex officio inkompatibilnosti: u slučaju religije i bezbožnog soci jalizma. Ljudi nisu birali kolektivnu identifikaciju kao što se 37 Ovo se razmatra u poglavlju 4 E. J . Hobsbawm, Worlds o f Labour (I/Mdon, 1984) i u članku istog autora "Working-class internationalism" u F. vsi Holthoon i Marcel van der Linden (ur.), Internationalism in the Labour Moo* ment (Leiden-New York-Kopenhagen-KOln, 1988), str. 3-16.

134

biraju cipele, znajući da se odjednom može obuti samo jedan par. Osjećali su, i danas osjećaju, različite privrženosti i lojalno­ sti istovremeno, a među njima je i nacionalnost, i istovremeno se bave raznim aspektima života, s time da u određenom tre­ nutku jedan od tih aspekata može izbiti u prvi plan u njihovim mislima, ako je takva prigoda. Dugo vremena takve brojne pri­ vrženosti nisu pred ljude stavljale međusobno nespojive zahtje­ ve, tako daje čovjek bez problema mogao osjećati daje sin Irca, muž Njemice, član rudarske zajednice, radnik, navijač NK Barnsley, liberal, metodist, engleski patriot, možda i republika­ nac, te pristaša Britanskog Imperija. Tek kad je jedna od tih lojalnosti došla u direktan sukob s drugom ili drugima, pojavio se problem izbora. Zadrta manjina političkih militanata je dakako bila daleko osjetljivija na tu in­ kompatibilnost, pa se slobodno može tvrditi da je kolovoz 19 14. manje traumatski doživjela većina britanskih, francuskih i nje­ mačkih radnika nego čelnici njihovih socijalističkih partija, jed­ nostavno stoga - a razloge smo djelomično raspravili u pret­ hodnom tekstu (vidi poglavlje 3, str. 97-98) - što se običnim radnicima činilo da je pružanje podrške vlastitoj vladi u ratu potpuno spojivo s iskazivanjem klasne svijesti i netrpeljivosti prema poslodavcima. Rudari južnog Walesa šokirali su svoje revolucionarne sindikalističke i internacionalističke vođe svr­ stavanjem pod britanski baijak, no s jednakom su žustrinom ni godinu dana kasnije stupili u generalni štrajk u ugljenokopima, oglušivši se o optužbe da nisu patrioti. No, čak su i militanti mogli spajati ono što su teoretičari smatrali nespojivim: na primjer, francuski nacionalizam i bezuvjetnu lojalnost SSSR-u, Sto pokazuju slučajevi brojnih militantnih pripadnika Francu­ ske komunističke partije. Dapače sama činjenica da su se ovi novi masovni politički pokreti, nacionalistički, socijalistički, vjerski i ostali, često najecali za podršku u istim pm ^m a, ukazuje na to da su njihovi potencijalni pristaše bili spremni prihvatiti sve te različite pozi­ ve na pružanje podrške. Udruživanje nacionalizma i religije iovoljno je očito, osobito u Irskoj i Poljskoj. Koji je od njih Piunaran? Nije uopće jasno. Više na« može iznenaditi, iako je Banje uočljivo, znatno preklapanje nacionalnog i socijalnog ne­ zadovoljstva, koje je Lenjin, sa svojim uobičajenim prodornim fejećajem za političku realnost, pretvorio u jednu od osnova komunističke politike u kolonijalnom svijetu. Poznate interna­ 135

cionalne marksističke debate o "nacionalnom pitanju" ne bavi se tek privlačnošću nacionalističkih slogana među radnicimi koji bi se trebali odazivati samo na pozive internacionalizmi; klase. One su se bavile također (a možda još neposrednije) i time kakav stav da se zauzme prema radničkim partijama koji su istovremeno podržavale nacionalističke i socijalističke za': tjeve.33 Štoviše - a to se nije tada toliko spominjalo u debatanu - sada je jasno da su postojale partije koje su isprva bile socija lističke a koje su bile ili postale glavni nosioci nacionalnipokreta njihovog naroda , baš kao što su postojale i u biti soci jalno nastrojene seljačke stranke koje su (kao u Hrvatskoj) pri rodno razvile nacionalističku dimenziju. Ukratko, jedinstvo s > cijalističkog i nacionalnog oslobođenja o kojem je u Irskoj sa njao Connolly - i koje nije uspio provesti - u stvarnosti je posti gnuto drugdje. Možemo ići i dalje. Kombinacija socijalnih i nacionalnih zab tjeva u cjelini se pokazala daleko djelotvornijom u mobilizira nju za neovisnost nego čisti nacionalizam, čija je privlačnosi bila ograničena na nezadovoljne niže srednje klase, jer je same za njih zamjenjivala - ih se barem tako činilo - i socijalni: politički program. Vrlo je poučan primjer Poljske. Obnova jedinstva zemlje na kon stoljeća i pol podjele nije postignuta pod barjakom nekoj od političkih pokreta koji su imali isključivo taj cilj, već pod barjakom Poljske socijalističke partije, čiji je vođa, pukovnil Pilsudski postao osloboditelj svoje zemlje. U Finskoj je to 6ik Socijalistička partija, koja je de facto postala nacionalna partija Finaca, dobivši 47% glasova na posljednjim (slobodnim) izbori ma prije ruske revolucije 19 17. U Gruziji je jedna druga socija­ listička partija zadobila tu funkciju: menjševici; u Armeniji Dašnaci, koji su bili dio Socijalističke Intemacionale.39 Među

39 Kraći sažetak nalazi se u G. Haupt, Lowy i Weill, Les Marxisms et It question nationale (Pariz, 1974), str. 39-43. Poljsko je pitaqje bilo n^jvainya ali ne i jedino te vrste. ®®O neuspjehu finskog nap.innali»mfl u borbi sa Socijalističkom partyon vidi David Kirby, "Rank-and-file attitudes in the Finnish Social Democrat* Party (1905-1918)", (Past & Present, 111, May 1986), osobito str. 164. 0 Gruzijcima i Armencima, vidi Ronald G. Suny (ur.), Transcaucasia: Nations lism and Social Change (Ann Arbor, 1983), osobito dio U, s esejima kojih « autori R. G. Suny, Anahide Ter Mina—ian i Gerard J. Libaradian.

136

Židovima Istočne Evrope socijalistička je ideologija dominirala nacionalnom organizacijom i u necionističkoj (bundističkoj) i u cionističkoj verziji. Ovaj fenomen nije ograničen na Rusko Car­ stvo, u kojem je doista praktički svaka organizacija i ideologija koja je predviđala uvođenje promjena morala u sebi u prvom redu vidjeti predstavnika socijalne i političke revolucije. Nacio­ nalni osjećaji Velšana i Škota u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu se izražavali putem posebnih nacionalističkih partija, već pu­ tem velikih općebritanskih opozicijskih stranaka - prvo Libe­ ralne, a zatim Laburističke. U Nizozemskoj (ali ne i u Njemač­ koj) skromni ali stvarni nacionalni osjećaji malog naroda ugla­ vnom su se prenijeli na lijevi radikalizam. Frizijci su stoga ne­ srazmjerno brojni u povijesti nizozemske ljevice, baš kao i Škoti i Velšani u povijesti britanske ljevice. Najugledniji vođa rane Nizozemske socijalističke partije, Troelstra (1860-1930), počeo je svoju karijeru pišući pjesme na frizijskom i predvodeći "Mla­ du Friziju" organizaciju za frizijski preporod.40 Tu pojavu mo­ žemo primijetiti i u zadnjih nekoliko desetljeća, iako ju donekle prikriva tendencija starih sitnoburžoaskih nacionalnih pokreta i stranaka, koje se prvotno vezuju s desničarskim ideologijama koje datiraju od prije 19 14 . (kao u Walesu, Euskadi, Flandriji i drugdje), da se zaodjenu socijalnom revolucijom i marksizmom, koji su sada u modi. No, DMK, koja je postala glavnim nosio­ cem zahtjeva tamilske nacije u Indiji, u početku je bila regio­ nalna socijalistička partija u Madrasu, a slični se pomaci u smjeru singaleškog šovi nizina nažalost mogu zamijetiti na dje­ vici Sri Lanke.41 Cilj ovih primjera nije procjena odnosa nacionalističkih i so­ cijalističkih elemenata unutar takvih pokreta koji su s pravom zaokupljali i brinuli Socijalističku intemacionalu. Svrha im je da pokažu da masovni pokreti mogu istovremeno izražavati težnje koje obično smatramo međusobno isključivim, i da štoviž® pokreti koji se primamo pozivaju na socyalno-revolucionar40 A. Fejtsma, "Histoire et situation actuelle da la langue firisonne" (Pluriel, 1982, str. 21-34). ° Kraći prikaz zaokreta od ultra^jevice ka sinhaleškom žovinizmu u pokre­ tu JVP (Janatha Vimukti Peramuna) koji je 1971. doveo do ustanka ruralne tyeve "mladeži" n«l m u Kumari Jayawardene, Ethnic and Class Conflicts n Sri Lanka (Dehiwala, 1085), str. 84-90.

137

ne teme mogu formirati osnovu onoga što će se na kraju pre tvoriti u masovne nacionalne pokrete njihovih naroda. Doista, baš onaj primjer koji se tako često navodi kao odi i čujući dokaz u prilog prevlasti nacionalnog nad k l a s n i m u stva ri ilustrira složenost njihovog odnosa. Zahvaljujući nelrin izvanrednim istraživanjima, danas znamo podosta o ključna i slučaju za prosuđivanje takvog sukoba ideja, a to je višenario nalno Habsburško Carstvo.42 U sljedećem dijelu teksta sažeti ću prikazati zanimljivo istraživanje mišljenja koje je izvršio P ) ter Hanšk, na temelju analize velikog broja pisama vojnika i njihovih obitelji koja su cenzurirana ili zaplijenjena tijekom I svjetskog rata u Beču i Budimpešti.43 U prvim g o d i n a m a o:: koji pišu pisma ne pokazuju veće sklonosti nacionalizmu i anti monarhizmu, s izuzetkom onih koji pripadaju nekoj irredenti kao što su Srbi (u prvom redu oni iz Bosne i Vojvodine) koji. najvećem broju kao Srbi simpatiziraju Kraljevinu Srbiju, a kat Slaveni i pravoslavci Svetu Rusiju; Talijani i - po ulasku Ru munjske u rat - Rumunji. Socijalna je osnova srpske netrpelji vosti prema Austriji očito bila pučka, no većinu nacionalistički]! pisama među Talijanima i Rumunjima pišu pripadnici srednje klase i inteligencije. Još postoji veća nacionalna disidencija me đu Česima (ako je suditi po pismima ratnih zarobljenika, među kojima je logično bilo mnogo patriotskih dezertera). No, više od pola aktivnih neprijatelja Habsburgovaca i dobrovoljaca za češ­ ke snage u Rusiji potječe iz srednje klase i inteligencije. (Pisnu iz Češke upućena zarobljenicima mnogo su opreznija pa stoga i manje poučna.) Kako je rat odmicao, a osobito nakon prve ruske revoluqje politički se sadržaj u otvaranim pismima dramatično povećao. Izvještaji cenzora o javnom mnijenju jednoglasno prinyećuju da je ruska revolucija prvi politički događaj od početka rata koji je potresao i najniže slojeve pučanstva. Među aktivistima nekii potlačenih nacionalnosti poput Poljaka i Ukrajinaca, taj je do­ gađaj pobudio nade u reformu - možda čak i neovisnost. NO) 42 Vidi Z. A. Zeman, The Break-up o f the Habehurg Em pire, 1914-1911 (London, 1961); i zbirku studija Die AuflOsung des Habsburgerreiches, Zueammenbruch und N euorientierung im Donauraum (Schriftanreihe des Oster reichischen Ost- und Sfldosteuropainstituts, svezak m , Beč, 1970). 43 Peter Handk, "Die VolksmeinungwAhrend des letzten Kriegqjahres in Čsterreich-Ungarn" u Die AuflOeung, str. 68-66.

138

prevladavalo je raspoloženje želje za mirom i socijalnom preo­ brazbom. Politička mišljenja koja se sad počinju pojavljivati čak i u pismima manuelnih radnika, seljaka i žena iz radničke klase, najbolje je analizirati po tri međusobno isprepletene binarne opozicije: bogati - siromašni (ili vlastelin - seljak, šef - radnik), rat - mir i red - nered. Veze su, barem u pismima, očite: bogati žive u blagostanju i ne služe vojsku, siromašni su ostavljeni na milost i nemilost bogatih i moćnih, državnih i vojnih vlasti itd. Novost nije samo u većoj učestalosti žalbi, u osjećaju da se na različite načine sa sirotinjom u uniformi i u pozadini jednako loše postupa, već u osjećaju da sada postoje revolucionarni izgledi za temeljne promjene kao alternativa pasivnom mirenju sa sudbinom. Osnovna je tema u dopisivanju sirotinje rat kao razdor i uništenje reda života i rada. Stoga je želja za povratkom na pristojan sređen život sve više implicirala mržnju prema ratu, vojnoj službi, ratnom gospodarstvu itd., te želju za mirom. No opet nailazimo na pretvorbu žalbe u otpor. "Kad bi nam barem dobri Gospod Bog opet podario mir" pretvara se u "dosta nam je svega", ili u "kažu da će socijalisti donijeti mir". Nacionalni osjećaj u ove izjave ulazi tek posredno, uglavnom zato što se, kako kaže Hanšk, "do 19 18 . nacionalni osjećaj još oije među širokim narodnim masama iskristalizirao u stabilnu komponentu svijesti, ili zato što ljudi još nisu bili svjesni diskre­ pancije između lojalnosti prema državi i prema naciji, ili se još aisu jasno opredijelili za jednu od njih".44 Nacionalnost se najče­ šće pojavljuje kao jedan od vidova sukoba bogatih i siromašnih, osobito ondje gdje oni pripadaju različitim nacionalnostima. No i ondje gdje nalazimo najsnažniji nacionalni ton - u pismi­ ma Čeha, Srba i Talijana, nalazimo i na najsnažniju želju za socijalnom transformacijom. Neću pratiti kako su cenzori pažljivo nadzirali promjene ras­ položenja 19 17 . No, poučna je Hanškova analiza uzorka od otprilike 1 500 pisama napisanih od sredine studenog 19 17. do sredine ožujka 19 18 . tj. poslije oktobarske revolucije. Dvije tre­ pne tih pisama napisali su radnici i seljaci, a trećinu intelektu^ci, a nacionalna struktura uglavnom odgovara nacionalnoj 44 Ibid., str. 62.

139

strukturi monarhije. 18% tih pisama sadrži u prvom redu soci jalnu temu, 10% želju za mirom, 16% nacionalno pitanje i stat prema monarhiji, a 56% kombinaciju svih ovih tema, a to 'i kruh i mir - ako smijem pojednostaviti problematiku - 29% kruh i naciju 9%, mir i naciju 18%. Socijalna se tema javlja i 56% pisama, tema mira u 57% a nacionalna tema u 43%. Soci jalna se nota, u stvari revolucionarna, javlja posebno u pismi ma Čeha, Mađara, Slovaka, Nijemaca i Hrvata. Mir, za uspo stavu kojeg trećina pisama polaže nade u Rusiju, trećina i revoluciju, a 20% u kombinaciju Rusije i revolucije, naravni privlači pisce svih nacionalnosti, s jednom ogradom koju ći navesti. Od pisama na nacionalnu temu, 60% predstavlja m• žnju prema carstvu i vide ih manje otvorenu želju za neovisna šću, 40% izražavaju lojalnost - točnije, ako ne računamo Ni jemce i Mađare, lojalnih je 28%, 35% "nacionalnih" pisama o£v kuju neovisnost kao posljedicu pobjede Saveznika, no 12%; dalje vjeruje da se ono što oni žele može postići unutar okviri monarhije. Kao što se moglo i očekivati, želju za mirom prati želja u socijalnom revolucijom, osobito među Nijemcima, Česima i Ma đarima. No, mir i nacionalne težnje nisu tako lako spojive jednostavno zato što se činilo da nacionalna neovisnost uvelih ovisi o pobjedi Saveznika. Doista, za pregovora u Brest-Litov sku, mnoga se nacionalistička pisma nisu slagala s trenutnii zaključenjem mira baš iz tog razloga. To se može uočiti u pi smima češke, poljske, talijanske i srpske elite. Razdoblje prvoj udarnog vala oktobarske revolucije bilo je razdoblje u kojem) socijalni element u raspoloženju javnosti bio najsnažniji, ali t isto vrijeme to je bio trenutak u kojem su se - kako se slaži Zeman i Hanšk - nacionalni i socijalni elementi u želji za revo lucijom počeli razilaziti i sukobljavati. Veliki su štrajkovi u si­ ječnju 19 18. označili neku vrstu prekretnice. U određenom si smislu, kako primjećuje Zeman, odlukom da uguši revoludo nama gibanja i nastavi voditi izgubljeni rat, vlasti u Habsbur škoj Monarhiji osigurale da će Evropa biti vilsonovska, a w sovjetska. No, čak i onda kad je, tijekom 1918, nacionalna te ma konačno postala dominantnom u pučkoj svijesti, nije bili odijeljena ni suprotstavljena socijalnoj temi. Za većinu su sira mašni h (juđi te dvije teme pratile jedna drugu, dok se monarh ja raspadala. 140

Što možemo zaključiti iz ovog kratkog pregleda? K ao prvo , da i dalje znamo vrlo malo o tome Sto je nacionalna svijest značila masama nacionalnosti o kojima se radilo. Da bismo to otkrili, potrebno nam je mnogo istraživanja poput Hanškovog uranjanja u cenzurirana pisma; no, da bi ta istraživanja bila korisna, prije svega je potrebno baciti hladan i demistificirajući pogled na terminologiju i ideologiju koja okružuje "nacionalno pitanje" u ovom razdoblju, osobito na nacionalističku varijantu. Kao drugo, da se stjecanje nacionalne svijesti ne može odijeliti od stjecanja ostalih oblika socijalne i političke svijesti u ovom razdoblju: oni svi idu zajedno. K ao treće , da napredovanje naci­ onalne svijesti (izvan klasa i slučajeva koji se identificiraju s integralističkim ili ekstremno desnim nacionalizmom) nije ni pravocrtno niti ide nužno nauštrb drugih oblika socijalne svije­ sti. Iz perspektive kolovoza 19 14 . moglo bi se zaključiti da su nacija i nacionalna država odnijele pobjedu nad svim konku­ rentskim socijalnim i političkim lojalnostima. Da li se isto to moglo ustvrditi iz perspektive 19 17 ? Nacionalizam je pobijedio u nekad neovisnim nacionalnostima zaraćene Evrope, u toj mjeri da su pokreti koji su odražavali stvarne probleme siroti­ nje u Evropi doživjeli neuspjeh 19 18 . Kad se to dogodilo, sred­ nji i niži srednji slojevi potlačenih nacionalnosti mogli su posta­ ti vladajućim elitama u novim neovisnim vilsonovskim državi­ cama. Nacionalna neovisnost bez socijalne revolucije predstav­ ljala je, pod kišobranom savezničke pobjede, povlačenje na re­ zervne položaje za one koji su sanjali o kombinaciji i jedne i druge. U većini poraženih ili poluporaženih zaraćenih država &ije bilo takvog rezervnog položaja. Ondje je raspad odveo u socijalnu revoluciju. Sovjete, pa čak i kratkovječne sovjetske republike ne nalazimo među Česima i Hrvatima, već u Njemačkoji njemačkoj Austriji, Mađarskoj - a njihova se sjena nadvijala i nad Italijom. Nacionalizam se ondje ponovo javlja ne kao blaži nadomjestak socijalne revolucije, već kao mobilizacija biv­ ših oficira, civila niže srednje i srednje klase na kontrarevoluci­ ji. On se javlja kao osnova fašizma.

141

5.

VRHUNAC NACIONALIZMA, 1918 -1950.

Ako je ikada "princip nacionalnosti" ustanovljen u 19. st. trijumfirao, bilo je to na kraju I. svjetskog rata, iako je taj trijumf bio posve nepredviđen, a nije bio ni namjera budućih pobjednika. U stvari, to je bio rezultat dva nenamjerna razvoja događaja: pada velikih višenacionalnih carstava srednje i istoč­ ne Evrope i ruske revolucije zbog koje je Saveznicima odgova­ ralo da vilsonovskom kartom odgovore na boljševičku. Jer, kao što smo vidjeli, mase je 19 17 -19 1 8 , kako se činilo, mogla mobi­ lizirati socijalna revolucija, a ne nacionalno samoodređenje. Možemo spekulirati o tome kakav bi učinak na nacionalnosti u Evropi imala pobjeda sveevropske revolucije, no takve spekula­ cije ne vode nikamo. S izuzetkom boljševičke Rusije, Evropa nije rekonstruirana u skladu s boljševičkom politikom "nacio­ nalnog pitanja". U biti se Evropa po prvi i posljednji put u svojoj povijesti pretvorila u puzzle država koje su se definirale, s rijetkim iznimkama, i kao nacionalne države i kao neke vrste buržoaske parlamentarne demokracije. Takvo je stanje stvari bilo izuzetno kratkoga vijeka. Međuratna je Evropa isto tako bila svjedokom trijumfa tog drugog aspekta "buržoaske" nacije o kojem smo raspravljali u jednom od prethodnih poglavlja: nacije kao "nacionalnog eko­ nomije". Iako je većina ekonomista, poslovnih ljudi i zapadnih riada sanjala o povratku na svjetsko gospodarstvo kakvo je postojalo 19 13 , to se pokazalo nemogućim. No, čak i da je to bilo moguće, ne bi bilo povratka na gospodarstvo slobodne kon­ kurencije, privatnog poduzetništva i slobodne trgovine koja je predstavljala ideal, dijelom i ostvaren, svjetskog gospodarstva vrhuncu britanske globalne prevlasti. Godine 19 13 . kapitalističke su ekonomije već brzo kretale put velikih blokova koncentriranog poduzetništva, s podrškom, ’■aštitom, pa čak i u određenoj mjeri vodstvom vlada. Sam je ^at uvelike ubrzao taj pomak prema kapitalizmu kojim upravi planira država. Kad je Lenjin predviđao plansku socijali•tičku ekonomiju budućnosti, o kojoj socijalisti do 19 14 . prakički nisu uopće razmišljali, model mu je poslužilo plansko fctno gospodarstvo Njemačke 19 14 -19 17 . Naravno, čak ni po*ratak na takvo gospodarstvo u kojem se kombiniraju veliki fonis j država nye značio povratak na internacionalnu struktofu iz 19 13 , uslijed dramatične preraspodjele ekonomske i pofeičke moći u zapadnom svyetu koja je bila posljedica rata. No, 145

bilo kakav povratak na 19 13, ispostavilo se, bio je utopija. M* đuratne ekonomske krize učvrstile su samodovoljnu "nacional nu ekonomiju" na krajnje spektakularan način. Tijekom neb liko godina izgledalo je kao da je i sama svjetska ekonomija a rubu kolapsa, dok su se velike rijeke internacionalne migracij pretvarale u potočiće, visoke zidine kontrola deviznog poslom nja sprečavale međunarodne isplate, međunarodna se trgovin sužavala, te je čak i međunarodno ulaganje pokazivalo trenid ne znakove kolapsa. Kad su čak i Britanci napustili slobod i trgovinu 19 31, činilo se očitim da se sve više države povlače i obrambeni protekcionizam koji se već bližio autarhičnosti. koji su ublažavali tek bilateralni sporazumi. Ukratko, dokj globalnom ekonomijom brisala ekonomska snježna oluja, svjet ski se kapitalizam povukao u iglue ekonomija svojih nacional nih država i s njima povezanih carstava. Da li je to mou učiniti? Teoretski, nije. Na kraju karajeva, do sada još nije dol lo do sličnog povlačenja kao reakcije na globalne ekonomsk oluje koje su bjesnile 1970-ih i 1980-ih. No, između dva rat nedvojbeno jest. Situacija između dva rata nam tako pruža izvanrednu pri! ku da procijenimo ograničenja i potencijale nacionalizma i ni cionalnih država. No, prije nego što ih razmotrimo, obratim; na trenutak pažnju na to kakav je u stvari sistem nacionalnu država u Evropi nametnut VeTsajskim ugovorom i pratećb ugovorima, kojima ćemo dodati, što zbog opravdanosti,. St zbog lakše analize i Anglo-irski sporazum iz 19 21. Već se m prvi pogled vidi kako je neprovediv vilsonovski princip po ktjem se državne granice imaju poklapati s nacionalnim i jezii nim granicama. Jer, mirovne su nagodbe nakon 1918. u stvai taj princip provele u praksi koliko god je to bilo izvedivo,; iznimkom određenih političko-strateških odluka glede gramo Njemačke, i nekoliko nevoljkih ustupaka ekspanzionizmu Ital je i Poljske. U svakom slučaju, ni prije ni poslije toga, ni i Evropi niti igdje drugdje nije zabilježen tako sistematski ?• kušaj da se politička karta prekroji po nacionalnim linijama. To jednostavno nije funkcioniralo. Neumitna posljedica siv® nog rasporeda naroda bila je ta daje većina nacionalnih držati izgrađenih na ruševinama starih carstava bila isto tako višem cionalna Vnn i stare "tamnice naroda" koje su zamyenii Slučajevi Čehoslovačke, Poljske, Rumunjske i Jugoslavije to & 146

kazuju. Njemačke, slovenske i hrvatske manjine u Italiji zauze­ le su ngesto talijanskih manjina u Habsburškom Carstvu. Glavna je promjena bila ta da su države sad u prosjeku bile znatno manje, i da su se "potlačeni narodi" unutar njih sada nazivali "potlačenim manjinama". Logična je implikacija nasto­ janja da se stvori kontinent uredno podijeljen na koherentne teritorijalne države, koje nastavaju jasno odijeljena etnički i jezično homogena pučanstva, masovno protjerivanje ili istrebjjeiye manjina. To je bila i još uvijek jest ubilačka reductio ad absurdum nacionalizma u njegovoj teritorijalnoj verziji, iako je to postalo očito tek 1940-ih. No, masovno protjerivanje, pa čak i genocid, počeli su se javljati na južnim rubovima Evrope za i poslije I. svjetskog rata, kad su Turci počeli s masovnim zatira­ njem Armenaca 19 15 . i kad su, poslije grčko-turskog rata 1922, protjerali između 1 300 000 i 1 500 000 Grka iz Male Azije, gdje su ovi živjeli još od vremena Homera.1 Tako je Adolf Hi­ tler, koji je u tom pogledu bio logični vilsonovski nacionalist, sredio preseljenje Nijemaca koji nisu živjeli na teritoriju otadž­ bine, kao što su bili Nijemci iz talijanskog južnog Tirola, u samu Njemačku, baš kao što je sredio i konačnu eliminaciju Židova. Poslije II. svjetskog rata, budući da Židova praktički ▼iše nije bilo u širokom pojasu Evrope između Francuske i so­ vjetske unutrašnjosti, na red je došlo masovno protjerivanje Nijemaca, napose iz Poljske i Čehoslovačke. Teritorijalno ho­ mogena nacija mogla se sada smatrati programom koji mogu provesti samo barbari, ili pri čijoj se provedbi u najmanju ruku moraju koristiti barbarska sredstva. Jedan je paradoksalni rezultat otkrića da se nacionalnosti i države ne mogu poklapati bio taj da su se granice po Versajskom ugovoru, koliko god apsurdne po vilsonovskim stan­ dardima, pokazale trajnim*^ s iznimkom onih koje su izmije­ njene zbog interesa supersila, tj. interesa Njemačke do 1945, a SSSR-a nakon 1940. Unatoč brojnim pokušajima kratkog vyeka da se izmijene granice država nasljednica Austrijskog i Turskog Carstva, one su i dalje više-manje ondje gdje su se nalazile Vidi C. A. Macartney, "Reftigeea" u Encyclopedia o f die Social Sciences 2* * " York, 1934), avasak 13, atr. 200-5; Charlaa B. Eddy, Greece and the

° r^k Refugees (London, 1931). Potrebno je ipak reći i da ao Gna protjerali *00 000 Turaka.

147

nakon I. svjetskog rata, barem južno i zapadno od sovjetski! granica, a iznimka je dodjela onih dijelova jadranske obale koji je zauzela Italija nakon 19 18. Jugoslaviji. Međutim, vilsonovBki je sistem donio i neke druge značajnei ne posve očekivane rezultate. Prvo, pokazao je, što nikoga nije iznenadilo, da je nacionalizam malih nacija jednako netrpeljo u odnosu na manjine kao i "velikonacionalni šovinizam", kaki ga je nazivao Lenjin. To nije bilo epohalno otkriće za one kej su proučavali habsburšku Mađarsku. Neobičnije je i značajni bilo otkriće da se "nacionalna ideja" koju formuliraju njeni slui beni zagovornici ne poklapa nužno sa stvarnom samoidentifi kacijom tog naroda. Plebisciti, koji su se organizirali posl’i 19 18. u raznim regijama miješanog nacionalnog sastava i koj su trebali odlučiti o pripadnosti stanovnika tih regija nacional nim državama koje su se oko njih sporile, pokazali su da posti j znatan broj ljudi koji govore jednim jezikom, ali odlučuju a pridružiti državi u kojoj se govori drugim jezikom. To se i nekim slučajevima moglo objasniti političkim pritiskom ili fal sificiranjem izbornih rezultata, ili pak prijeći preko toga kai preko političke ignorancije i nezrelosti. Sve su te hipoteze t određenoj mjeri plauzibilne. No, postojanje Poljaka koji bi radi je živjeli u Njemačkoj nego u ponovo rođenoj Poljskoj, Slovena ca koji su se odlučili za Austriju a ne za novu Jugoslaviju ni može se poreći iako je to onima koji su vjerovali u nužnu idea tifikaciju pripadnika nacionalnosti s teritorijalnom državom koja je tvrdila da utjelovljuje njihovo postojanje bilo a prim neobjašnjivo. Istina je da je ta teorija sve šire prihvaćana. Dva deset godina kasnije navela je britansku vladu da en bloc inter nira većinu Nijemaca (među kojima su bili i Zidovi i antifaši stički emigranti) koji su živjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu, s opravdanjem da svatko rođen u Njemačkoj mora toj zemlji du govati lojalnost koja je ispred svih drugih obzira. Do ozbiljnijeg je raskoraka između definicije i stvarnosti došlo u Irskoj. Usprkos Emmetu i Wolfe Toneu, većinska jf zajednica u šest grofovija Ulstera odbila da se smatra "Ircima na isti način na koji se Ircima smatrala glavnina stanovnik« dvadeset i šest grofovija - pa čak i mala protestantska manjim južno od granice. Pretpostavka da unutar jedinstvene Irske po stoji jedinstvena irska nacija, to jest da svi stanovnici otoki dijele težnje ka jedinstvenoj, ujedinjenoj i neovisnoj fenyskflj 148

Irskoj pokazala se pogrešnom, i, mada su još pedeset godina nakon uspostave Irske Slobodne Države (i kasnije Republike Irske) fenijd i njihovi simpatizeri mogli podjelu zemlje objaš­ njavati posljedicom britanske imperijalističke zavjere, a za alsterske unioniste tvrditi da su zavedene žrtve britanskih age­ nata, zadnjih dvadeset godina pokazuju da se korijeni podijelje­ ne Irske ne nalaze u Londonu. I uspostava kraljevine južnih Slavena pokazala je da njeni stanovnici ne posjeduju jedinstvenu jugoslavensku svijest koju su postulirali (hrvatski) začetnici ilirske ideje početom 19. st., te da ih se mnogo lakše može mobilizirati sloganima dovoljno snažnim da dovedu do masakra, a koji im se obraćaju kao Hrvatima, Srbima ili Slovencima. Dapače se, po svemu sudeći, masovna hrvatska nacionalna svijest razvila tek po stvaranju Jugoslavije, i to protiv nove kraljevine, ili točnije, protiv navod­ ne srpske prevlasti unutar nje.2 U novoj su Čehoslovačkoj Slo­ vaci uporno izbjegavali bratski raširene ruke Čeha. Slični su razvoji događaja još primjetniji u mnogim državama koje su rezultat nacionalnog i kolonijalnog oslobođenja, a i razlozi su slični. Narodi se nisu identificirali sa svojom "nacijom" kako su im to propisivali njihovi vođe i glasnogovornici. Indijski nacio­ nalni kongres, koji se zalagao za jedinstveni ujedinjeni potkon­ tinent, morao je prihvatiti podjelu Indije 1947, baš kao što je Pakistan koji se zalagao za jedinstvenu državu muslimana na potkontinentu morao prihvatiti podjelu Pakistana 19 7 1. Kad je monopol nad indijskom politikom prešao iz ruku male i jako poengležene ili pozapađene elite, ta se politika morala suočiti sa zahtjevima za jezičnim državama, o kojima nacionalni po­ kret u svojim počecima nije ni razmišljao, iako su pojedini indij­ ski komunisti počeli na njih skretati pažnju uoči I. svjetskog rata.8 Jezična će suparništva dovesti do zadržavanja engleskog kao službenog jezika Indije do dana«, iako njime govori nezna­ tan djelić 700 milijuna stanovnika te zemlje, jer ostali Indijci ne 2 Miijana Gross, "On integration of the Croatian nation: a case study nation building" (East European Quarterly, 15, 2. lipnja 1981, str. 224). 8 Vidi G. Adhikari, Pakistan and Indian National Unity (London, 1942), Powim, no osobito str. 16-20. Time je napuštena ranjja linija Komunističke koja je bila, bai kao i linija Kongresne stranke, u prilog hinduskog kao gflnog nacionalnog jezika (R. Palme Dutt, India T o Ja y , London, 1940, str.

149

žele prihvatiti dominaciju hinduskog, kojim govori 40% popula cije. Versajski je ugovor razotkrio još jednu novu pojavu: geogrrl sko širenje nacionalističkih pokreta, i razilaženje tih novih po kreta s evropskim obrascem. Ako se u obzir uzme služben privrženost pobjedničkih sila vilsonovskom nacionalizmu, b'l je za očekivati da će svi oni koji su tvrdili da zastupaju net potlačeni ili nepriznati narod —a ti su opsjedali vrhovne mire tvorce u golemim količinama - to činiti pozivajući se na nac: nalni princip, a osobito na pravo na samoodređenje. No, to ni) bio samo djelotvorni argument u rapravama. Vođe i ideoloi kolonijalnih i polukolonijalnih oslobodilačkih pokreta iskren su se služili jezikom evropskog nacionalizma, koji su u tolik slučajeva naučili na Zapadu ili od Zapada, pa čak i onda kadi on nije odgovarao njihovoj situaciji. I, kako je radikalizam u ske revolucije preuzeo od radikalizma francuske revolucije uh gu glavne ideologije globalne emancipacije, pravo na samoodrt đenje, već sadržano u Staljinovim tekstovima, od tada nadalj počelo je dopirati i do onih koji su bili izvan dometa Mazzinija Oslobođenje u dijelu svijeta koji se još nije nazivao Trećin svugdje se počelo smatrati "nacionalnim oslobođenjem", ili, me đu marksistima, "nacionalnim i socijalnim oslobođenjem". No, još se jednom praksa razlikovala od teorije. Stvarna i svi jača snaga oslobođenja ležala je u mržnji prema zavojevačima vladarima i eksploatatorima, koje se slučajno moglo prepoznat kao strance po boji kože, nošnji i običajima, ili prema onima a koje se smatralo da ih predstavljaju. T aje snaga bila antiimpe rijalistička. U onoj mjeri, u kojoj su postojale protonacionato identifikacije (etničke, religiozne ili neke druge) među običnin ljudima, one su još uvijek predstavljale prepreke nacionalno svijesti, umjesto da joj idu u prilog, i lako su mogle poslužit mobiliziranju ljudi protiv nacionalista; odatle i stalni napadi ni imperijalističku politiku "Zavadi pa vladaj", protiv imperijali stičkog poticanja osjećaja pripadnosti plemenu, zajednici ili bi! čemu drugom što je moglo dijeliti narode koji su trebali bit jedinstvena nacija, a ipak to nisu bili. Štoviše, s iznimkom nekolicine relativno tregnih politički) entiteta poput Kine, Koreje, Vijetnama, možda Irana i Egipta koji bi bili priznati kao "povyesne nacye" da su bili u Evropi

150

teritorijalne su jedinice za čiju su se neovisnost takozvani naci­ onalni pokreti borili u najvećem broju slučajeva u stvari stvore­ ne imperijalističkim osvajanjima i često su bile stare tek neko­ liko desetljeća, ili su pak predstavljale religijsko-kulturne zone, a ne "naqje" u značenju koje je ta rgeč imala u Evropi. Borci za oslobođenje bili su "nacionalisti" samo zato Sto su prihvatili zapadnu ideologiju koja je izvrsno odgovarala rušenju stranih vlasti, no i ovako su obično to bile tek neznatne manjine domo­ rodačkih ćvolućs. Kulturni ili geopolitički pokreti poput panarabizma, panlatinoamerikanizma ili panafrikanizma nisu bili nacionalistički čak ni u ovom ograničenom smislu, već nadnadonalistički, iako su bez svake sumnje ideologije imperijali­ stičke ekspanzije rođene u srcu nacionalne Evrope, poput pangermanizma, ukazivale na povezanost s nacionalizmom. Ovi su bili u potpunosti tvorevine intelektualaca koji se nisu mogli usredotočiti ni na što bliže pravoj državi ili naciji. Prve arapske nacionaliste nalazimo u otomanskoj Siriji, koja jedva da je ze­ mlja u pravom smislu riječi, a ne u Egiptu, gdje su pokreti bili više egipatske orijentacije. Bilo kako bilo, ti su pokreti izra­ žavali tek nedvojbenu činjenicu da su ljudi koji su obrazovanje stekli na nekom od jako raširenih jezika kulture jezično kvalifi­ cirani za intelektualne poslove bilo gdje unutar tog kulturnog područja, što i d a n d a n a a dobro dođe latinskoameričkim inte­ lektualcima, većina kojih će vjerojatno određeno vrijeme prove­ sti u političkom egzilu, te fakultetski obrazovanim Palestinci­ ma koji se mogu lako zaposliti od Perzijskog zaljeva do Maroka. S druge strane teritorijalno orijentirani pokreti za oslo­ bođenje morali su graditi na temeljima onih zajedničkih eleme­ nata koje je njihovom teritoriju namrla kolonijalna sila ili kolo­ nijalne sile, budući daje često to bila jedino što je njihovu buduču zemlju ujedinjavalo i tvorilo nacionalna obilježja. Jedinstvo nametnuto osvajanjem i administracijom ponekad je uspijevalo na kraju krajeva stvoriti narod koji je sam sebe smatrao "naci­ jom", baš kao što je postojanje neovisnih država ponekad urodi­ lo osjećajem građanskog patriotizma. Alžir nema ništa zajed­ ničko kao zemlja nam francuske uprave od 1830. i, što je još v®Žnije, borbe protiv te uprave, no možemo pretpostaviti da je slžirski n a cio n aln i h a r a lr ta r d a n a « bar isto tako jasno utvrđen kao i karakter "povijesnih" političkih jedinica Magreba, Tunisa 151

i Maroka. Još je očitije da je baš zajedničko iskustvo cionisti! kog naseljavanja i osvajanja stvorilo palestinski nacionalizai koji se veže uz teritorij koji do 1918. nije imao ni najneznatij regionalni identitet u okviru južne Sirije, kojoj je pripadao. No to nije dovoljno da bismo države koje su se pojavile nakon dt kolonizacije, uglavnom poslije 1945, nazvali "nacijama", ili p krete koji su doveli do njihove dekolonizacije - pod pretpostav kom da su u pitanju bile reakcije na postojeći ili očekivani pii tisak da do nje dođe - "nacionalističkim" pokretima. Svježj primjere iz zavisnog svijeta razmotrit ćemo u daljem tekstu. U međuvremenu, vratimo se prvotnom domu nacionalizm Evropi. Tu je rekonstrukcija zemljopisne karte po nacionalnim lm jama nacionalizmu oduzela njegovo oslobodilačko i unificm juće obilježje, jer je većina nacija uglavnom postigla ciljeve a koje se do tada borila. Na neki je način tadašnja situacija i Evropi nalikovala situaciji u politički dekoloniziranom "Trećen svijetu" nakon II. svjetskog rata i Latinskoj Americi, tom labo ratoriju preuranjenog neokolonijalizma. Teritorijalne su državi uglavnom postigle političku neovisnost. Stoga više nije bilo ta­ ko lako pojednostavljivati, ili prikrivati, probleme koje nosi bih dućnost odlažući razmatranje tih problema za vrijeme nakoi ostvarenja neovisnosti ili samoodređenja, koje, kako je sadi postalo očito, nije vodilo njihovom automatskom rješavanju. Što je preostalo od starog nacionalizma koji oslobađa i uje dinjuje? S jedne strane, i kod većine nacionalnosti, ostale si neotkupljene manjine izvan granica nacionalne države, pop« Mađara u Rumunjskoj i Slovenaca u Austriji; s druge je pal strane ostala nacionalna ekspanzija koju su takve nacionalu države vršile na račun stranaca ili domaćih manjina. Naravno bilo je još nekih nacionalnosti bez država, kako u istočnoj tak i zapadnoj Evropi, poput Makedonaca i Katalonaca. No, dokji do 19 14 . tipični nacionalni pokret bio usmjeren protiv državi ili političkih aglomeracija koje se smatralo višenacionalnim ii nadnacionalnim, poput Habsburškog i Otomanskog Carstvs poslije 19 19. u cjelini uzevši on je u Evropi bio usmjeren proto n acio nalnih država. Stoga je bio, gotovo po definiciji, separati stički a ne unificirajući, iako su separatističke težnje mogle bit ublažene političkim obzirima, ili, kao u slučaju alsterskih unio 152

ništa, skrivene iza privrženosti drugoj zemlji. No, tomu je tako bilo već dugo. Nova je bila pojava takvih težnji kod nominalno nacionalnih, ali u stvarnosti višenacionalnih država zapadne Evrope, i to u političkom a ne u prvom redu kulturnom obliku, iako nekolicina takvih novih nacionalističkih organizacija, po­ put, prinyerice, velške i škotske nacionalne partye koje su se pojavile između dva rata, još nije imala masovnu podršku, bu­ dući da su tek ušle u "fazu B" svog razvoja. Doista, s iznimkom Iraca, manji su nacionalizmi u zapadnoj Evropi do 19 14 . bili prilično diskretni. Baskijska nacionalna partija koja je stekla nešto masovniju podršku poslije 1905. i odnijela praktički stopostotnu pobjedu na lokalnim izborima 1917-1919. (osim među radničkom klasom Bilbaoa) prilična je iznimka. Njeni su mladi militantni članovi nadahnuće crpli di­ rektno od revolucionarnog nacionalizma Iraca iz razdoblja 1916-22, a baza u narodu učvrstila se za (i zbog) centralističke diktature Prima de Rivere, a konačno i za još nemilosrdnije i jače centralističke represije generala Franca. Katalonizam je i dalje bio vezan u prvom redu uz lokalnu srednju klasu, ugledni­ ke iz provincijskih gradića i intelektualce, jer se militantna i uglavnom anarhistička radnička klasa, kako katalonska tako i imigrantska, iz klasnih razloga sumnjičavo odnosila prema na­ cionalizmu. Tekstovi anarhističkog pokreta svjesno su se i namjerno izdavali na španjolskom. I opet su se regionalna lje­ vica i desnica sastale pod Primom de Riverom, putem neke vrste pučke fronte protiv monarhije u Madridu zasnovane na zahtjevima za autonomijom u Kataloniji. Republika i Francova diktatura učvrstit će masovni katalonizam, koji je, u posljed­ njih nekoliko godina diktature i nakon Francove smrti možda 'listinu uspio prouzročiti masovni jezični preokret u korist jeziha koji sada nije više samo govorni idiom već i prihvaćeni i mstitucionalizirani jezik kulture, bez obzira na to što su 1980. najtiražniji magazini na katalonskom bili namijenjeni intelek­ tualcima i srednjoj klasi, kojih je bilo začuđujuće mnogo. Te je godine tek 6,5% dnevnika koji su se prodavali u Barceloni bilo na katalonskom.4 No, dok 80% svih stanovnika Katalonije go­ vori katalonski i 91% stanovnika Galicije (čiji je regionalni po­ 4 U M onde, 11. »{ječaja 1981.

153

kret daleko neaktivniji) govore lokalnim galješkim, tek 301 stanovnika baskijske zemlje govorilo je baskijski 1977. - zadnji se brojke izgleda nisu izmijenile6 - koja je činjenica možda p > vezana s time što su baskijski nacionalisti skloniji totalnoj neo visnosti, a ne autonomiji. Razilaženje baskijskog i katalonskoj nacionalizma, kojeg je ovo samo jedan pokazatelj, vjerojatno :i s vremenom povećalo, uglavnom zato što je katalonizam posta o, i mogao postati, masovna snaga samo pomakom ulijevo, je je time uključio i snažni i neovisni radnički pokret, dok je hr skijski nacionalizam uspio izolirati i na kraju praktički elimini rati tradicionalne socijalističke pokrete među radničkom kla som, a to je činjenica koju čak ni revolucionarna marksističli frazeologija separatističke ETA-e ne može prikriti. Onda na možda neće iznenaditi to što je katalonizam s tako spektakli lamo više uspjeha asimilirao imigrante (uglavnom radnički klasu) u Katalonki nego baskijski pokret koji na okupu drz uglavnom ksenofobija. Dok je 1977. 54% stanovnika Kataloniji koji nisu ondje rođeni govorilo katalonski, samo je 8% onih koj su živjeli u Baskiji, a rođeni su negdje drugdje govorilo baskij ski, iako bi trebalo uzeti u obzir to što je baskijski daleko teži.1 Sto se tiče drugog zapadnoevropskog nacionalizma koji s pretvarao u značajnu političku snagu, flamanski je pokret ušat u novu i opasniju fazu 19 14. kad je dio pokreta surađivao! Nijemcima koji su pokorili i okupirali veći dio Belgije. Su rađivao je s Nijemcima još dramatičnije i u II. svjetskom ratu No, tek je nakon 1945. flamanski nacionalizam, kako se činila ozbiljno ugrozio belgijsku jedinstvenost. Ostali su se mali za padnoevropski nacionalizmi i dalje mogli zanemariti. Naciona lističke partije Škotske i Walesa tek su izbile na površinu ty& kom godina međuratne depresije, no ostale su na marginama politike njihovih zemalja, o čemu svjedoči i činjenica daje osni­ vač Plaid Cymru bio blizak kontinentalnim reakcionarima tipi

6 H.-J. Puhle, "Baskischer Nationalismus im spanisches Kontext" u H. A Winkler (ur.), Nationalismus in der Welt von Heute (GOttingen, 1982), str. 53-4. 6 Puna usporedba katalonskog i baskijskog mnijenja i jezične prakse, i* snovana na ispitivanju uzoraka, «nlari se u M. Garda Ferrando, Regional* smo y autonomtas en Espafla (Madrid, 1982) i E. L6pez Aranguren, La cond encia regonal en el proceso autonćmico espaAol (Madrid, 1983).

154

Charlesa Maurrasa, a još k tome i rimokatolik.7 Ni jedna ni druga partija nisu imale nikakvu podršku birača do poslije U. svjetskog rata. Većina drugih pokreta te vrste jedva da se izdi­ zala iznad folklorističkog tradicionalizma i provincijalnog j aju No, još nešto valja primijetiti kod nacionalizma poslije 19 18, a ta primjedba odvodi nas - a i taj nacionalizam - dalje od tradicionalnog područja graničnih sukoba, izbora/plebiscita i jeričnih zahtjeva. Nacionalna je identifikacija u ovom razdoblju našla nova sredstva izražavanja u modernim, urbaniziranim, tehnološki razvijenim društvima. Dva ključna sredstva mora­ mo spomenuti. Prvi, o kojem ne trebamo mnogo raspravljati, |est razvoj suvremenih masovnih medija: tiska, kina i radija. U tim su se medijima popularne ideologije mogle ne samo stan­ dardizirati, homogenizirati i transformirati, već i (očito) ek­ sploatirati u svrhe smišljene propagande privatnih interesa i država. (Prvo ministarstvo koje je nedvosmisleno opisano kao ministarstvo propagande i "prosvjetljenja javnosti" osnovala je u Njemačkoj 19 33. nova vlada Adolfa Hitlera.) No, smišljena propaganda je gotovo sasvim sigurno manje značajna od spo­ sobnosti masovnih medija da nacionalne simbole pretvori u dio svakodnevnog života pojedinaca, i da na taj način sruši barijere između privatne i lokalne sfere u kojima je većina građana normalno živjela, i društvene i nacionalne sfere. Prerastanje britanske kraljevske obitelji u ikonu nacionalne identifikacije za domaću i javnu upotrebu omogućili su suvremeni masovni mediji, a njezin je najsmišljeniji ritualni izraz u stvari posebno smišljen baš za radio - te kasnije prilagođen televiziji: kraljeva (ili kraljičina) božična poruka, ustanovljena 19 32. Jaz između privatnog i javnog svyeta premostio je i sport. Jzmeđu dva rata sport se iz masovnog spektakla pretvorio u beskrajni niz gladijatorskih natjecanja osoba i momčadi koji su đmbolizirali državne nacije, što je d«p«a dio globalnog života. Go tada su manifestacije poput Olimpyskih igara i međunarod­ nih nogometnih utakmica zanimale uglavnom publiku iz sred­ nje klase (iako su Olimpijske igre počele poprimati duh takmifeiya među nacyama još prye 19 14), a međunarodne su utak7 Vidi E. Sherrington, "Welsh "Q^rmaliam, the French Revolution and the •finance of the French right" u D. Smith (ur.), A People and a Proletariat: *•*& in the H ietory o f Wales 1780-1980 (London, 1980), str. 127-47.

155

mice u stvari ustanovljene s ciljem integracije nacionalni komponenti višenacionalnih država. One su simbolizirale jedh stvenost takvih država, jer je prijateljski takmičarski duh me i tim nacijama učvršćivao osjećaj da svi trebaju biti zajedno p» tem institucionalizacije redovitih natjecanja koja su predstav ljala sigurnosni ventil za grupne napetosti, koje su se imil bezopasno isprazniti na te simboličke pseudoborbe. Teško je a prepoznati taj element ritualne deaktivacije u prvim redovitu internacionalnim nogometnim utakmicama organiziranim: Evropi: utakmicama između Austrije i Mađarske.8 Lako je da u iskušenje da se u povećanju broja natjecatelja u međunaroc nim rugby utakmicama, kad su se 1880-ih Engleskoj i Škotsli pridružili Wales i Irska, vidi reakcija na jačanje nacionalni osjećaja u Britaniji tog doba. Između dva rata, međutim, međunarodni je sport posti i kako je George Orwell ubrzo shvatio, izraz nacionalne borbe,! sportaši predstavnici svoje nacije ili države kao primarni izrai svoje zamišljene zajednice. U tom su razdoblju Tour de Franci om počeli dominirati nacionalni timovi, u Kupu Mitropa si protstavile su se vodeće momčadi srednje Evrope, svjetski j nogomet dobio Svjetski kup, a, kao što je dokazano 1936, Olin pijske su igre nedvojbeno postale prilika za natjecateljsko m cionalno samodokazivanje. Sport je bio tako jedinstveno djela voran medij za usađivale nacionalnih osjećaja, u najmanji ruku muškarcima, zato što se čak i onima koje najmanje zan ma politika ili javni život lako identificirati s nacijom kad} simboliziraju mladi ljudi koji se uspješno bave onim u čemu; praktički svaki čovjek bar jednom u životu htio biti uspješni Zamišljena zajednica koja broji milijune čini se stvarnijom i obliku momčadi koju čini jedanaest ljudi s imenom i prezimi nom. Pojedinac, čak i onaj koji samo navija, postaje i sam sin bolom svoje nacije. Autor se sjeća kako je s nervozom slušas radio-prijenos prve međunarodne utakmice između Engleske) Austrije koja se igrala u Beču 1929. u kući prijatelja, koji su m obećali odmazdu u slučaju engleske pobjede, što je, poznavaju) reputaciju momčadi, bilo vjerojatno. Ja sam, kao jedim Engte ondje prisutan, predstavljao Englesku, baš kao što su oni hi 8 E. J . Hobsbawm, "Mass-Producing traditions", u E. J . Hobsbawm i > Ranger (ur.) The Invention o f Tradition (Cambridge, 1983), str. 300-1.

156

Austrija. (Na svu je sreću utakmica završila neriješeno.) Na taj su način dvanaestogodišnjaci pojam privrženosti momčadi širili na naciju. Međuratnim su nacionalizmom u Evropi, dakle, dominirali nacionalizmi učvršćenih nacionalnih država i njihovih ireden­ ta. Kod bivših je zaraćenih strana rat, naravno, učvrstio nacio­ nalizam, osobito nakon što je plima revolucionarnih nada jenja­ la početkom 1920-ih. Fašistički i drugi desničarski pokreti od­ mah su to počeli eksploatirati. To su učinili u prvom redu da bi srednje slojeve i druge koji su strahovali od socijalne revolucije mobilizirali protiv crvene opasnosti koju je bilo lako - osobito u njenom boljševičkom obliku - identificirati s militantnim inter­ nacionalizmom i s antimilitarizmom (koji se svodio na isto) kojem su pridonijela ratna iskustva 19 14 -19 18 . Privlačnost ta­ kve nacionalističke propagande bila je to djelotvornija, čak i među radnicima, što je za neuspjehe i slabosti okrivljavala vanjske neprijatelje i domaće izdajnike. A neuspjeha i slabosti za koje je trebalo tražiti krivce bilo je napretek. Bila bi pretjerana tvrdnja da je takav militantni nacionali­ zam tek odraz očaja, iako je očito da su neuspjesi, frustracije i indignacija za velike ekonomske depresije natjerali mnoge lju­ de u Nacističku partiju i druge ultradesničarske pokrete širom Evrope. No, značajna je razlika između reakcije Nijemca na poraz 19 18. i reakcije Zapadnih Nijemaca na poraz 1945. Za Weimarske su Republike praktički svi Nijemci, pa i komunisti, bili duboko uvjereni da je Versajski sporazum nepodnošljivo nepravedan, pa je borba protiv sporazuma predstavljala jednu °d glavnih snaga masovne mobilizacije u svim partijama, de­ snim i lijevim. No, umjeti nametnuti Njemačkoj 1945. bili su neusporedivo oštriji i proizvoljniji od onih 19 19 . Štoviše su se u Saveznoj Republici Njemačkoj našli milijuni bijesnih i naciona­ listički nastrojenih Nijemaca, brutalno istjeranih iz srednje i ‘stočne Evrope, koje ništa nije moglo uperiti da je to pravedna kazna za daleko veće užase koje su nad drugim narodima provr°dili njemački nacisti. No, militantni politički revizionizam ® a o je uvijek skromnu i sve manju ulogu u političkom životu Zapadne Njemačke, i bez svake je sumnje i danas minorni čim­ benik. Razloge za razliku između Weimara i Bonna nije teško aaći. U Saveznoj Republici Njemačkoj većini je građana od kra­ la 1940-ih krenulo zapanjujuće dobro, dok je Weimarska Repu­ blika upala u groznu depresiju tek što se, na pola desetljeća, 157

izvukla iz poraza, revolucije, ekonomske depresije i galopirajuće inflacije. Čak i ako u ponovnom oživljavanju militantnog nacionaliz ma ne vidimo tek puki refleks očaja, on je očito predstavljao način da se ispuni praznina koju su za sobom ostavili neuspjeh, nemoć i prividna nesposobnost drugih ideologa, političkih pro jekata i programa da ostvare nadanja ljudi. On je bio utopiju onih koji su izgubili stare utopije iz vremena prosvjetiteljstva, program onih koji su izgubili vjeru u druge programe, potpor« onima koji su izgubili potporu nekadašnjih političkih i društve­ nih izvjesnosti. Ovoj ćemo se misli vratiti kasnije. No, kao što smo pokušali dokazati u prethodnom poglavljv nacionalizam se ne može, i u to se doba nije mogao, identifici­ rati s onima kojima je predstavljao isključivi, sveobuhvatni, najviši politički imperativ. Kao što smo vidjeli, osjećaj naciona’ ne identifikacije, ili patriotizma (kao građanskog prava i obave­ ze) nije se pojavljivao isključivo u tom obliku. Bitno je razlučiti isključivi nacionalizam država ili desničarskih političkih pokre­ ta koji sebe predstavlja kao zamjenu za sve druge oblike politič­ ke i socijalne identifikacije, i konglomeratnu nacionalno/gra­ đansku, društvenu svijest koja je u modernim državama tlo iz kojeg izrastaju svi drugi politički osjećaji. U ovom se smislu "nacija" i "klasa" nisu mogle lako razdvojiti. Ako prihvatimo da je klasna svijest u praksi imala građansko-nacionalnu dimenzi­ ju, i da je građansko-nacionalna ili etnička svijest imala socijal­ nu dimenziju, onda je vjerojatno da je radikalizacija radničke klase u Evropi poslije I. svjetskog rata mogla učvrstiti njenu potencijalnu nacionalnu svijest. Kako da drugačije objasnimo izvanredan uspjeh ljevice u nefašističkim zemljama koja je uspjela ponovo predobiti nacional­ ne i patriotske osjećaje za razdoblja antifašizma? Jer, ne može se poreći da se otpor nacističkoj Njemačkoj, osobito za II. svjet­ skog rata, često pozivao i na nacionalne osjećaje i na nade u socijalnu obnovu i oslobođenje. Sigurno je daje sredinom 1930ih komunistički pokret namjerno prekinuo s tradicijom Druge i Treće intemacionale, koje su simbole patriotizma - čak i one koji su bili tako blisko vezani s revolucionarnom, dapače, soci­ jalističkom prošlošću, poput "Marseljeze"9 - prepustile buržoa9 O zamjeni "Marseljeze" "Intemadonalom" u Njemafikqj i Francuskoj, vidi M. Dommanget, Eugkne Pottier (Pariz, 1971), poglavlje m . O patriotizmu

158

skim i sitnoburžoaskim političarima. Uslijedili su pokuSaji da se ti simboli ponovo osvoje, i da se, na neki način, vojskama zla ne ostavi monopol nad najboljim koračnicama. Ponekad su po­ primali bizarne oblike, barem kad ih se promatra izvana i u retrospektivi, kao kad je Komunistička partya SAD proglasila bez uspjeha, što je malo koga iznenadilo - da je komunizam amerikanizam 20. st. No, ipak je uloga komunista u otporu protiv fašista dala priličnu vjerodostojnost njihovom prigrljivanju patriotizma, osobito nakon 19 4 1; bez sumnje sasvim do­ voljnu da bi zadala brige generalu De Gaulleu.10 Osim toga je i u unutar i izvan pokreta kombinacija crvene i nacionalne za­ stave bila uistinu popularna. Teško je utvrditi da li je došlo do stvarnog bujanja nacional­ nih osjećaja na ljevici ili je u pitanju jednostavno bio tradicio­ nalni revolucionarni patriotizam jakobinskog tipa kojem je do­ pušteno da se još jednom pojavi na sceni, nakon dugog vreme­ na provedenog u zapećku, kamo su ga stjerali službeni antinacionalizam i antimilitarizam ljevice. O takvim pitanjima ima malo istraživanja, iako su vryedna ozbiljnog propitivanja, a ta­ dašnja politička dokumentacija jednako je loš vodič u tim stva­ rima kao i sjećanje suvremenika. Očito je da je ponovni brak socijalne revolucije i patriotskih osjećaja bio izuzetno složen fenomen. U iščekivanju daljnjih proučavanja, možemo barem skicirati neke od složenosti. Prvo, antifašistički se nacionalizam pojavio u kontekstu in­ ternacionalnog ideološkog građanskog rata, u kojem se jedan lio brojnih nacionalnih vladajućih klasa naizgled opredijelio za internacionalno političko svrstavanje po desnici, i za države koje su se s njim identificirale. Takve su domaće partije desnice tako odbacile pozivanje na ksenofobni patriotizam, koji im je ?rije tako korisno poslužio. Kao što rekoše Francuzi: "Bolje Hitler nego Lćon Blum". Možda je značenje te fraze imalo biti "bolje Nijemac nego Židov", no vrlo ju je lako bilo protumačiti "bolje strana zemlja nego naša vlastita". To je olakšalo ljevici ponovno preuzimanje nacionalne zastave iz oslabljenog stiska •ili, prinqerica, Mahhm Thorez, France To-day and the People's Front (Lon­ don, 1936), XIX, str. 174-85, osobito 180-1. MCharles De Gaulle, M ćmoires de G uerre, II (Paris, 1956), str. 291- 2. Što • tfce SAD, Earl Browder, The People's Front in the United States (London, >87), osobito str. 187-96, 249-69.

159

desnice. Slično se tomu u Britaniji daleko lakše protivila politic ustupanja Hitleru ljevica nego konzervativci koji su u njenu neizbježno i posve ispravno vidjeli moćnu utvrdu protiv boljše­ vizma, a ne prijetnju Britanskom Imperiju. Unekoliko se uspoi antifašističkog patriotizma mogao tako legitimno smatrati di jelom trijumfa neke vrste internacionalizma. Drugo , i radnici i intelektualci također su se odlučili za inter nacionalizam , ali na način koji je, pukim slučajem, osnaživai nacionalni osjećaj. Nedavna istraživanja britanskog i talijaj skog komunizma u 1930-im naglašavaju ulogu antifašistički mobilizacije u privlačenju kako mladih radnika, tako i intelek tualaca, a iznad svega ulogu građanskog rata u Španjolskoj. No, podrška Španjolskoj nije bila tek puki čin međunarodni solidarnosti, poput antiimperijalističkih kampanja za Indiju Maroko, koje su privukle uži krug ljudi. U Britaniji je bori protiv fašizma bila stvar Britanaca, u Francuskoj Francuza ali poslije srpnja 1936. glavna se linija fronte te borbe nalazili kraj Madrida. Problemi koji su u biti bili domaći problemi sva ke od tih zemalja hirovima povijesti rješavali su se borbom ni bojnim poljima u zemlji koja je bila tako daleka i nepoznati većini radnika daje prosječnom Britancu jedina asocijacija bili asocijacija s borbom koja se ticala njih. Povrh toga, u onoj mjei u kojoj su se fašizam i rat identificirali s određenim stranin zemljama, Njemačkom i Italijom, na kocki nije bila samo umi tarnja budućnost Britanije ili Francuske, ili rat i mir općenito već obrana britanske i francuske nac\je od Nijemaca. Treće, antifašistički je nacionalizam bio osobito angažiran ii socijalnom i u nacionalnom sukobu, što je postalo jasno potkra II. svjetskog rata. I za Britance i za pokrete otpora u Evrop pobjeda i transformacija društva bile su neodvojive. To štojf rat u Britaniji završio izbornim porazom Winstona Churchilla voljenog i obožavanog ratnog vođe i simbola britanskog patrio tizma, i premoćnom pobjedom Laburističke stranke, definite no dokazuje tu tvrdnju; jer, na stranu euforija pobjede u dru gim zemljama, izbori u Britaniji 1945. se kao promišljeni izrai javnog mnijenja ne mogu dovesti u pitarye. I konzervativci 11 Hywel Francis, M iners Against Fascism : Wales and the Spanish Ci» War (London, 1984); Paolo Spriano, Storia del Partito Comunista Italia# svezak Dl (Torino, 1970), poglavlje IV.

160

laburisti zalagali su se za pobjedu, no samo se jedna stranka službeno zalagala za pobjedu i društvenu transformaciju. Osim toga, za mnoge je britanske radnike sam rat imao socijalnu dimenziju. Nije slučajnost što je posljedica njemačkog napada na S SS R 19 4 1. bila golemi val filosovjetizma među bri­ tanskim radnicima, uniformiranim i neuniformiranim; na taj val nije uopće utjecalo ponašanje kako SSSR-a lako i domaćih komunista od rujna 1939. i lipnja 19 4 1. Nije u pitanju bilo tek to što se Britanija konačno više ne bori sama. Oni među nama koji su takav slijed događaja iskusili kao obični vojnici u rad­ ničkim jedinicama britanske vojske, savršeno jasno vide da je glavnina politički osviještenih vojnika, tj. laburista i sindikalista, u tim jedinicama i dalje na neki način Sovjetski Savez smatrala "državom radnika”. Čak i sindikalni vođa koji je bio tako odlučan i impresivan antikomunist, Ernest Bevin, tu je pretpostavku odbacio tek kasnije za U. svjetskog rata.12 U toj je mjeri sam rat, čini se, imao elemente i rata između klasa i rata između država. Nacionalizam je tako stvorio jake veze s ljevicom tijekom an­ tifašističkog razdoblja, i ta je asocijacija kasnije još i učvršćena tijekom antiimperijalističke borbe u kolonijalnim zemljama, fer, borci za oslobođenje kolonija na razne su načine bili usko povezani s međunarodnom ljevicom. Svoje su političke savezni­ ce u matičnim zemljama gotovo bez iznimaka nalazili na toj rtrani. Teorije o imperijalizmu (tj. antiimperijalizmu) već su dugo tvorile organski dio korpusa socijalističke misli. To što je sovjetska Rusija i mma bila većim dijelom azijska zemlja, i što P svijet gledala uglavnom iz neevropsko (u međuratnom razdo­ r u u prvom redu iz azijske) perspektive, moralo je upasti u oči aktivistima iz dijela svijeta koji se još nije nazivao "Trećim". I obratno, od Lenjinovog su otkrića da je oslobađanje potlačenih kolonijalnih naroda značajan potencijalni oslonac svjetskoj re­ voluciji, komunistički revolucionari na svaki način nastojali Potpomoći borbama za kolonijalno oslobođenje, koje su im od­ govarale u najmanju ruku zato što je sve čega su se grozili imperijalisti u zemlji matici moralo biti dobro za radnike. U Usp. govor iz 1941. u A. Bullock, The U fe and Times ••tak 2 (1967), str. 77. H. Polling, The Labour Governments 1945-61 (Lon1984), str. 120.

161

Odnosi ljevice i nacionalizma zavisnih zemalja bili su dakato tako složeni da se ne mogu iskazati jednostavnom formulom Bez obzira na njihove ideološke preference, antiimperijalistič’i je revolucionare, unatoč teoretskom internacionalizmu, zari mala samo neovisnost njihove vlastite zemlje i ništa više. Nin htjeli prihvatiti sugestije da bi trebali odložiti ili modificira svoje ciljeve u interesu širih globalnih ciljeva - kao što je pobj& da u ratu protiv nacističke Njemačke i Japana, koji su bO neprijatelji carstva kojeg su oni bili dio, i koje su (slijedeći trt dicionalni fenijski princip) mnogi od njih smatrali saveznicimi svoje nacije, osobito tijekom godina kad je izgledalo sasvim ii vjesno da će i pobijediti. Sa stanovišta antifašističke ljevice b:!i je teško shvatiti osobu poput Franka Ryana: irski republikait ski borac koji je bio tako lijeve orijentacije da se borio u Špaa jolskoj Republici u internacionalnim brigadama, no koji je ct kon što su ga zarobile snage generala Franca završio u Berlint gdje je dao sve od sebe ne bi li Njemačkoj prodao podršku ERA-! za ujedinjenje Sjeverne i Južne Irske kad Njemačka pobijedi.5 Sa stanovišta tradicionalnog irskog republikanstva u Ryanu a mogla vidjeti osoba koja vodi konzistentnu politiku, mada moi da ne baš promišljenu. Može se podići i optužba protiv Subhas C. Bose ("Netaji"), heroja bengalskih narodnih masa, koji j nekad bio značajna radikalna ličnost u Indijskom nacionalnon kongresu, koji se pridružio Japancima i organizirao protubn tansku Indijsku narodnu armiju od indijskih vojnika zaroblje­ nih u prvih nekoliko mjeseci rata. No, ne možemo ga optužit da je krivo procijenio položaj Saveznika u Aziji 1942: uspješni japanska invazija na Indiju bila je sasvim moguća. Rado bisnu zaboravili koliko je vođa antiimperijalističkih pokreta u Nje mačkoj i Japanu vidjelo svoju priliku da se oslobode Britanac i Francuza, osobito prije 1943. Unatoč tomu opći se pokret za neovisnost i dekolonizaciji osobito nakon 1945, neprijeporno identificirao sa socijalisti kim/komunističkim antiimperijalizmom, čime se možda moi objasniti činjenica što se toliko dekoloniziranih zemalja koje s tek stekle neovisnost, i to ne samo onih u kojima su socyalisbi 13 Vidi Sean Cronin, Frank Ryan, The Search fo r the Republic (Dubl# 1980); no također i Frank Ryan (ur.) The Book o f the XV Brigade (Newest on l^ne, 1975, prvo izdaqje Madrid, 1938).

162

komunisti odigrali značajnu ulogu u borbi za slobodu, proglasi­ lo na neki način "socijalističkim". Nacionalno je oslobođenje po­ stalo parolom ljevice. Paradoks je u tome što su tako novi et­ nički i separatistički pokreti zapadne Evrope preuzeli socijalističko-revoludonamu i marksističko-lenjinističku frazeologiju koja se tako loše uklapala u njihove ideološke korijene u ultradesnici od prije 19 14 . i profašističkom, pa čak i kolaboracionističkom (za vrijeme rata) prošlošću nekih starijih militanata.14 To što su se mladi intelektualci s instant ljevice sjatili u takve pokrete kad nakon 1968. nije uslijedilo očekivano zlatno doba, dodatno su podstakli tu transformaciju nacionalističke retori­ ke, prema kojoj su narodi kojima nije dopušteno pravo na sa­ moodređenje (taj koncept više nije bio u modi) preklasificirani u "kolonije" koje se oslobađaju imperijalističke eksploatacije. Moglo bi se tvrditi da je od 1930-ih do 1970-ih dominantni diskurs nacionalne emancipacije odražavao teorije ljevice, a po­ sebno promjene u komintemskom marksizmu. To što je alter­ nativni idiom nacionalnih težnji u tolikoj mjeri diskreditiran povezanošću s fašizmom da ga se cijela jedna generacija morala odreći samo je naglasilo hegemoniju ljevičarskog diskursa. Hi­ tler i dekolonizacija kao da su obnovili savezništvo nacionaliz­ ma i ljevice, koje se do 1848. doimalo tako prirodnim. Tek su se 1970-ih pojavili alternativni pokušaji da se legitimira naciona­ lizam. Na Zapadu su se veći nacionalistički pokreti u tom raz­ doblju, budući da su uglavnom bili upravljeni protiv komuni­ stičkih režima, vratili jednostavnijim i instinktivnijim oblicima nacionalne afirmacije, čak i onda kad nisu u biti odbacili ideo­ logije koje nameću vladajuće komunističke partije. U "Trećem svijetu" je uspon vjerskog integralizrna, napose u raznim islam­ skim oblicima, ali i u drugim vjerskim varijantama (npr. budi­ zam kod singaleških ultraša na Sri Lanki) stvorio temelje kako za revolucionarni natimialiTam tako i za nacionalnu represiju. U retrospektivi se ideološka hegemonija Jjevice koja traje od 1930-ih može doimati kan nešto privremeno, pa čak i kao iluzi­ ja. ^■4 O ltftlaWnwnniTnii^ mnngiVi gadafiiyih "etničkih." aktivista u Francuskoj, vidi William Bear, "The ra unutarnje diversifikacije i vjerojatno će opstati kao kultura konzervativna... grupa niskog statusa u širem društvenom si stemu". Druga je alternativa prihvaćanje statusa manjine i n> stojanje da se smetnje nepovoljnosti za manjine, uz insistiranj na održavanju svog specifičnog karaktera "u sektorima nearti kulacije". Neće, dakle, biti očite pojave polietnički organižiri nog društva, i, u industrijskim društvima, vjerojatno će doći di konačne asimilacije. Na kraju se grupa može odlučiti da naglaa svoj etnički identitet, "koristeći ga za razvoj novih položaja i struktura... kojih do tada nije bilo u njihovim društvima ili kqj nisu adekvatni za nove svrhe". To je strategija koja će, po Bat thovom mišljenju, najprije proizvesti postkolonijalni etnički na cionalizam ili moguće stvaranje države, iako, kako sam nasto jao dokazati, to nije uobičajeni cilj niti nužna implikacija ovi strategije. U svakom slučaju, analizu ne olakšava svođenje svil ovih oblika opstanka etničkih grupa pod isti nazivnik "nacije' "nacionalizma": Qućbecois, grčki i baltički imigranti, Algonkini Inuit, Ukrajinci i Angloškoti - da navedemo tek jedan multiet ručki slučaj. U drugom redu, tradicionalne je interetničke odnose često, i možda i u većini slučajeva stabilizirao razvoj segmentirani društvene podjele rada, tako da "stranac" ima priznatu funkciji i, bez obzira na to kakvih trvenja može biti između "nas* njegove zajednice, on se ne natječe s "nama", već nas upotpu njuje. Prepuštena sama sebi, takva se etnički segmentirani tržišta rada i strukture usluga razvijaju prirodno, čak i u povi jesti zapadnjačke industrijalizacije i urbanizacije, dijelom zato što na takvim tržištima postoje niše koje treba popuniti, a po najviše zato što se neslužbena mreža međusobnog potpomago nja migranata iz jednog područja te niše popunjava prijatelji ma, rođacima i štićenicima iz stare domovine. Tako je čakdanas u New Yorku uobičajeno vidjeti lica Korejaca u voćartu ma, a među graditeijima nebodera nesrazmjerno je mnogo Mo hikflnup-fl, prodavači novina i časopisa indijskog su poiijekk (kao i u Londonu), a osobne indijskih restorana imigranti su ii područja Sylhet u Bangladešu. 172

Ako uzmemo da su "tradicionalni polietnički sistemi tako često naglašeno ekonomski" (Barth), upada u oči da se pokreti u pluralnim državama koji naglašavaju etnički identitet tako rijetko bave ovom vrstom društvene podjele, već se bave kon­ kurentskim položajem svoje grupe u interkomunalnom povuci-potegni unutar države. Mnogi navodni postkolonijalni nacio­ nalizmi odražavaju posljedicu toga, a to je nestabilnost grupnih odnosa koji nisu zasnovani na stvarnoj etnoekonomskoj podjeli rada ili funkcije, već na ravnoteži (ili prevazi) političke moći. Etnička i komunalna trvenja i sukobi dakle su sasvim vidlji­ vi u svijetu izvan zone gdje se nacionalizam prvo javio i pone­ kad se čini da slijede "nacionalni" model. Pa ipak, recimo još jednom, sve ovo nije isto što i "nacionalno pitanje" o kojem su raspredali marksisti, i na temelju kojeg su prekrojene zemljopisne karte. Hi, ako hoćemo, širenje "naciona­ lizma" izvan regije njegovog porijekla stavlja ga izvan dometa početne analize tog fenomena - o čemu svjedoči spontana poja­ va novih termina da bi ga se moglo shvatiti, poput riječi ethnie (za "etničku grupu”, što bismo bili nazivali "nacionalnošću") ko­ ja je čini se novijeg datuma.24 To se dugo podrazumijevalo, iako su raniji promatrači nezapadnog nacionalizma, mada sasvim svjesni toga da se "suočavamo s fenomenom koji je posve dru­ gačiji od evropskog nacionalizma", smatrali "besciljnim" izbje­ gavati taj termin "u svjetlu toga d aje općeprihvaćen".25 Unatoč tome, koristili mi termin ili ne, fenomen postavlja nova pitanja u nekoliko pogleda. Jedno od njih možemo ukratko spomenuti u zaključku ovog pogjavlja: jezik.

Nije uopće izvjesno da će se klasični obrazac jezičnog nacio­ nalizma (po kojem se jedan etnički idiom razvija u novi univer­ zalni standardni "nacionalni” književni jezik, koji onda postaje službenim) nastaviti, ili da je to uopće moguće, (čak unutar . * Iako Trćaor de la Langue Frangaise (svezak V m , Pariz, 1980) navodi da 3® riječ ethnie iz 1896, ne bilježi upotrebu prije 1956. Anthony D. Smith, The Ethnic O rigins o f Nations (Oxford, 1986) koristi taj termin u velikoj nyen, no ga smatra francuskim koji jofi nj je postao dijelom engleskog Jeaika. Sumnjam. da ga se naim u rijetkim shičcjevima, u raspravao narifwiali»itnt prye 60-ih. 28 John H. Kautsky, "An essay in the politics of development" u John H. XauUky (ur.), Political Change in Underdeveloped Countries: Nationalism Communism (New York-London, 1962), str. 33.

173

davno standardiziranih jezika ove vrste postoji tendencija novi jeg datuma da se govorne podvarijante ili dijalekti pretvaraju i potencijalne medije za Školsku nastavu, npr. "crnački engleslf ili jako anglizirani francuski jou al nižih klasa u Montrealu.) D praktične je svrhe multilingvalnost danaa u većini država neiz­ bježna, bilo stoga što migracija u većini zapadnih gradova stv t ra "etničke" kolonije, bilo stoga što većina novih država Hamu sadrži tako veliki broj međusobno nerazumljivih govornih jezi ka da su mediji nacionalne (a danas je poželjno i intemacioml ne) interkomunikacije prijeko potrebni (u što se ne ubrajaji skromnije lingue france). (Papua Nova Gvineja u kojoj stanom ništvo od 2 500 000 govori više od 700 jezika možda je naje k­ stremniji slučaj.) U ovom drugom slučaju već je očito da a politički najprihvatljiviji jezici tvorevine koje služe komunikađ ji, a koje nemaju lokalne etničke identifikacije, poput pidgin ili bahase, ili stranog (po mogućnosti svjetskog) jezika, u prvon redu engleskog, koji ni jednu etničku grupu ne stavljaju u po vlašten položaj. Ta situacija, koja može objasniti "ono što a doima kao izuzetna jezična fleksibilnost indonezijske elite i ne dostatak intenzivne emocionalne privrženosti ’materinskom je ziku’",26 očito nije ona koja je česta u evropskim nacionalisti kim pokretima. Niti je to politika modernog multietničkog po pisivanja stanovništva u Kanadi, ako ga usporedimo s onim i starom Habsburškom Carstvu (vidi str. 106-107). Jer, znajuć da pripadnici imigrantskih etničkih grupa, ako moraju izabrat između pripadnosti etničkoj grupi i kanadskoj naciji, sebe srna traju Kanađanima, i znajući kako im je engleski privlačan, et nički se lobiji opiru pitanjima o jeziku ih etničkoj samoidentifi kaciji u popisima stanovništva, i sve donedavno se u popisi stanovništva moralo navesti etničko porijeklo po ocu i samo si američki Indijanci mogli navesti "kanadsko" ih "američko" ka odgovor. Takva etnička pripadnost, u stvari umjetni produh popisivanja na kojoj su isprva insistirah francuski Kanađani a bi li time povećah svoj broj izvan središnjeg područja Quebeca također služi ciljevima etničkih i imigrantskih vođa, budući zabašuruje činjenicu da je od 3 1 5 000 onih koji su naveli da' si poljskog porijekla u popisu 19 71. samo 13 5 000 navelo da im ji MN, Tanner, "Speech society among the Indonesian elite" u J . B. Pril i J . Homes (ur.), Sociolinguistics (Harmondsworth, 1972), str. 127.

174

poljski materinski jezik i samo se 70 000 njime doista i služilo kod kuće. Slični su podaci i za Ukrajince.27 Ukratko, moguće je da se etnički i jezični nacionalizam ra­ zilaze, i da su sve manje zavisni o moći nacionalne države. Čini se da je sve češći, nazovimo ga tako, nekonkurentski multilingvizam ili bilingvizam koji je analogan odnosu između službe­ nog jezika kulture/države i podređenih dijalekata ili patoiaa u 19. st. Tendencija da se vernakularima daje službeni status uz nacionalne/internacionalne jezike kulture - španjolski u Latin­ skoj Americi, francuski u dijelovima Afrike, još šire engleski (na kojem se vrši srednjoškolska nastava na Filipinima i, ba­ rem do revolucije, u Etiopiji) - ne smije nas zavesti.28 Model možda više nije borba za prevlast, kao u Quebecu, nego podjela funkcija, kao u Paragvaju, gdje se i španjolski i gu arani podu­ čavaju i njima govori urbajia elita, no španjolski je medij svake pismene komunikacije s iznimkom, možda, belles lettres. Nije vjerojatno da će queehua , koji je 19 75. dobio jednak službeni status u Peruu, težiti da zamijeni španjolski kao jezik, recimo, dnevnog tiska i sveučilišta. Bez obzira na službeni status nekog vemakulara u bivšim britanskim kolonijama u Africi i Pacifiku do obrazovanja, bogatstva i moći i dalje vodi put engleskog.29 Ta nas spekulacija dovodi do nekoliko zaključnih misli o bu­ dućnosti nacija i nacionalizma.

™Robert F. Harney, "’So great a heritage aa ours.’ Immigration and the survival of the Canadian polity" (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988), str. 68-9,83-4. , 28 0 znafepju engleskog, vidi Francois Grosjean, L ife with Two Languages (Cambridge MA, 1982), gdje se tvrdi da u samo 38 država engleski 1974. nije imao nikakv službeni status. U 20 zemajja (u kojima se ne govori engleski) on jebu jedini službeni jezik, u jož 36 koristio se na sudovima i kao glavni medi] »astave u Školama (str. 114). O problemima natjecanja s engleskim, vidi i L. Harries, "The nationalization of Swahili in Kenya" (language and Society, 5, 1976, str. 153-64). 29 Na neke su "» S « « moderni (oralni i vizualni) masovni madjji "koji ne Jjahtjjev^u teSki put ka pismenosti" (David Riesman, Uvod u Daniel Lemer, The Passing o f Traditional Society (New York, 1958), str. 4, smanjili kon•oost književnosti na vemakularu za monoglota koji viSe ne ovisi o njoj za pnmaiye informacija o svjjetu. Tranzistor je (davni izvrSilac ove kulturne revoluqje. Vidi npr. Howard Handelman, Struggle in the A ndes: Peasant PolitiMobilization in P eru (Austin, 1974), str. 58. Pažnju mi je na tu revoluqju fwo skrenuo pokojni Jos* Marla Arguedas koji je ukazao na sve veći brqj lokalnih radio-emisjja na quech.ua jeziku za imigrante u Limi, kpje su se obično emitirale u vrjjeme kad su «»«in TwHjjanei koji rade bili budni.

175

6.

NACIONALIZAM KONCEM DVADESETOG STOLJEĆA

Otkako je ova knjiga prvi puta tiskana početkom 1990. stvo­ reno je, ili se upravo stvara, vide novih nacionalnih država nego tijekom cijelog ovog stoljeća. Raspadom SSSR-a i Jugoslavije broj se međunarodno priznatih suverenih entiteta povećao za Šesnaest, i trenutno je teško predvidjeti kraj daljnje eskalacije otcjepljivanja nacija. Sve su države danas službeno "nacije", svako političko agitiranje bit će upravljeno protiv stranaca koje praktički sve države kinje i nastoje zadržati izvan granica. Sto­ ga zaključiti ovu knjigu razmatranjem opadanja važnosti naci­ onalizma kao vektora povijesne promjene, u usporedbi s njego­ vom ulogom u stotinu godina od 1830. do kraja n. svjetskog rata, može izgledati kao namjerno sljepilo. Doista bi bilo apsurdno nijekati da raspad Sovjetskog Save­ za i regionalnog i međunarodnog sistema kojeg je on, kao jedna od supersila, bio stožerom četrdesetak godina označava duboku i vjerojatno trajnu povijesnu- promjenu, implikacije koje su, dok ovo pišem, potpuno nejasne. No, one uvode nove elemente u povijest nacionalizma samo utoliko što je raspad SSSR-a 19 91. znatno nadišao (privremeni) raspad carističke Rusije 1918-20, koji je uglavnom pogodio njene evropske i trans kavkaske regi­ je.1 Jer, u osnovi, "nacionalna pitanja" 1989-90. nisu nova. Ona većinom spadaju u tradicionalno rasadište nacionalnih pitanja, Evropu. Za sada još nema znakova ozbiljnog političkog separa­ tizma u Sjevernoj i Južnoj Americi, u najmanju ruku ne južno od američko-kanadske granice. Malo što ukazuje na to da islamski svijet, ili bar rastući fundamentalistički pokreti unu­ tar njega, teže umnažanju državnih granica. Oni se žele vratiti pravoj vjeri svojih osnivača. Dapače, teško je zamisliti na koji bi ih način separatizam kao takav mogao zanimati. Separatistič­ ka previranja (uglavnom teroristička) očito potresaju rubove južnoazijskog potkontinenta, no do sada su se zemlje-nasljednioo (uz iznimku otcjepljenja Bangladeša) uspjele održati na oku­ pu. U stvari, postkolonijalni n»dnn«lni režimi, i to ne samo u ovoj Kgiji, još uvijek uglavnom prihvaćaju tradicionalni, kako liberalni tako i revolucionamo-demokratski nacionalizam 19. st. 1 Pa ipak, "panturanake" ambicjje Turske u sredifqjqj Aziji, koje na svu »li® gajio Kemal Alaturk, već njegovi poraženi politički suparnici poput Bnver paie, te japanski interes za ruske teritorije na pacifičkom Dalekom ktoku, naznaćavstfu teme o kojima će biti mnogo viče govora 1990-ih.

179

Gandhi i Nehruovi, Mandela i Mugabe, pokojni Zulfikar Bhutu i Bandaranaike, i, mogao bih se okladiti, utamničena čelnia Burme (Myanmara), gđa. Aung-San Su Xi, nisu nacionalisti t onom smislu u kojem su to Landsbergis i Tuđman. Oni su bili odnosno jesu, na istoj valnoj dužini kao Massimo d’Azeglio (vid str. 49-50). U mnogo će više postkolonijalnih afričkih država doći oc raspada i kaosa kao Sto se nedavno dogodilo u nekima od njih uključujući - mada se nadamo da do toga neće doći - i J u ž im Afriku. No, vrlo je nategnuto uzrok raspadu Somalije ili Etiopi je vidjeti u neotuđivom pravu naroda da tvore nezavisne suve rene nacionalne države. Trvenja među etničkim skupinama i sukobi, često vrlo krvavi, među njima stariji su od političkoj programa nacionalizma i nadživjet će ga. U Evropi nagla eksplozija separatističkog nacionalizma im još specifičnije povijesne korijene u 20. st. Jajašca položena t Versaillesu i Brest-Litovsku još uvijek se legu. U biti je konačni raspad Habsburškog i Turskog Carstva i kratkotrajan ras pad carističke Rusije urodio istim skupom nacionalnih država-nasljednica s istim problemima, koji su dugoročno neiješivi osim masovnim ubijanjem i prisilnim masovnim raseljavanjem Eksplozivni problemi 1988-92. bih su isti oni koji su stvoreni 19 18 -2 1. Česi su tada prvi put združeni sa Slovacima, a Sloven ci (nekad dio Austrije) s Hrvatima (koji su nekad bih vojna krajina protiv Turaka) i - prelazeći preko tisućljeća povijesne razdvojenosti - sa Srbima koji su pravoslavne vjere i koji su bili pod otomanskom vladavinom. Podvostručenje veličine Rumunj ske urodilo je trvenjem među sastavnim nacijama. Pobjednički su Nijemci stvorili tri male baltičke nacionalne države bez ika­ kvog povijesnog presedana, a i - barem u slučaju Estonije i Latvije - bez primjetnog nacionalnog htijenja.2 Na životu su ii održavah Saveznici kao dio "karantenskog pojasa" proth boljševičke Rusije. U času najveće slabosti Rusye, njemački je utjecaj potakao stvaranje nezavisnih država Gruzije i Armeni­ je, a britanski je podržao autonomy u naftom bogatog Azerbqj džana. Transkavkaski nacionalizam (ukohko to nye prejaki 2 To proizlazi iz podataka o glasovanju za rusku Ustavotvornu skupStinu i studenom 1917, koje je «naii«iw>n 0 . Radkey u Russia Goes to the Polls (Iths ca 1989).

180

termin za opći antiarmenski osjećaj među azerbajdžanskim Turcima) nije predstavljao ozbiljan politički problem prije 1917: Armence je, iz očitih razloga, vide zabrinjavala Turska nego Moskva, Gruzijci su podržavali nominalno marksističku sverusku partiju (menjševike), kao svoju nacionalnu partiju. No, za razliku od Habsburške Monarhije i Otomanskog Car­ stva, višenadonalno je rusko carstvo preživjelo još tri generaci­ je, zahvaljujući oktobarskoj revoluciji i Hitleru. Pobjeda u gra­ đanskom ratu uklonila je mogućnost ukrajinskog separatizma, a povratom transkavkaskog područja uklonjeni su lokalni naci­ onalizmi, iako je - budući d aje povrat postignut dijelom prego­ vorima s Kemalovom Turskom - ostalo nekoliko osjetljivih to­ čaka za buduću nacionalističku netrpeljivost, u prvom redu problem armenske enklave u Nagomo Karabahu u Azerbajdžanu.3 1939-40. S SS R je u praksi povratio sve ono što je caristič­ ka Rusija izgubila, s izuzetkom Finske (kojoj je Lenjin dopustio da se mirnim putem otcijepi) i nekadašnje ruske Poljske. Očitu eksploziju separatizma 1988-92. najjednostavnije je opisati kao "posao iz 19 18 -2 1. koji je ostao nedovršen". I obrat­ no, ispostavilo se da prastara i duboko ukorijenjena nacionalna pitanja koja su se činila opasnim evropskim državama prije 1914. uopće nisu eksplozivna. Raspad Jugoslavije nije prouzro­ čilo "makedonsko pitanje", dobro poznato znanstvenicima po bitkama stručnjaka u pola tuceta područja koje su se vodile na međunarodnim kongresima. Naprotiv, Socijalistička Republika Makedonija učinila je sve što je mogla da se ne da uplesti u srpeko-hrvatski sukob, do onog trenutka kad je došlo do konač­ nog raspada Jugoslavije i kad su se sve njene republike, u čistoj samoobrani, morale pobrinuti za vlastiti opstanak. (Karakteri­ stično je da međunarodno priznanje Makedonije sada sabotira Grčka, koja je 19 13 . anektirala veliki dio makedonskog terito­ rija.) Slično tomu, jedini dio carističke Rusije u kojem je posto­ 3 Armenci su printer za to ^°'rn je teško vezati nacionalnost za teritorij. Sadašnja Republika Armenija (> Erevanom b»n glavnim gradom) nije imala *®ć®g zna£eqja za tqj zlosretni narod prijo 1914. "Armenija" je u prvom redu u Truskoj. Ruski su Armenci bili sastavljeni i od ruralnog transkavkaskog ■tanovništva, i od urbane populacije - keja je vjerojatno tvorila v*ćinu stanovništva u gradovima Tbibsiju i Bakuu - te velike nacionalne i internacionalne dijaspore. "Armenija" je bila, gotovo bismo mogli je ostalo »»Van što su Armenci istrijebljeni ili sa svib drugih podruga.

181

jao pravi nacionalni pokret prije 19 17, iako taj nije bio separe tistički, bila je Ukrajina. No Ukrajina je ostala relativno mirnts dok su baltičke i kavkaske republike zahtijevale otcjepljenti ostala je pod vodstvom lokalne Komunističke partije i pomiiik se s otcjepljenjem tek nakon što je neuspjeli državni udari kolovozu 1991. uništio SSSR. Osim toga, definicija "nacije i njene aspiracije koje je, paradoksalno, Lenjin dijelio s Wilson nom, automatski je stvorila linije po kojima će se višenacionah ne tvorevine komunističkih država razlomiti, baš kao što i kolonijalne granice stvorene 1880-1950. tvoriti državne grami ce postkolonijalnih država, budući da drugih nije bilo. (Većilui stanovnika tih država nije znala što su to granice, ili na njl nije obraćala pažnju.) U Sovjetskom Savezu možemo otiđi: korak dalje: upravo se komunistički režim namjerno dao m stvaranje etnolingvističkih teritorijalnih "nacionalnih admiik strativnih jedinica", tj. "nacija" u današnjem smislu ondje gdjt nikakvih nacija nikad prije nije bilo, niti se na njih pomišljah kao među azijskim muslimanskim narodima - ili, što se togi tiče, Bjelorusima. Zamisao o sovjetskim republikama zasnova nim na kazačkoj, kirgiskoj, uzbečkoj, tađičkoj i turkmensko "naciji" bila je teoretski konstrukt sovjetskih intelektualaca i ne primordijalna aspiracija ovih srednjoazijsih naroda.4 Teorija po kojoj su ti narodi, bilo zbog "nacionalne potlačeno sti" bilo zbog svoje islamske svijesti, sovjetski sistem izvrgaval nepodnošljivom pritisku koji je odveo do njegovog raspada, dje luje kao samo još jedan oblik opravdane užasnutosti nekih za padnjačkih promatrača sovjetskim sistemom i njihovog uvjere nja da on ne može biti duga vijeka. U stvari je središnja Aziji ostala politički inertna do samog raspada Sovjetskog Saveza, i izuzetkom nekih pogroma nad nacionalnim manjinama kojeji Staljin često gonio u ta daleka područja. Nacionalizam koji s razvija u tim republikama je postsovjetski fenomen. Promjene tijekom i nakon 1989. tako nisu u biti posljedici nacionalnih tenzija, koje su uspješno kontrolirane čak i ondji gdje su zaista postojale, kao u Poljskoj i među narodima Jugo slavije, sve dotle dok je postojala središnja vlast Partije, već a u prvom redu bile posljedica pokušaja sovjetskog režima da # 4 Usp. Graham Smith ur., The Nationalities Question in the Soviet Unitw dio IV: Muslim Central Asia (London i New York, 1990), npr. str. 215, 23« 262.

182

sam reformira i da u tom procesu a) povuče vojnu podršku satelitskim režimima, b) potkopa strukturu središnje uprave i autoriteta koja je omogućavala njegovo funkcioniranje i u skla­ du s tim također c) potkopa temelje čak i nezavisnih komuni­ stičkih režima na Balkanu. Nacionalizam se okoristio tim ra­ zvojem događaja, no nije bio, ni u kojem ozbiljnom smislu, značajno utjecao na njih. Odatle, dakako, i potječe sveopća zapanjenost nad naglim raspadom istočnih režima, koji je bio posve neočekivan, čak i u Poljskoj, gdje je jedan duboko nepo­ pularan režim pokazao da može držati pod kontrolom masovni organizirani pokret oporbe gotovo cijelo desetljeće. Treba samo usporediti ujedinjenje Njemačke 18 71. i 1990. da bi se uočila razlika. Prvo se ujedinjenje smatralo dugoočekivanim ostvarenjem cilja koji je, na ovaj ih onaj način, bio glav­ nom brigom svakoga koji se bavio politikom u njemačkim ze­ mljama, pa čak i onih koji su mu se protivili. Čak su i Marx i Engels osjećali da Bismarck "(tut) jetzt, wie im 1866, ein St tick von unserer Arbeit in seiner Weise".5 No, do jeseni 1989. ni jedna veća stranka u Saveznoj Republici nije godinama davala ništa više do formalne podrške stvaranju jedinstvene njemačke države. To nije bilo samo zato što je ono očito bilo neostvarivo do časa kad ga je Gorbačov učinio ostvarivim, već i zato što su nacionalističke organizacije i agitiranje bih politički na margi­ ni. Niti je Demokratskoj Republici Njemačkoj težnja za ujedi­ njenjem Njemačke motivirala političku oporbu a ni one Istočne Nijemce čiji je masovni egzodus prethodio kolapsu režima. Nedvojbeno je da, usprkos svim sumnjama i nesigurnosti koju donosi budućnost, većina Nijemaca pozdravlja ujedinjenje dvije Njemačke, ah već i to što je do njega došlo tako naglo i očito bez ikakve ozbiljne pripreme pokazuje daje ono, bez obzira na izja­ ve u javnosti, nusprodukt neočekivanih događaja van Njemač­ ke. što se tiče SSSR-a, on se nije raspao, kao što su neki sovjetolozi predviđali, zbog unutarnjih nacionalnih tenzija,6 ma kako °ae bile neporecive, već zbog ekonomskih poteškoća. Glasnost, koje je reformirano komunističko rukovodstvo zemlje smatralo 8 Engels Manu, 15. kolovoza 1870. (Man-Engels Werke svezak 33, str. 40, Berlin 1966). 8 Helena Carrere d’Encausse, L ’em pire eclate (Pariz, 1978); ista autorica, u* gloire des nations, ou La F in de l ’em pire sovietique (Pariz, 1990).

183

nužnim preduvjetom za perestrojku ponovo je uvela slobodi rasprave i agitiranja i oslabila centralizirani sistem zapovijeda ! nja na kojem su počivali i režim i društvo. Neuspjeh perestnj ke, tj. sve veće pogoršanje uvjeta života običnih građana, potka; pao je vjeru u svesovjetsku vlast, kojoj je pripisana odgovornost; za to, te je štoviše podsticao, pa čak i nametao, regionalna i lokalna iješenja problema. Može se slobodno reći da prije Gori bačova ni jedna sovjetska republika nije razmišljala o otcjepljej nju od SSSR-a, s izuzetkom baltičkih republika, ali čak je i ondje nezavisnost tada bila samo san. Niti se može tvrditi da ši­ šamo strah i prisila držali SSSR na okupu, iako su bez sumnje; pridonijeli da etničke i socijalne tenzije u miješanim područl ma ne prerastu u nasilje, do čega je u međuvremenu došia Dapače, u dugoj Brežnjevljevoj eri lokalna i regionalna autono mija nisu nipošto postojale samo na papiru. Štoviše, a na to 11 se Rusi vječito žalili, većina je republika živjela bolje od stanov nika RSFSR. Nacionalna dezintegracija SSSR-a, i uspin rečeno, njegovih konstitutivnih republika, koje su sve u stvar višenacionalne, očito je prije posljedica događaja u Moskvi neg njihov uzrok. Paradoksalno, nacionalni pokreti koji su u stanju potkopat postojeće režime daleko su jači na Zapadu, gdje takva previra nja potresaju neke od najstarijih nacionalnih država: Ujedinje no Kraljevstvo, Španjolsku, Francusku, pa čak i, na nešto skro mniji način, Švicarsku, o Kanadi da i ne govorimo. 0 tome di li će do kompletnog otojepljenja Quebeca, Škotske ih koje drug regije doista doći u ovom času (1992) možemo tek spekulirati Izvan nekadašnjeg evrosovjetskog crvenog pojasa izuzetno si rijetka uspješna otcjepljenja poslije II. svjetskog rata, a odva janja mirnim putem su praktički nezabilježena. No ipak, o mo gućem otcjepljenju Škotske ih Quebeca možemo danas rasprav ljati kao o realnoj mogućnosti, što nije bio slučaj prije dvadese i pet godina.

II. Pa ipak ma kohko neizbježan, jednostavno vi še nije ona povijesna sila kao što je to bio u razdoblju izmedi francuske revolucye i kraja imperijalističkog kolonijalizma us kon II. svjetskog rata. 184

U "razvijenom" svijetu 19. st. izgradnja brojnih "nacija" koje su spajale nacionalnu državu i nacionalnu ekonomiju predstav­ ljala je očito središnju činjenicu povijesne transformacije, i to se i uviđalo. U "zavisnom" svijetu prve polovice 20. st., a osobito, očito je i zašto, u koloniziranom dijelu tog svijeta, pokreti za nacionalno oslobođenje i nezavisnost bili su glavni pokretači političke emancipacije većeg dijela zemaijske kugle, a to znači pokretači eliminacije imperijalne administracije i, što je još važ­ nije, izravne vojne dominacije imperijalnih sila, koja bi se situ­ acija činila gotovo nezamislivom čak i prije pola stoljeća.7 Dok su, kao što smo vidjeli, ti nadonalnooslobodilački pokreti u Trećem svijetu u teoriji slijedili model zapadnog nacionalizma, u praksi su države koje su nastojali izgraditi bile, kao što smo također vidjeli, najčešće baš suprotnost etnički i jezično homo­ genim entitetima koji su postali standardnim oblikom "nacio­ nalne države” na Zapadu. Pa ipak, čak su i u ovom pogledu oni de facto više nalikovali nego što su se razlikovali od zapadnog nacionalizma liberalnog razdoblja. Oba su tipično težila kako unifikaciji tako i emancipaciji, iako je u slučaju drugog želudac bio veći od očiju mnogo češće nego kod prvog. Sadašnja faza u osnovi separatističkog i razdvajajućeg "et­ ničkog" grupnog uspostavljanja nema takvog pozitivnog pro­ grama ili plana. To nam pokazuje već i sama činjenica da, u nedostatku ikakvog stvarnog povijesnog projekta, on nastoji ožhjeti prvobitni macinijevski model etnički i jezično homoge­ ne teritorijalne nacionalne države ("svaka nacija jedna država samo jedna država za svaku naciju"). To je već na prvi pogled nerealno - i, kao što smo vidjeli (str. 1 7 3 - 175), u potpunosti je u neskladu s trenutnim jezičnim i kulturnim stanjem krajem 20. st. Kao što ćemo vidjeti, on je potpuno irelevantan za problem kraja 20. st., za koji ne nudi nikakvo opće iješenje, niti, osim katkada sretnim slučajem, lokalna lješenja. On samo otežava zadaću hvatanja ukoštac s tim problemima.

^Batovi popriličnih razzqjera kpje su vodile niperalfi, koristeći pritom sve ■VC06 oružje s imiwlmm nuklearnog (i kemijsko/biološkog) pokazali **i *e uprevo spektakularno neuspješnima, na što ™*m ne bi mogla ukazati povijest prqe U. svjetskog rata - npr. u Koreji i Vijetnamu.

185

Pa ipak, snaga osjećaja koji navode grupe "nas" da si pridqjt "etničkiVjezični identitet protiv "njih", koji su stranci i koj ugrožavaju, ne može se poreći. Ponajmanje krajem 20. st. k&i je, popraćen sveopćim patriotskim oduševljenjem, vođen sulud rat između zamišljenih britanskih "nas" i simboličkih argentin­ skih "njih" oko komada močvarnog tla i škrtog pašnjaka u ju ­ nom Atlantiku, i kada je ksenofobija postala najraširenija ma sovna ideologija na svijetu. No, ksenofobija, koja tako lako pm lazi u rasizam - još rašireniju pojavu u Evropi i Sjevernoj Anu* rici 1990-ih nego čak u doba fašizma, nudi manje povijesnoj programa čak i od macinijevskog nacionalizma. Ona se, da pače, vrlo rijetko pravi da je išta više od krika tjeskobe ili byt> sa. Osim toga, čak i romantični pobornici suverene nezavisno sti odabranih malih naroda rijetko će naglašavati da Le Penci Nacionalni front ima dva lica. On ima jedno lice, i većina nai radije bi da nema ni to jedno. Kakva je priroda tog krika jada ili bijesa? Oni kao da u većini slučajeva predstavljaju reakcije slabosti i straha, pokušaje da a podignu barikade snagama modernog svijeta, i u tom su pogle du sličniji neprijateljskim osjećajima praških Nijemaca koje je u kut satjerala češka imigracija nego osjećajima nadolazećih Če ha. To nije slučaj samo s malim jezičnim zajednicama osjetlji­ vim i na najmanje demografske promjene, poput rijetko naše ljenih brda i obala Walesa gdje se govori velški, ili Estonije, gdje oko milijun govornika estonskog predstavljaju najnižu granicu populacije koja je u stanju održavati modernu jezičnu kulturu na svim razinama. Ne iznenađuje nas da je u oba područja najeksplozivnije pitanje nekontrolirana imigracija jednojezič nih govornika engleskog, odnosno ruskog jezika. No, na slične reakcije možemo naići i među znatno većim populacijama čija jezična/kulturna egzistencija nije, ili se bar čini da nije, ničin ugrožena. Najapsurdniji je primjer za to pokret s kraja 1980-ih (koji je u nekim državama SAD postao politički faktor) da se engleski proglasi službenim jezikom SAD. Jer, iako je hispano fona imigracija u nekim dijelovima SAD dovoljno masovna da je poželjno, a ponekad i prijeko potrebno, da im se u javnost obraća na njihovom jeziku, pomisao da je prevlast engleskog u SAD u opasnosti, ili da bi to mogla biti, simptom je političke paranoje. 186

Takve obrambene reakcije protiv stvarnih ili izmišljenih pri­ jetnji podstiče sklop međunarodnih kretanja stanovništva i ultrabrzih, temeljnih i u povijesti nezabilježenih transformacija koje su obilježile treću četvrtinu stoljeća. Francuska Kanada može ilustrirati ovu kombinaciju intenzificiranog sitnoburžoaskog jezičnog nacionalizma i masovnog Soka budućnosti. Na papiru se sudbina francuskog jezika čini sasvim sigurnom: nji­ me se kao materinskim jezikom služi četvrtina populacije Ka­ nade, zajednica koja je otprilike upola manja od zajednice izvornih govornika engleskog u Kanadi, podupire ga službena dvojezičnost federacije, međunarodna potpora francuske kultu­ re i preko 13 0 000 studenata na frankofonim sveučilištima (1988). A ipak je stav nacionalizma u Quebecu stav naroda u bezglavom povlačenju pred povijesnim silama u čijem se napre­ dovanju vidi potencijalni poraz, a ne pobjeda.8 Nacionalizam je u Quebecu štoviše d e facto ostavio na cjedilu velike frankofone manjine u New Brunswicku i Ontariju da bi se zabarikadirao unutar autonomne ih čak separatističke pokrajine Quebec. Na osjećaj nesigurnosti među Canadiensima ukazuje i vjerovanje da je službeni kanadski "multikulturalizam" u stvari zavjera kojoj je cilj "slamanje posebnih potreba Francophonie pod poli­ tičkom težinom multikulture",9 a učvršćuje ga to što 3 500 000 poslijeratnih imigranata očito preferira da im se djeca školuju ua engleskom, koji im otvara daleko veće mogućnosti karijere u Sjevernoj Americi nego francuski. No, na papiru je prijetila imigracija manja u frankofonoj nego u anglofonoj Kanadi, bu­ dući da se između 1946. i 19 7 1. tek 15% novopridošlica naselilo u Quebecu. Iza straha i nesigurnosti francuskih Kanađana očito leži so­ cijalna kataklizma koje je indikator dramatično iznenadan ko­ laps Katoličke crkve u društvu koje je tako dugo bilo konzerva­ tivno, katoličko, klerikalno, s visokim natalitetom, ne samo 8 L6on Dion, "The mystery of Quebec" (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, ■tr. 283-318) je dobar prinyer; npr., "Ova nova generacija ne pokaziye onu jriju da stane u obranu francuskog jezika koju su pokazivale starye generaci­ ja jer se osjeća zaštićenom..Poveljom o francuskom jeziku... a dijelom i zato što govornici »nglMlmg j drugih jezika u TranaHi postaju sve tolerantnyi prema francuskom (str. 310). ®H. P. Harney, "’So great a heritage as ours’. Immigration and the survival of the Canadian polity” (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988), str. 75.

187

među farmerima nego i među gradskim stanovništvom. Po ne­ kim je podacima tijekom 1960-ih broj onih koji pohađaju crkvu pao s više od 80% na 25%, a natalitet je u Quebecu postai jedan od najnižih u Kanadi.10 Bez obzira na to što se krilo iza takve zaprepašćujuće transformacije običaja stanovnika Quebeca, neizbježna je posljedica dezorijentirana generacija gladni novih izvjesnosti koje će zamijeniti stare što su u raspadu. Tvr­ di se čak daje uspon militantnog separatizma surogat za izgu­ bljeno tradicionalno katoličanstvo. To nagađanje - a teško bi gi bilo uvjerljivo verificirati ih falsificirati - nije nevjerojatno, u najmanju ruku za autora ove knjige, koji je promatrao kako se među mladom generacijom u jednom dijelu sjevernog Walest rađa jedan sasvim netradicionalni, štoviše, u svojoj ljubavi pre­ ma krčmama i alkoholu, sasvim kontratradicionalni, militantni velški nacionalizam, kad su crkve prazne, propovjednik i uče njak-amater više nisu glas zajednice, a slabljenjem javnog zala­ ganja za trezvenjaštvo nestaje najočitiji način na koji su poje­ dinci dokazivah svoju pripadnost puritanskoj kulturi i njenoj zajednici. Masovna pokretnost stanovništva prirodno pojačava tu de­ zorijentaciju, baš kao i ekonomski pomaci, od kojih su neki povezani s usponom lokalnog nacionalizma.11 Gdjegod mi živje­ li u urbaniziranom društvu, susrećemo strance: ljude bez svojih korijena koji nas podsjećaju na krhkost, ih isušivanje korijena naših vlastitih obitelji. U slučaju zapadnih eks-komunističkih društava, ova je soci­ jalna dezorijentacija još pojačana raspadom života koji je bio blizak većini stanovnika i koji su na njega bih navikli. Naciona­

10 Gćrard Pelletier, "Quebec: different but in step with North America' (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, str. 271); R. F. Harney, "’So great a heritage as ours’", str. 62. 11 Nacionalizam u Quebecu je 1970-ih uzrokovao veliki egzodus biznisa ii Montreala, koji je dotad bio i nayveći kanadski grad i centar kanadskog bizni­ sa, u korist Toronta. "Grad se hvata ukoštac sa skromnijom sudbinom regio­ nalnog centra Quebeca i istočne Kanade.” No ipak, utjecaj manjinskih jezika u Montrealu koji je primjetno manji nego u ostalim gradovima, ne 4jelnje kao da je smanjio jezičnu militantnost. U Torontu i Vancouveru bijeli angloprotestanti viče ne tvore većinu stanovništva, dok u Montrealu francuski Kanađani tvore 66% stanovništva. Usp. Alan F. J . Artibise, "Canada as an urban nation’ (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, str. 237-64).

188

lizam ili etnicitet - da citiramo Miroslava Hrocha, koji piše o suvremenoj srednjoj Evropi, jest "zamjena za faktore integracije u društvu koje se dezin­ tegrira. Kada društvo zakaže, nacija se čini kao krajnja garancija."12 U socijalističkim i bivšim socijalističkim gospodarstvima, ko­ jima je u biti vladala, kao što reče Janos Komai, "ekonomija nestašice”13, etnička pripadnost, baš kao i srodstvo i druge mre­ že potencijalne recipročnosti ili štićeništva, već je imala konkretniju funkciju. "Pripadnicima iste grupe davala je prednost pred pripadnicima ’drugih’ grupa”14, koji su se borili za škrta sredstva; i obratno, definirala je "druge" čiji su zahtjevi bili manje važni od "naših". Ondje gdje se nekad općenacionalno društvo i vlast raspadnu do kraja, kao u bivšem Sovjetskom Savezu, "stranac", "autsajder”, bespomoćan je. "Gradovi (admi­ nistrativni okruži), republike, utvrđuju se protiv "migracijske potražnje”; lokalne točkice za hranu dijele tržište u zasebne mini-ekonomije i "štite sredstva... od ’stranaca’".16 No, u postkomunističkim društvima etnički ili nacionalni identitet je iznad svega sredstvo za definiranje zajednice ne­ dužnih i identifikaciju onih koji su krivi za "našu” nevolju; oso­ bito kad više nema komunističkih režima da posluže kao žrtve­ na janjad. Netko je jednom rekao za Češkoslovačku: Zemlja je prepuna drugosti. Svima otpadaju prsti od sil­ nog upiranja u druge i njihovog ocrnjivanja.16 12 M. Hroch, "Nationals Bewegungen frflher und heute. Ein europflischer Vergleich" (rukopis, 1991), str. 14. Ne trebam uopće napominjati da Hroch insistira na tome da prividno oživljavanje starih nacionalnih previranja u l*tofinqj srednjoj Evropi (najčešće) njje nastavljanje stare nacionalističke tra­ dicije, već neka vrsta iznova tradicije, "Illusion der reprise". "Kao •to su se, prunjerice, češki patrioti 19. st. preodjjevali u husitske borce, tako se danas patrioti iz Hnnnflnjih istočnoevropskih nacionalnih pokreta preodyevaju u patriote 19. st."str. 11. , 13 J. Kornai, The Econom ics o f Shortage (Amsterdam-North Holland, 1980). 14 Katharine Verdeiy, rukopis koncepta djela "Nationalism and the ’Road to democracy’", str. 36. 16 Caroline Humphrey, "Icebergs’, barter and the mafia in provincial Rus­ sia." (Anthropology Today 7 *2) 1991, str. 8 - 13. 16 Andrew Lass, ftHilwm u Katherine Verdeiy, loc. dt. str. 62.

No, to je univerzalna, a ne tek poetkomunistička situacija. Na "njih" se može, mora, svaliti krivica za sve jade, neizvje­ snost i dezorijentaciju koje toliko mnogo nas osjeća nakon četr deset godina za kojih je došlo do najbržih i najdubljih preokreta u ljudskom životu koje bilježi povijest. A tko su "oni"? Očito, i gotovo po definiciji, to su oni koji "nisu mi" - stranci, koje gamu činjenica da su stranci čini neprijateljima. Današnji strand, jučerašnji stranci, pa čak i samo pojam stranaca, kao u Poljskoj gdje antisemitizam i dalje nalazi krivce za poljske nedaće iakc Zidova uopće nema. Kad stranaca sa svojim podlim trikovima ne bi bilo, valjalo bi ih izmisliti. No, krajem ovog tisućljeća rijetko se ukazuje potreba da ih se izmišlja: posvuda su prisutni i lako prepoznatljivi u našim gradovima, kao javna opasnost i zagađivači, posvuda prisutni, izvan naših granica i naše kon­ trole, no puni mržnje kuju zavjere protiv nas. U zlosretnijin zemljama oni su naši susjedi, što su odvajkada i bili, no baš taj naš suživot s "njima" sada potkopava isključivu izvjesnost pri­ padnosti našem narodu i našoj zemlji. Što je (ako uopće išta) zajedničko takvim etničkim/nacionalističkim reakdjama i ne­ davnom usponu "fundamentalizma" u mnogim dijelovima svije­ ta, koji po nekim opisima poziva "ljude koji ne mogu podnijeti slučajnu, neizvjesnu egzistenciju i neobjašnjene okolnosti (te se tako) često pridružuju onima koji nude najkompletnije, sveobu­ hvatne i ekstravagantne poglede na svijet".17 Smatra ga se "uvi­ jek reaktivnim, reakcionarnim". "Čovjek mora naći neku silu, tendenciju ih neprijatelja koji potenrijalno ih stvarno razara, nagriza ili ugrožava pokret kojem on pripada ih ono što taj pokret poštuje." "Fundamentalne stvari", koje naglašava funda­ mentalizam, "uvijek potječu iz nekog ranijeg, pretpostavlja se, primarnog i čistog ... stupnja vlastite svete povijesti". "Koriste se za uspostavu granica, privlačenje vlastite vrste i otuđivanje drugih, za demarkaciju". I poklapaju se sa starom opservacijom Georgea Simmela po kojoj Grupe, a osobito manjine, koje žive u sukobu... često od­ bacuju pokušaje približavanja ili tolerancije s druge stra­ ne. Zatvorena priroda njihove opozidje, bez koje ne mo­ gu nastaviti borbu, bila bi zamućena... Unutar nekih 17 Mai-Hti E. Marty, aa a social phenomenon” (Bulletin, The American Academy of Arts and Sciences, 42/2. studenog 1988, str. 15-29).

190

grupa može biti čak i politički mudro pobrinuti se za to da negdje postoje neki neprijatelji kako bi članovi ostali jedinstveni i da bi grupa i dalje bila svjesna jedinstva kao svog vitalnog interesa.18 Sličnosti s brojnim nedavnim etničkim/nacionalističkim po­ javama očite su, osobito ondje gdje su one same povezane, ili žele ponovo uspostaviti veze s religijom koja se veže uz određe­ nu grupu - kao među Armencima (kršćanima) koji se bore s azerbajdžanskim Turcima (muslimanima), ili u nedavnoj izra­ zito starozavjetnoj fazi cionizma Likuda u Izraelu, koja se tako razlikuje od agresivno svjetovne, pa čak i protureligiozne ideo­ logije osnivača pokreta.19 Vrlo je vjerojatno da bi vanzemaljac u posjeti Zemlji vidio etničku isključivost i sukobe, ksenofobiju i fundamentalizam kao aspekte istog općeg fenomena. No, jedna važna razlika ipak postoji. Fundamentalizam, bez obzira na to o kojoj se religioznoj verziji radi, pruža detaljan i konkretan program i pojedincu i društvu, čak i ako se radi o programu probranom iz tekstova i tradicija čija je prihvatljivost za kasno 20. st. dvojbena. N a prvi je pogled sasvim jasno što predstavlja alternativu sadašnjem degeneriranom i zlom društvu: žene se opet skrivaju od pogleda, ili se udatim ženama odsijeca kosa; lopove se opet kažnjava odsijecanjem ruku ili nogu; uvodi se prohibicija na alkohol ili druge ritualno zabranjene stvari; a Koran, ili Biblija, ili što već predstavlja autoritativni zbir vječne mudrosti jest kompletan praktični i moralni vodič u svim stva­ rima, u skladu s interpretacijama onih kojima je posao da ga interpretiraju. Zov etničke pripadnosti ili jezika uopće ne može biti vodič ka budućnosti, čak ni u onim slučajevima kada se nove države stvaraju na osnovi tih kriterija. On je tek protest protiv statusa quo ili, još točnije, protiv "drugih" koji ugrožava­ ju etnički definiranu grupu. Jer, za razliku od fundamentaliz­ ma, koji, ma kako ng«k ih sektaški nastrojen bio u svojoj stvar­ u Ibid. str. 20-1. 19 Nije jasno do koje je nyere uistinu tradicionalna židovska religiozna or­ todoksna, koja se, dakako, protivi uspostavi jedne države za sve Zidove u braehi prije povratka Mesije, nMažila ili napustila svoje protiv^enje cionizmu. U svakom slučaju, židovski naseijenici na okupiranim područjima^ koji mažu religioznim pflrafepwljjama ne smiju se automatski identificirati s drugim (vjerojatno sve jačim) krilom židovskog fundamentalizma koji nastoji iznova aa®etnuti svjetovnom društvu ritual u svoj svojoj krutosti.

191

noj privlačnosti, snagu dobiva iz prisvajanja univerzalne istine koja se teoretski može primijeniti na sve, nacionalizam po defi nicyi isključuje iz svog djelokruga sve koji ne pripadaju toj "na ciji", tj. veliku većinu ljudskog roda. Osim toga, dok se funda mentalizam može, bar donekle, pozivati na ono što je preostali od pravih običaja i tradicije ili nekadašnjih navada koje su utje lovljene u religioznim običajima, kao što smo vidjeli, nacionali zam je po sebi ili neprijateljski raspoložen prema stvarnin običajima iz prošlosti, ili izrasta iz njihovih ruševina. S druge strane nacionalizam ima jednu prednost pred funda mentalizrnom. Baš ta njegova neodređenost i nedostatak pro gramatskog sadržaja daje mu mogućnost univerzalne podršk unutar vlastite zajednice. Osim u uistinu tradicionalnim drud tvima, koja se opiru prvom udarnom valu suvremenosti, funda mentalizam se u svim slučajevima doima kao manjinski feno men. Tu činjenicu može prikriti bilo moć režima koji ga na meću narodu, htio narod to ili ne (kao u Iranu), bilo sposobnos fundamentalističkih manjina da efikasno mobiliziraju stratešk važne glasove u demokratskim sistemima, kao u Izraelu ii SAD. No, može se uzeti zdravo za gotovo da danas "moralni većina" nije prava (izborna) većina, baš kao što ni "moralni pobjeda” (tradicionalni eufemizam za poraz) nije prava pobje da. No etnička pripadnost može mobilizirati veliku većinu za jednice - ukoliko se poziva na nešto što je dovoljno neodređeni ili nevažno. Ne treba sumnjati daje većina Zidova izvan Izraeli "za Izrael", da većina Armenaca podržava prelazak regije Na gorni Karabah iz ruku Azerbajdžana u Armeniju; i da se većine Flamanaca svim silama trudi da izbjegava francuski. Naravno ta se jedinstvenost raspada čim se nacionalna stvar identificira ne s općenitostima, već sa specifičnim stvarima koje uzrokuju podjele: ne s "Izraelom" općenito, već s politikom Begina, Sha mira ili Sharona; ne s Walesom općenito, već s prevlasti velškog jezika; ne s flamanstvom koje je u protivnosti s francuštinom, već s određenom flamanskom nacionalističkom stran­ kom.20 U toj će mjeri pokreti ili stranke koji se nedvosmisleno zalažu za "nacionalistički" program, uglavnom separatistički, vjerojatno biti izraz mjesnih ili maiyinskih interesa, ili će pak 20 Od 1958. do 1974. tri glavne belgijske stranke (u flamanskim verajjams) wilrnrf nitm nlnipila vite od 81,2% glasova u Flandriji. Vidi A. Zolbergu M. Bnw n (ur.), Ethnic Conflict in the Western World (Ithaca, 1977), str. 115

192

politički fluktuirati i biti nestabilni. Nagle promjene u članstvu i izbornim uspjesima škotskih, velških, kvebečkih, a nesumnji­ vo i drugih nacionalističkih partija u proteklih dvadeset godina ilustriraju tu nestabilnost. Takve partije se kao i obično vole izjednačavati s osjećajima kolektivne zasebnosti, neprijatelj­ stvom prema "njima" i "zamišljenom zajednicom" koji mogu biti gotovo univerzalni u njihovoj "naciji", no vrlo je mala vjerojat­ nost da će oni biti jedini izraz takvog nacionalnog konsenzusa.

III. Tjeskoba i dezorijentacija koja se ispoljava u toj težnji da se pripada, pa odatle i u "politici identiteta" - ne nužno nacional­ nog identiteta - nije u ništa većoj mjeri pokretačka snaga povi­ jesti nego što je to težnja za "redom i zakonom", koja je jednako razumljiva reakcija na jedan drugi aspekt društvene dezorganizacije. I jedna i druga simptomi su bolesti a ne dijagnoze, a još manje terapija. No ipak, one stvaraju iluziju da su nacije i naci­ onalizam sila koja nezadrživo jača, spremna da uđe u treće tisućljeće. Ta se snaga doima još većom zbog semantičke iluzije koja danas sve države službeno pretvara u "nacije" (i članove Ujedinjenih naroda), čak i onda kad one to očito nisu. Sukladno tomu, svi pokreti koji traže teritorijalnu autonomnu za sebe mislit će da zasnivaju "nacije” čak i onda kada to očito nije slučaj; a svi pokreti koji se zalažu za regionalne, lokalne, pa čak i mjesne interese protiv središnje vlasti i državne birokracije nastojat će na svaki način navući nacionalnu nošnju, po mo­ gućnosti u etničko-jezičnom stilu. Nacije i nacionalizam se, da­ kle, doimaju utjecajnijima i sveprisutnijima nego što to doista jesu. Aruba se namjerava otcijepiti od ostatka Nizozemske Za­ padne Indije jer joj se ne sviđa da bude povezana s Curagaom. Da li je to čini nacijom? Ili Curagao ili Surinam, koji već jest članom Ujedinjenih naroda? Stanovnici Comwalla sretni su jer mogu svoja regionalna nezadovoljstva oslikati u privlačnim bo­ jama keltske tradicije, što ih čini vidljivijima, iako neke od njih navodi da iznova izmisle jezik koji se ne govori već 200 godina, i iako je jedina pučka javna tradicija sa istinskim korijenima na selu veslijanski metodizam. Imaju više sreće od, primjerice, Merseysidea koji u obranu jednako teško pogođenih lokalnih interesa može mobilizirati samo sjećanje na Beatlese, generaci­ 193

ju lokalnih komičara i ponosnu tradiciju suparničkih nogomet­ nih momčadi, pazeći pritom da se kloni bilo čega što bi stanov­ nike moglo podsjetiti na boje koje izazivaju razdor, narančast i i zelenu. Merseyside ne može udarati u nacionalne bubnjeve, Cornwall može. No, da li su okolnosti koje izazivaju nezadovolj­ stvo u jednom području bitno drugačije od onih koje ga izazivr ju u drugom? U stvari, jačanje separatističkih i etničkih previranja dijelom je posljedica činjenice da, suprotno općem mišljenju, princi: stvaranja država poslije EL svjetskog rata, za razliku od onog poslije I. svjetskog rata, nije imao nikakve veze s vilsonovskin nacionalnim samoodređenjem. Odražavao je tri sile: dekolon zaciju, revoluciju i, naravno, intervenciju vanjskih sila. Dekolonizacija znači da su općenito uzevši nezavisne države stvarane od postojećih područja pod kolonijalnom upravom unutar njihovih kolonijalnih granica. Prilikom iscrtavanja tih granica stanovništvo nitko nije ništa pitao, a ponekad se nije c njemu ništa niti znalo, pa nisu imale nikakvog nacionalnog, pa čak ni protonacionalnog značenja za ondašnja stanovništva;s iznimkom u koloniji obrazovanih i pozapađenih domaćih ma njina, uglavnom ne baš brojnih. Druga je mogućnost bila ta d« se ondje gdje su te teritorije premalene ili porazbacane, kao n slučaju mnogih koloniziranih arhipelaga, one kombiniraju ili cijepaju kako se našlo za shodno, ili kako je odgovaralo lokalne; politici. Odatle i stalni, a konačno često uzaludni, pozivi vod« takvih novih država da se nadvlada "tribalizam", "komunali zam" ili već onaj utjecaj na koji je prebačena krivnja za neu spjeh novopečenih stanovnika Republike X da se u prvom redi osjećaju patriotskim građanima Republike X, a ne članovima drugih kolektiviteta. Ukratko, većina se tih "nacija" i "nacionalnih pokreta" pozi­ vala upravo na suprotno od onog na što se poziva nacionali zam, koji nastoji povezati one za koje se drži da posjeduju za jedničku etničku pripadnost, jezik, kulturu, povijest i drugo Oni su u biti bili internacionalistički. Internacionalizam vođa: kadrova nacionalnooslobodilačkih pokreta u Trećem svijett očitiji je ondje gdje su takvi pokreti odigrali vodeću ulogu t oslobađanju svojih država nego ondje gdje su zemlje dekoloniš rane odozgo, jer je mnogo dramatičniji slom (do kojeg dolaz poslije stjecanja nezavisnosti) onog što je prije funkcioniralo, ii 194

se barem tako činilo, kao jedinstveni pokret "naroda". Ponekad, kao u Indiji, jedinstvo pokreta lomi se i prije nezavisnosti. Uobičajenije je da se ubrzo nakon nezavisnosti počnu razvi­ jati napetosti između sastavnih dijelova pokreta za nezavisnost (npr. u Alžiru, između Arapa i Berbera), između naroda koji su aktivno sudjelovali u njemu i onih koji nisu, ili između emanci­ piranog sekularizma čelnika, koji nisu vođeni lokalnim intere­ sima, i osjećaja masa. No, dok slučajevi lomova multietničkih i multikomunalnih država, ili onih koje se nalaze pred raspa­ dom, prirodno privlače najviše pažnje - podjela indijskog pot­ kontinenta 1947, cijepanje Pakistana, zahtjevi tamilskog sepa­ ratizma na Sri Lanki - ne smye se zaboraviti da su to specijalni slučajevi u svyetu u kojem su multietničke i multikomunalne države norma. I dajje su u biti istinite riječi napisane prije gotovo trideset godina: "Zemjje koje sadrže mnoge jezične i kul­ turne grupe, kao što je većina afričkih i azijskih, nisu se raspa­ le, a one koje preuzimaju samo dio jedinstvene jezične grupe, poput arapskih i sjevemoafričkih .... nisu se ujedinile."21 I konačno, intervencija vanjskih sila očito je nenacionalistiČka kako po motivaciji tako i po efektu, osim čistom igrom slu­ čaja. To je toliko očito da i ne zahtijeva ilustraciju. No, isto je takav i utjecaj socijalne revolucije, iako je prilično neefikasniji. Socijalne su revolucije uvijek bile i te kako svjesne snage nacio­ nalizma, a također su se i ideološki zalagale za nacionalnu autonomiju, Čak i kad je ona bila zapravo nepoželjna, kao među lužičkim Slavenima, čiji se jezik polako povlači, usprkos zadiv­ ljujućim naporima koje je Njemačka Demokratska Republika za svog postojanja ulagala njegovo održanje. Jedini oblik ustav­ nih odredbi koje su socijalističke države ozbiljno shvatile poslije 1917. jesu formule nacionalne federacije i autonomije. Dok su ostali ustavni tekstovi, ondje gdje su uopće postojali, dugo bili čista fikcija, nacionalna autonomija uvijek je imala određenu operativnu realnost. No, utoliko što se takvi režimi, barem u teoriji, ne identificiraju ni sa jednom od nacionalnosti koje ih sačinjavaju22 i interese svake od njih smatraju sekundarnima u usporedbi s višim wyaHniAkim ciljem, oni su nenacionalni. 21 John H. Kautsky, "An essay in the politics of development" u John H. Kautsky (ur.), Political Change in Underdeveloped Countries: Nationalism and Communism (New York-London, 1962), str. 36. 22 Nanyerna politika romanisacye u Ceaucescuovcrj Rumunjskoj jedna je od

195

Dakle, kao što možemo vidjeti u žaloetivoj retrospektivi, naj­ veći je domet komunističkih režima u multinacionalnim ze­ mljama bilo ograničavanje katastrofalnih posljedica nacionaliz ma unutar njih. Jugoslavenska je revolucija uspjela spriječiti nacionalnosti unutar svojih državnih granica da se međusobno masakriraju duže nego što su to ikad prije u svojoj povijesti (štt je bilo gotovo neizbježno), iako je to dostignuće sada propalo. Potencijal za nacionalne razdore u SSSR-u, tako dugo držane pod kontrolom (osim u n. svjetskom ratu) sad je očit. U stvari,, "diskriminacija", pa čak i "potlačivanje" protiv koje su se nekad bunili glasnogovornici raznih sovjetskih nacionalnosti u ino­ zemstvu, bila je daleko manja23 od posljedica povlačenja sovjet­ ske sile. Službeni sovjetski antisemitizam (koji se nesumnjivo mogao lako primijetiti od osnutka izraelske države 1948) more se suditi u usporedbi s jačanjem popularnog antisemitizma ot­ kako je ponovo dopuštena politička mobilizacija (pa je^ mogu vršiti i reakcionari), da i ne spominjemo masakriranja Židova, znatnih razmjera, koja su vršili lokalni elementi u baltičkim državama i Ukrajini dok su Nijemci nastupali, no prije nego što je započelo sistematsko njemačko ubijanje Židova.24 Doista, može se kazati da je tekući val etničkih ili minietničkih previ­ ranja odgovor na pretežno neetničke i nenacionalističke princi­ pe formiranja država u većem dijelu svijeta 20. st. No, to ne znači da takve etničke reakcije u bilo kojem smislu nude alter­ nativni princip za političko restrukturiranje svijeta u 21. st. Treća opservacija to potvrđuje. "Nacija" danas očito sve više gubi značajan dio svojih starih funkcija, a to je tvorenje terito­ rijalno ograničene "nacionalne ekonomije" koja je predstavljala ciglu u većoj "svjetskoj ekonomiji", barem u razvijenim regija­ ma svijeta. Poslije II. svjetskog rata, a osobito poslije 1960-ih, ulogu "nacionalnih ekonomija" podrivaju ili barem dovode u

rijetkih, iznimaka. Ona ruši pomno razrađene odredbe o nacionalnoj autonomi­ ji uspostavljene pošto su komunisti preuzeli vlast nakon II. svjetskog rata. 23 Ovu izjavu ne treba shvatiti mirenje s masovnim transferima čitavih stanovništava na osnovi njihove nacionalnosti, do kojeg je dolazilo tijekom rata. To je neoprostivo u bilo kojim okolnostima, osim ako se time takvo stanovništvo štiti od istrebijerya. 24 Amo Mayer, Why Did the Heavens not Darken f The 'Final Solution ’ in History (New York, 1989), str. 257-62.

196

pitanje velike transformacije na međunarodnom tržištu rada, čije su osnovne jedinice transnacionalna ili multinacionalna po­ duzeća svih veličina, i odgovarajući razvoj međunarodnih cen­ tara i mreža ekonomskih transakcija koje su, iz praktičnih ra­ zloga, izvan kontrole državnih vlasti. Broj se međuvladinih me­ đunarodnih organizacija popeo sa 1 2 3 godine 19 5 1. na preko 280 1972. i konačno na 36 5 1984; broj međunarodnih nevladi­ nih organizacija penje se sa 832, na preko 2 1 7 3 1972, vide se nego udvostručujući do 4 6 1 5 u sljedećih 12 godina.25 Vjerojat­ no je jedina "nacionalna ekonomija" koja funkcionira potkraj 2 0 . st. japanska. Niti su stare (razvijene) "nacionalne ekonomije" zamijenjene kao glavni građevni elementi u svjetskom sistemu tek većim savezima ili federacijama "nacionalnih država", poput Evrop­ ske ekonomske zajednice, i međunarodnim entitetima pod ko­ lektivnom kontrolom poput Međunarodnog monetarnog fonda, iako je njihova pojava također simptom povlačenja svijeta "na­ cionalnih ekonomija”. Važni dijelovi sistema međunarodnih transakcija, poput tržišta eurodolara izvan svake su kontrole. Sve su to, naravno, omogućile i tehnološke revolucije u trans­ portu i komunikacijama, i dugo razdoblje u kojem su se proi­ zvodne snage slobodno kretale većim dijelom svijeta, što je usli­ jedilo nakon II. svjetskog rata. Posljedica je i masovni val inter­ nacionalne i interkontinentalne migracije, najveći poslije onog do kojeg je došlo u deset godina prije 19 14 , koji je, uzgred budi rečeno, zaoštrio interkomunalna trvenja, napose u obliku rasiz­ ma, i svijet nacionalnih teritorija koje "pripadaju" isključivo do­ maćem stanovništvu koje strance drži ondje gdje im je mjesto, učinio još nerealnijom opcijom za 2 1 . st. nego što je to bila u 20. st. Trenutno živimo u čudnoj kombinaciji tehnologije kasnog 2 0 . st., slobodne trgovine 19. st. i ponovnog rođenja one vrste tampon centara koji su bili karakteristični za svjetsku trgovinu u srednjem vijeku. Gradovi-države poput Hong Konga i SingaPura oživljavaju, ekstrateritorijalne "industrijske zone" množe se unutar tehnički suverenih nacionalnih država poput hanze­ atskih željezara a također i utočišta za porezne obveznike na

25 David Held, "Farewell nation-state" (Marxism Today, prosinac 1988), *tr. 15.

197

inače bezvrijednim otocima čija je jedina funkcija upravo ta da ekonomske transakcije izmaknu kontroli nacionalnih država Ideologija nacija i nacionalizma nije relevantna ni za jedan od ovih razvoja. To ne znači da su se ekonomske funkcije država smanjile ili da će vjerojatno nestati. Naprotiv, i u kapitalističkim i u neku pitalističkim državama one su ojačale, unatoč tendenciji u oba lagera da se potiče privatno ih nedržavno poduzetništvo tijnkom 1980-ih. Na stranu to što je i dalje važno državno usmjeravanje, planiranje i upravljanje, čak i u zemljama koje su u teoriji pristalice neoliberalizma, čista težina onoga što u gosp^ darstvima država predstavljaju državni prihodi i rashodi, ali iznad svega njihova rastuća uloga kao faktora velikih preraspo­ djela društvenog dohotka putem fiskalnog mehanizma i meh: nizma socijalne skrbi, vjerojatno su nacionalnu državu učinili važnijim faktorom *u životima stanovnika svijeta nego što je to ona bila prije. Nacionalna gospodarstva, ma kako ih potkopa valo transnacionalno gospodarstvo, koegzistiraju i isprepliću se s njim. No, s iznimkom najzakopčanijih - a koliko je takvil preostalo nakon što se čak i Burma čini se ponovo priključuje svijetu - i možda Japana kao druge krajnosti, stara "nacionalni ekonomija" nije što je nekad bila. Čak su i SAD, koje su se 1980-ih još doimale dovoljno velikim i dominantnim da se mo gu uhvatiti ukoštac sa svojim ekonomskim problemima bei obraćanja pažnje na ikog drugog, potkraj tog desetljeća spozne le da su "znatnu kontrolu nad svojom ekonomijom prepustile stranim investitorima... (koji) sada mogu utjecati na to da eko­ nomija SAD nastavi rasti, ih da se strmoglavi u recesiju" (The Wall Street Journal, 5. prosinca 1988, str. 1). što se tiče svi! malih i praktički svih država srednje veličine njihova gospodar stva očito više nisu autonomna, ukohko su to ikad bila. Nameće se još jedna opservacija. Osnovni politički sukob koji će vjerojatno odlučiti o sudbini svijeta danas imaju male veze s nacionalnim državama, jer već pola stojeća ne postoj nijedan internacionalni državni sistem tipa onog koji je posto jao u Evropi 19. st. Politički je svijet poslije 1945. bio bipolaran, organiziran okt dvije supersile koje bi se možda mogle opisati kao mamutske nacije, no nipošto kao dijelovi internacionalnog državnog sisto 198

ma onog tipa koji je postojao u 19. st. ili do 1939. U najboljem slučaju države treće strane, bilo da su svrstane uz jednu od supersila ili nesvrstane, mogle su biti kočnica djelovanju super­ sila, iako nema nepobitnih dokaza da su to s većim uspjehom činile. Povrh toga, što se tiče SAD - no rudimentarno je to vjerojatno vrijedilo i za S S S R prije Gorbačova - osnovni je su­ kob bio ideološki, tako da se trijumf "prave" ideologije izjedna­ čavao s prevlašću odgovarajuće supersile. Svjetska je politika poslije 1945. u osnovi bila politika revolucije i kontrarevolucije, a nacionalna pitanja upliću se samo da bi naglasila ili pomrsila glavnu temu. Kao što je poznato taj se model raspao 1989. kada je S SS R prestao biti supersilom; dapače, model svijeta podijeljenog oktobarskom revolucijom već je neko vrijeme prije toga izgubio vezu sa zbiljom kasnog 20. st. Neposredni je rezul­ tat bio svijet koji je ostao bez ikakvog međunarodnog sistema ili principa reda, mada se preostala supersila pokušala namet­ nuti sama kao svjetski policajac, koja uloga je vrlo vjerojatno iznad njene ekonomske i vojne moći, baš kao i bilo koje druge države. Danas tako više nema nikakvog sistema. A da etničko-jezično odjeljivanje ne predstavlja nikakvu osnovu za stabilan, pa čak ni kratkoročno otprilike predvidivo uređenje zemaljske ku­ gle, bit će nam jasno 1992. godine ako samo bacimo pogled na veliki prostor od Beča i Trsta na zapadu do Vladivostoka na istoku. Bilo kakve zemljopisne karte jedne petine površine Ze­ mlje nesigurne su i provizorne. I jedina neprijeporna stvar čak i o njenoj kartografskoj budućnosti jest da će ona ovisiti o šačici velikih igrača izvan same regije, s iznimkom Rusije (koja će vjerojatno i dalje biti politički entitet većeg značenja). Oni su veliki igrači baš zato što do sada još nisu potresani separatistič­ kim previranjima: Njemačka, Turska, Iran, Kina, Japan - i SAD.26 Jer, nova "Evropa nacija", ili još dalje, "svijet nacija" ne bi stvorio čak ni skup nezavisnih i suverenih država. U vojnom pogledu nezavisnost malih država ovisi o međunarodnom po­ 26 U vrijeme dok ovo pišem Evropska zajednica se kao takva još nije pokasposobnom za kolektivnu akciju na planu međunarodne diplomacye, a Ujedinjeni narodi tek su produžena politika SAD. Ovakvo stanje, dakako, ne aa°ra biti trajno.

199

retku, bez obzira na njegovu prirodu, koji ih Štiti od grabežljivih jačih susjeda, kao što se pokazalo na Bliskom istoku odmah po nestanku ravnoteže supersila. Dok se ne pojavi novi međuna• rodni poredak, trećina postojećih država - onih sa 2 500 000 i manje stanovnika - nema djelotvornih garancija svoje nezavi­ snosti. Stvaranje još nekoliko novih malih država tek bi pove­ ćalo broj nesigurnih političkih entiteta. A kada se pojavi takav novi međunarodni poredak, mali i slabi igrat će u njemu isto tako nevažnu stvarnu ulogu kao Oldenburg ih MecklenburgSchwerin u politici Njemačkog saveza u 19. st. Što se tiče eko­ nomije, kao što smo vidjeh, čak i mnogo jače države ovise o globalnoj ekonomiji nad kojom nemaju nikakve kontrole a koja uvjetuje njihove unutrašnje poslove. Latvijska ih baskijska "na­ cionalna" ekonomija, odvojena od nekog većeg entiteta kojen tvori dio, jednako je tohko besmislen pojam kao i pariška eko­ nomija zasebna u odnosu na Francusku. Najviše što možemo reći jest da male države danas nisu ni­ šta manje sposobne za ekonomski opstanak od velikih država, u svjetlu uzmicanja "nacionalne ekonomije" pred transnacio­ nalnom. Moglo bi se čak tvrditi da "regije" tvore racionalnije podjedinice velikih ekonomskih entiteta poput Evropske eko­ nomske zajednice od povijesnih država koje su službeno članovi te zajednice. Obje su primjedbe ispravne, po mom mišljenju, no logički su nepovezane. Zapadnoevropski separatistički naciona­ lizmi poput škotskog, velškog, baskijskog i katalonskog danas rado zaobilaze svoje nacionalne vlade i obraćaju se direktno Bruzehesu kao "regije". No, nemamo zašto pretpostaviti da ma­ nja država ipso facto prije tvori ekonomsku regiju od veće (uz­ mimo, Škotsku i Englesku) i obrnuto nema ni razloga zašto bi 3e ekonomska regija ipao focto podudarala s potencijalnom po­ litičkom jedinicom sastavljenom po etničko-jezičnim ih povije­ snim kriterijima.27 Osim toga, kada separatistički pokreti ma­ lih nacija svoju najbolju šansu za uspjeh vide u tome da posta­ nu podjedinice većih pohtičko-ekonomskih entiteta (u ovom slučaju Evropske zajednice) oni praktički odbacuju klasični cilj

27 To n»"i mora biti jasno iz cijela Sydneya Pollarda Peaceful Conquest The Industrialization o f Europe 1760-1970 (Oxford, 1981) u kojem se tema tretira kao "u biti jedna od regija u evropskom kontekstu". 200

takvih pokreta, a to je uspostava nezavisnih i suverenih nacio­ nalnih država. Pa ipak, argument protiv Kleinstaatereia danas, u najmanju ruku protiv njegovog etničko-jezičnog oblika, jest ne samo to da on ne pruža rješenje stvarnih problema današnjice, već da te probleme, u onoj mjeri u kojoj ima moć da ostvaruje svoju poli­ tiku, čini još težima. Kulturna sloboda i pluralizam su trenutno gotovo nedvojbeno sigurniji u velikim državama koje su svjesne svoje plurinacionalnosti i plurikultumosti nego u malim drža­ vama koje slijede ideal etničko-jezične i kulturne homogenosti. Nimalo ne iznenađuje to što je prvi zahtjev slovačkog naciona­ lizma 1990. bio da se "slovački proglasi jedinim službenim jezi­ kom i da se 600 000 pripadnika etničke manjine Mađara nagna da se u službenom ophođenju koriste isključivo slovačkim."28 Alžirski nacionalistički zakon s kraja 1990. po kojem "arapski postaje nacionalni jezik i nameću se visoke novčane kazne za korištenja bilo kojeg drugog jezika u službene svrhe" u toj će zemlji biti viđen ne kao oslobođenje od francuskog utjecaja, već kao atak na trećinu Alžiraca koji govore berberski.29 Ispravno je primijećeno da "moderna verzija svijeta nepristrane lokalne povezanosti prije 19. st. zvuči dobro, ali se po svemu sudeći današnji razgraditelji nacionalne države ne kreću u tom smje­ ru... Oni svi ciljaju na države zasnovane ne na tolerantnim i prilično otvorenim malim zemljama, već na zaslijepljenom sta­ vu da narod na okupu treba držati etnička, vjerska ili jezična jedinstvenost."30 Monolitne aspiracije tog tipa već su dovele do autonomaških i separatističkih aspiracija ugroženih manjina unutar takvih nacionalističkih entiteta, i do onih pojava koje možemo bolje opisati te rm inim a libanonizacija i balkanizacija. Turci i Rusi pokušavaju se otcijepiti od Moldavije, Srbi proglašavaju nezavi­ snost od Hrvatske, drugi kavkaski narodi odbacuju gruzijsku prevlast, dok se, obratno, čuje ultranacionalističko gunđanje u Vilniusu koje izražava dvojbu da li vođa čije ime ukazuje na 28 Henry Knmm "Language Bill Weighed as Slovak Separatists Rally" New York Times 2 5.20. 1990. 29 "Algerians Hit at T-atigimgp Ban" (Financial Times 28. 12. 1990. 80 T h e State of the Nation State" The Economist 22. 12. 1990 - 4. 1. 1991, «tr. 78.

201

njemačko porijeklo može u potpunosti shvatiti najdublje tisuć­ ljetne snove Litavaca. U svijetu, u kojem vjerojatno jedva dese­ tak država od 180 može s uvjerljivošću tvrditi da njihovi građa­ ni u bilo kojem realnom smislu pripadaju jednoj etničkoj ili jezičnoj skupini, nacionalizam zasnovan na stvaranju takve ho­ mogenosti ne samo da nije poželjan, već je u vrlo velikoj mjeri autodestruktivan. Ukratko, u svom klasičnom vilsonovsko-lenjinističkom obli­ ku, slogan o samoodređenju do otcjepljenja kao opći program ne nudi iješenja za 2 1. st. Može se shvatiti kao simptom krize koncepta "nacionalne države" iz 19. st. u škripcu između onog što u "Economistu" nazivaju "supranacionalizmom" i "infranacionalizmom"31 No, kriza velike nacionalne države je istovre­ meno i kriza malih, bile one stare ili nove. Prema tome, mi ne dovodimo u sumnju jačinu ljudske težnje za grupnim identitetom, kojeg je nacionalnost jedan oblik, no ne i jedini (kao što pokazuje islamski svijet). Niti jačinu reakci­ je protiv centralizacije i birokratizacije državne, ekonomske ili kulturne moći, tj. protiv njene udaljenosti i nemogućnosti njene kontrole. Niti treba sumnjati da si gotovo svako lokalno, pa čak i mjesno nezadovoljstvo koje se može umotati u šarene barjake, rado nalazi nacionalno opravdanje.32 Skeptici dovode u sumnju navodnu neodoljivost težnje da se tvore homogene nacionalne države i korisnost kako koncepta tako i programa za 21. st. Čak i u regijama gdje bi se moglo očekivati da će klasične težnje za zasebnim nacionalnim državama biti snažne, uspješna decentralizacija ili regionalizacija ih je preduhitrila, pa čak i preokrenula. Državni je separatizam na oba američka kontinenta, u najmanju ruku južno od Kanade, u stalnom padu od doba američkog građanskog rata. I značajno je da su države poražene u II. svjetskom ratu, kojima je nametnut visok stu­ panj devolucije - pretpostavlja se kao odgovor na fašističku centralizaciju - nemaju separatističkih pokreta kao ostatak za­ 31 The Economist, loc. cit. 32 "Klasni sastav aktivističkih vođa... (okcitanskog pokreta) ukazuje da ra­ zlozi nezadovoljstva ne leže toliko u regionalno nejednolikom ekonomskom razvoju knlikn u problemima koje osjećaju stručnjaci i bijeli ovratnici... u cjjelqj Francuskoj." William R. Beer, "The Social class of ethnic activists in contem­ porary France" u Milton J . Eatwa« (ur.), Ethnic Conflict in the Western World (Ithaca, 1977), str. 158.

202

padne Evrope, iako su na papiru Bavarska i Sicilija u najmanju ruku jednako tako logična rasadišta takvih pokreta kao Škot­ ska i frankofoni dijelovi Bernske Jure. U stvari, separatistički pokret koji se razvio na Siciliji poslije 1943. bio je kratkoga vijeka, iako njegov nestanak i danas malobrojni oplakuju kao "kraj sicilijanske nacije".33 Ubilo ju je donošenje zakona o regio­ nalnoj autonomiji 1946. Tako nacionalizam danas odražava krizu čije se postojanje samo djelomično priznaje, stare vilsonovsko-lenjinističke ideo­ logije i programa. Kao što smo vidjeli, čak su i brojni stari, jaki i odlučni nacionalistički pokreti u dilemi oko stvarne državne nezavisnosti, čak i u onim slučajevima kada i dalje kao cilj navode potpuno odjeljivanje od država čiji su sada dio (poput baskijskih i škotskih nacionalista). Staro "irsko pitanje" (još uvijek bez adekvatnog odgovora) ilustrira tu nesigurnost. S jed­ ne strane nezavisna Republika Irska insistira na svojoj potpu­ noj političkoj autonomiji u odnosu na Britaniju - što je naglaše­ no njenom neutralnošću u II. svjetskom ratu - a u praksi se slaže s popriličnom obostranom povezanošću s Ujedinjenim Kraljevstvom. Niti je irskom nacionalizmu teško prilagoditi se zanimljivoj situaciji u kojoj irski građani u Britaniji uživaju puna građanska prava Ujedinjenog Kraljevstva baš kao da se Irska nije od njeg otcijepila, tj. d e facto dvojno državljanstvo. S druge strane, vjera u klasični program jedne ujedinjene nezavi­ sne Irske brzo hlapi. Tako bi se vjerojatno i vlada u Dublinu i vlada u Londonu složile glede (relativne) poželjnosti jedinstve­ ne ujedinjene Irske. No, većina bi, čak i u Republici Irskoj, takvo ujedinjenje smatrala najmanje lošim od svih loših rješe­ nja. Obratno, ako bi Ulster u tom slučaju proglasio nezavisnost i od Britanije i od Irske, većina bi protestanata u Ulsteru taj krajnji čin odbacivanja papinstva doživjela kao manje zlo. Ukratko, tek bi šačica fanatika, možemo sa sigurnošću tvrditi, smatrala to dostignuće nacionalnog/komunalnog samoodređe­ nja više nego marginalno boljim od izrazito nezadovoljavajućeg

statusa quo. Možemo otkriti i krizu nacionalne svijesti u starim nacijama, a razlozi su slični. Ta svijest, koja se javlja u Evropi 19. st. 33 Marcello Cimino, Fine d i una nazione (Palermo, 1977); G. C. Marino, Storia del separatism o sid lian o 1943-1947 (Rim, 1979).

203

nalazila se negdje u četverokutu koji opisuju točke Narod-Država-Nacija-Vlast. U teoriji ta su se četiri elementa poklapala. Po Hitlerovim se riječima (a njemu Volk znači i "narod" i "naciju", Njemačka sastojala od "Ein Volk, ein Reich, ein Fiihrer", tj. jednog naroda/nacije, jedne države, jedne vlasti. U praksi su ideje države i vlasti često određivali politički kriteriji tipični z;. taj period od vremena velikih revolucija, no ideju "naroda" i "nacije" određivali su uglavnom pretpolitički kriteriji koji su pridonosili stvaranju zamišljene i fiktivne zajednice. Politika j.; stalno težila da preuzme i preoblikuje takve pretpolitičke ele­ mente da bi poslužili njenim ciljevima. Organska povezanost četiri elementa uzimala se zdravo za gotovo. No, to više niju moguće u povijesnim ih davno uspostavljenim velikim nacio­ nalnim državama. To možemo ilustrirati ispitivanjem javnog mnijenja u Save znoj Republici Njemačkoj 1972.34 To je kao što je poznato ek­ stremni primjer, jer je Njemačka iz teoretski najkompletnijeg pangermanskog političkog jedinstva došla u situaciju u kojoj su koegzistirale najmanje dvije države koje su za sebe mogle tvTditi da sadrže cijelu ili dio njemačke nacije. No, upravo nam ta situacija omogućava da otkrijemo nesigurnosti i dvosmislenosti u glavama većine građana, u tome kako oni misle o "naciji". Iz tog ispitivanja prvo se vidi znatna nesigurnost. 83% Za­ padnih Nijemaca mislilo je da zna što je to kapitalizam, 78% nije sumnjalo što je to socijalizam, no tek ih se 71% usudilo izraziti mišljenje o "državi", a 34% nije imalo pojma kako da definira ili opiše "naciju". Među manje obrazovanima nesigur­ nost je bila još veća. 90% Nijemaca sa završenim srednjim obrazovanjem smatralo se obavještenima o sva četiri termina, no tek je 54% (nekvalificiranih) Nijemaca sa osnovnim obrazo­ vanjem osjećalo da zna što je to "država", a tek 47% da zna što je to "nacija". Ta nesigurnost potječe upravo iz raspada stare kongruencije "naroda", "nacije" i "države". Na pitanje "Da li su nacija i država jedno te isto, ih se radi o različitim stvarima?" 43% Zapadnih Nijemaca - 81% najobra­ zovanijih - dalo je očiti odgovor, da nisu isto, budući da postoje dvije njemačke države. No, 35% vjerovalo je da su nacya i drža­ 34 Bundesministerium f&r innerdeutsche Beziehungen, Materialien sun Bericht zur Lage dar Nation, 3 sveska. (Bonn, 1971, 1972, 1974), Dl, str. 107-13, osobito str. 112.

204

va nedjeljive, pa je tako, sasvim logično, 3 1% radnika - 39% posto mlađih od 40 godina - zaključilo da Njemačka Demokrat­ ska Republika sada tvori zasebnu naciju, jer je zasebna država. Primijetimo također da se grupa s najjačim uvjerenjima o isto­ vjetnosti države i nacije - 42% - sastojala od kvalificiranih radnika; grupa s najsnažnijim uvjerenjima da se Njemačka sa­ stoji od jedne nacije podijeljene u dvije države sastojala se od onih koji glasaju za socijaldemokrate. 52% njih bilo je tog mi­ šljenja, za razliku od 36% onih koji glasaju za demokršćane. Mogli bismo reći da je stotinu godina od ujedinjenja Njemačke tradicionalni pojam "nacije" iz 19. st. preživio najviše među radničkom klasom. Ovo nam ukazuje da je ideja "nacije", kad je istrgnemo, kao oštrigu, iz naizgled tvrde školjke "nacionalne države", vrlo ne­ stalnog oblika. To, dakako, ne znači da su Nijemci istočno i zapadno od Elbe prestali o sebi misliti kao o "Nijemcima" čak i prije ujedinjenja dvije države, iako se vjerojatno većina Austrijanaca nakon 1945. prestala smatrati dijelom velike Njemačke, a većina ih je tako mislila između 19 18 . i 1945; a Švicarci njemačkog govor­ nog područja aktivno su se distancirali od bilo kakve naznake mogućeg njemačkog identiteta. Istočni i Zapadni Nijemci nisu bili sigurni, sasvim opravdano, o političkim ili drugim implika­ cijama "bivanja Nijemcima". I uopće nije očito da je uspostava jedinstvene Savezne Republike Njemačke 1990. u potpunosti uklonila tu nesigurnost. Može se pretpostaviti da bi slična ispi­ tivanja u ostalim povijesnim "n acion aln im državama" rezultira­ la sličnim zbunjenim odgovorima. Koji je, primjerice, odnos, osjećaja da su Francuzi baš Francuzi i francophonie (termin koji još nedavno nije postojao - prvi se put bilježi 1959)? Bez obzira na to da li mu je to bila namjera ili ne, De Gaulle je bio u potpunoj suprotnosti s trad icio n aln om i nejezičnom definici­ jom pripadnosti francuskoj naciji kad se obratio stanovnicima Quebeca kao Francuzima u inozemstvu. Nacionalistička teorija u Quebecu je pak "više-manje napustila termin domovina (la patrie) i umjesto toga upustila se u beskrajnu debatu o vrlina­ ma i Tnunama termina kao što su nacija, narod, društvo i drža­ va"36 Do 1960-ih je "pripadnost britanskoj naciji" za zakon i 36 L6on Dion, T h e mystery of Quebec", str. 302. Degolistička verzija Queboca kao francuskog, izrečena u izjavi francuskog kabineta 31. srpqja 1967.

205

upravu značila tek činjenicu da je netko rođen od britanskih roditelja, na britanskom tlu, stupio u brak s britanskim građa­ ninom, ili se naturalizirao. Danas to više nije tako jednostavne Ništa od ovoga ne znači da nacionalizam nije vrlo prominen­ tan u današnjoj svjetskoj politici, ili da ga je manje nego prije. Ono što ja nastojim dokazati jest da je, usprkos prividno ista knutoj ulozi, nacionalizam povijesno izgubio na značenju. On više na neki način nije globalni politički program, kao što je to bio 19. i početkom 20. st. On je faktor koji dovodi do najteži1', komplikacija, ili katalizator za druge razvoje. Nije neprihvatlji­ vo predstaviti povijest evrocentričnog svijeta 19. st. kao povi­ jest "izgradnje nacija", kako je to učinio Walter Bagehot. Povi jest većih evropskih država u Evropi poslije 1870. i dalje prika­ zujemo na taj način, kao u naslovu djela Eugena Webera Pea­ sants into Frenchmen .M Da li će itko napisati povijest svijet, krajem 20. st. i početkom 2 1. st. na taj način? Mala je vjerojat­ nost da hoće. Naprotiv, nju će morati pisati kao povijest svijeta koji se više ne može ograničavati "nacijama" i "nacionalnim državama" ka­ ko su nekad definirane, bilo politički, ili ekonomski, ili kultur­ no, pa čak i jezično. Bit će uglavnom supranacionalna i infranacionalna, no čak će i infranadonalnost, bez obzira da li se zaodjene u ruho m in in acinnalizm ii, odražavati propast stare nacionalne države kao fimkcionirajućeg entiteta. "Nacionalne države", "nacije" ih etničke/jezične grupe u prvom će redu pri­ kazati kako se povlače, odupiru, prilagođavaju, bivaju apsorbi­ rane ih uzdrmane uslijed novog supranacionalnog prestruktu­ riranja svijeta. Nacije i nacionalizam postojat će u toj povijesti, no u sporednim, a često i sasvim m inornim ulogama. To ne znači da nacionalna povijest i kultura neće imati veliku ulogu možda i veću nego ranije —u obrazovnom sistemu i kulturnom životu pojedinih država, osobito manjih, ih da one neće doživje­ ti lokalni procvat unutar daleko šireg supranacionalnog okvira, bila je ta da Francuska ne može "izgubiti intaree za sadaiqju i buduću sudbinu stanovništva koje vuče ponjjeklo od zgenog vlastitog naroda i koje je zadivlju­ juće vjerno svojoj zemlji porijekla i Kanadu smatra stranom zemljom kao i bilo koju drugu." (Canadian News Facts, svezak I, br. 16, 14. kolovoza 1967), str. 114. 35 Eugen Weber, Peasants into Frenchmen: The Modernisation of Rural France, 1870-1914 (Stanford, 1976).

206

kao što, primjerice, katalonska kultura danas doživljava pro­ cvat, no pod prešutnom pretpostavkom da će Katalonci komu­ nicirati s ostatkom svijeta na španjolskom ili engleskom, budu­ ći da je mali broj onih koji ne žive u Kataloniji s kojima će moći komunicirati na lokalnom jeziku.37 Kao što sam pokušao ukazati, "nacija" i nacionalizam" više nisu adekvatni termini kojima bi se opisali, a nekmoli analizi­ rali politički entiteti koji se tako opisuju, pa čak ni osjećaji koji su nekad tim riječima opisivani. Nije nemoguće da će naciona­ lizam propasti s propašću nacionalne države, bez koje je to što je netko Englez, Irac ili Židov, ili kombinacija svih troje, tek jedan od brojnih drugih načina da ljudi opišu svoj identitet, kojim se koriste već prema prilikama.38 Bilo bi apsurdno tvrditi da je taj dan već blizu. No, nadam se da ga je barem moguće zamisliti. Na kraju krajeva, sama činjenica da povjesničari po­ činju napredovati u proučavanju i analiziranju nacija i naciona­ lizma ukazuje na to da je ta pojava, kako je to često slučaj, prošla najvišu točku razvoja. Minervina sova koja donosi mu­ drost, reče Hegel, izlijeće u suton. Dobar je znak to što sada oblijeće oko nacija i nacionalizma.

87 U inozemstvu se dvije trećine Katalonaca iqafqjavalo kao "Špargold" 1970-ih. M. Garda Ferrando, Regionalismo y autonomUas en EspaJla (Madnd, 1982), Tabela 11. 38 Jedan od rijetkih teoretičara koji dijele moje sumpje u snagu i dominan­ tnost nacionalizma jest John Breuilly u Nationalism and the State. On kritizi­ ra Gellnera i Andersona jer pretpostavljenu "da bjelodan uspjeh nacionalizma ***& da je nannnaMram čvrsto ukorqeqjen u mialim« i ponafiapju ljudi ("Re­ flections on nationalism" u Philosophy and Social Science, 15/1, ofpjak 1985, •tr. 73).

207

KAZALO IMENA I POJMOVA

Afganistan 7 1, 164 Afrika (vidi također pojedine države) 74, 78, 1 5 1,16 6 ,1 6 7 8, 17 5 Albanci 7 1, 76, 1 1 7 jezici 58, 126 nacionalizam 59, 60, 76, 1 17 , 126 Albert, princ - suprug engleske kratice Viktor\je 93 Aleksandar II, ruski car 95 Alžir 15 1, 195, 20 1 Amerika, vidi Kanada; Latinska Amerika; Sjedinjene Ame­ ričke Države Am hara 78, 167 Anderson, Benedict 6, 53, 66 antisemitizam, vidi pod Židovi Antwerpen 128, 129 Anzelmo Kanterberyski 65 Anzelmo Laonski 65 Aragon 43b Arana, Sabino 1 1 8 arapski nacionalizam 74, 117 , 15 1, 165, 195, 2 0 1 Argentina 75 "arijska" rasa 119 , 120, 166 Armenci 79, 82-3, 1 17 , 136, 147, 180, 18 1, 19 1, 192 Armstrong, J . 6 Aruba 193 Ataturk, M ustafa Kemal pada 179b, 1 8 1 Atena 83 Atlaski Berberi 7 1 Aung-San Su Xi 180 Australija 84 Austrija (vidi također Habsburško Carstvo)

208

1918-50 37-8, 45, 100-1, 141 156-7, 165b, 205 antisemitizam 45, 70, 132, 133 Slovenci u Austriji 148, 152, 180 Austromarksisti 9, 39 Austrougarska, vidi Habsburške Carstvo Azerbqdžan 180, 18 1, 19 1, 192 Bagehot, Walter 3, 5, 28, 30, 203 bahasa (jezik) 103, 174 Baku 181b Balkan 183 balkanizacija 20 1 Bamako 124 Banac, Ivo 49b, 61b, 70b, 75b, 82b Bandaranaike, Sirimavo 180 Bangladeš 77, 123, 172, 179 Barcelona 153 Baršre de Vieuzac, Bertrand 26, 27 Baski 71, 76b, 117 , 1 18 jezik 58, 130, 1 3 1 , 154 pnrannfllisam i protonacionalivam (vidi također Euskadi) do 1894. 34, 48, 71, 76b od 1894. 117 , 118 , 130, 131, 153, 154, 200, 203 Bauer, Otto 4, 10, 49, 170 Bavarska 203 Bayone 58 Beatlesi 193 Beč 138, 156, 199 Begin, Menahem 192 Belgija (vidi također Flamanci) nacionalizam (belgijski) 28, 35, 42, 92, 1 1 5 Belli, Gioachino Giuseppe 42

Benthem, Jeremy 32b Berberi 71, 195, 201 Berlin 81 Bemoldk, Anton 61 Bernska Jura 203 Bernstein, Edouard, 46b Bevin, Ernest 161 Bhutto, Zulfikar 180 Biafra 78, 167 Bilbao 153 Birmingham 124 Bismarck, Otto Edvard Leopold 183 Bizant 83 Bjelorusi 182 Bliski istok 200 Blum, Leon 159 Bdckh, Richard 26, 108 boljševizam (vidi također komu­ nizam) i nacionalizam 145, 157,180 Bonnie Prince Charlie 47 Bose, Subhas Chandra ("Netaji") 162 Bosna, Bosanci 77, 138 Brazil 19, 75 Brecknock (Wales), Nonkonformistički koledž 41 Brest-Litovsk 180 Bretonci 36, 39, 48, 76b, 127 jezik 127,130 Breuilly, John 6, 207b Breiryev, Leonid I|ji6 184 Britanija (ividi također Škotska; Wales) 90b, 200, 203 oružane snage 92 kulturne manjine 2L 39. 47,

116

i falklandski rat 186 interniranje Nijemaca 148 jezici i dijalekti (vidi također engleski jezik) 21, 47 nacionalizam (engleski) 13, 20, 42, 82, 94,101, 207

antifadizam 159, 160, 161 i monarhija 79, 93 ponos pripadnika miješanog nacionalnog porijekla 120 i regija 76 i sport 156-7 Bruxelles 200 Budimpešta 138 budizam, vidi pod religija Bugarska, Bugari 28, 49, 119 jezik 61 Burma 180, 195 Caimes, J.E. 31 Cannan, Edwin 3 1 . Carey, Henri Charles 34 Cavour, Čamilo Benso conte di 35, 107 Ceausescu, Nicolae 195b Cejlon, vidi Sri Lanka Ce|je 104 Chamberlain, Houston Stewart 119 Charleroi 128 Charles X, francuski kralj 27 Charles Edward, vladar iz dina­ stije Stuart, vidi Bonnie Prince Charlie Chemiavsky, Michael 56, 57 Chevalier, Michel 32 Churchill, Winston 160 cionizam, vidi pod Židovi Cipar 84, 167 Cohn, Gustav 36 Cole, John W. 6 Connolly, James 136 Cornwall 193, 194 Crnogorci 70 Curasao 193 Čad 167 Čartizam 97 Čehoslovačka 146, 147, 149, 189 Česi (vidi također Čehoslovačka) 38, 40, 41, 115, 180, 186 209

u Habsburškom Carstvu 103, 104-5, 124, 138, 139, 140 jezik 62, 103, 115 , 124 nacionalizam 6 2 ,13 8 ,13 9 ,14 0 , 149 Češka 81, 103, 138 Danska 107 darvinovski evolucionizam 119 d’Azeglio, Massimo 50, 180 Deutsch, Karl W. 5 Dickinson, Lowes G. 44 Djevica Marija, kao "sveta iko­ na" 53, 78 Dreyfus, Alfred 27, 13 2 Drumont, Eduard 13 2 Dublin 203 Durham, Edith 60 Egipat 74, 150, 1 5 1 Eisteddfodau (festival) 78, 1 18 Emmet, Robert 148 Engels, Friedrich 40, 46, 49, 183 Engleska, vidi B ritanca engleski jezik u Indyi 68-9, 102, 103, 123, 129, 149, 1 7 1 izvorni 62 u SAD 127 kao svjetski jezik 44, 174, 175 Enver paša 179b E revan l8 1b Eritreja 167 Eshil 83 esperanto 44 Estonija, Estonci 55, 180, 186 ethnie 17 3 Etiopija 167, 175, 180 etnička pripadnost, i nacionali­ zam 69-73, 10 1-2 1870-1918. 114 , 116 , 117 -12 0 od 1918. 163b, 166-173, 174-5, 186, 192 Euripid 83 Euskadi 118 , 13 7

210

Evropska ekonomska zajednica 197, 199b, 200 Falklandsko otočje (Malvini) 84, 186 fašizam 133, 14 1, 157, 158-62, 163, 164, 186, 202 Fenijci 42, 118 , 148-9, 165 Ficker, Adolf 108 Filipini 103b, 175 Finska 95, 118 , 136, 1 8 1 finski jezik 115 -16 , 118 , 124-5, 126 Fishman, J . 6 Flamanci jezik 42, 61b, 6 9 ,10 6 ,12 7 ,12 8 , 130-31, 192 nacionalizam do 1914. 42, 48, 76b, 106, 117 , 130-31, 192 od 1914. 137, 154 Franco, Francisco 153 "francophonie" (frankofonija), vidi Kanada - Francuski Ka­ nađani Francuska (vidi također Baski; Bretond; Korzika; okritanski pokret) 200 antisemitizam 27, 45, 119 , 132 i Francuski Kanađani 174, 187, 205, 206b vladini službenid 90-1 jezid i dijalekti (vidi također francuski jezik) 21, 36, 58, 62 n adftn*>li« >Tr> 20, 39, 42, 80, 99 179 antifašizam 159, 160 i etnička pripadnost (vidi ta­ kođer antisemitizam) 70, 101-2 , 120 francuska revolucija 23-6, 27, 46, 96, 97, 1 13 , 184 i jezik 26, 27, 62, 67, 106, 107, 108, 123

i monarhya 27-8, 79 Rqjna kao "prirodna grani­ ca" 100, 107, 108 tirolski seljački ustanak pro­ tiv, vidi pod Tirol francuski jezik 62, 67, 108, 114, 127 u Africi 175 u Kanadi, vidi Francuski Ka­ nađani pod Kanada i francuski nacionalizam 25-7, 62, 67, 106, 107, 123 značenje izraza nation i patrie 20, 21, 96, 97, 99, 132 "franglais" 62 Franjo U, njemačko-rimski car 82 Friedrich Veliki, pruski krajj 81 Frizijci, vidi pod Nizozemska Froissart, Jean 20 fundamentalizam, vidi i Islam­ ski svijet 190, 191, 192 Gqj, Ljudevit, 61 Galicija 153 Gana 74 Gandhi, Mahatma 10 3,123,165, 180 Garnier-Pagčs, Etienne Joseph Louis 35 Gaulle, Charles de 159, 205 Gdaqjsk 37 Gellner, Ernest 6, 11, 12, 13, 77, 84,207b gelski jezik irski 115, 117-18, 122, 130, 133-4 Škotski 127 Gent 128,129 George, David Lloyd, vidi Lloyd George George m, engleski kray 25, 93 Gladstone, William 94 "glasnost" (vidi također SSSR)

Glatter, dr. 106 Gobineau, Joseph Artur comte de 80 Goldoni, Carlo 42 Gorbačov, Mihail 183, 184, 199 Grant, Ulysses S. 44 Grčka, Grci antička 50-1, 65, 71, 78, 83 jezik 62, 66 suvremena 28, 71, 106, 119, 147, 181 i Cipar 84, 167 jezik 66 nacionalizam 38, 79b, 83, 92, 181 Gregoire, Henri 126b Griffith, Arthur 35 Griffiths (svećenik) 41 Gross, Miijana 80b, 131b, 149b Gruzya, Gruzijci 117, 136, 180, 181 Habsburdko Carstvo (Austrou­ garska) (vidi također Mađar­ ska; Tirol) 43, 91, 94-5, 180, 181 antisemitizam 132, 133 jezici u 48, 64, 103-5, 106, 1089, 124 nacionalizam 28, 39, 116, 117, 129, 138-40 Česi u 103-4, 105, 124, 138, 139, 140 Pobaci u 65, 105, 138, 140 Slovenci u 39, 64, 65-7, 104 Hamilton, Alexander 34 Hanak, Hans 70 Handk, Peter 138, 139, 140, 141 Hanover 29, 42 Haugen, Einar 122 Hayes, Carleton B. 4 hebrejski jezik 60, 66-7, 122, 124 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 207 Helsinki 95 211

Henrik IV, francuski krajj 45 Herder, Johann Gottfried von 55, 59, 64, 66 Herodot 65 hindi (jezici) 103, 123, 129, 150, 17 1 Hitler, Adolf 108b, 147, 15 5 ,16 0 , 163, 18 1, 204 Hofer, Andreas 71, 83 Holandya, vidi Nizozemska holandski jezik, vidi pod Nizo­ zemska Hong-Kong 197 Hroch, Miroslav 6, 14, 115 , 116 , 189 Hrvati, Hrvatska (vidi također Jugoslavia) 38, 76, 140, 1467, 180, 20 1 hrvatski nacionalizam 49, 80, 82, 1 17 , 1 3 1 , 136, 149 i ilirski nacionalizam 61, 117 , 1 3 1 , 149 jezik (vidi također srpskohrvatski) 60-61 husitska ideologija 8 1 ikone, nacionalne (vidi također monarhija) 77-79 ilirski nacionalizam (jugoslavizam) 61, 1 17 , 1 3 1 , 149 In d ia (vidi također Pakistan) antiimperialistički pokret 77, 1 17 , 160, 164, 165 em igracia u SAD 17 2 In diska narodna a rm ia 162 jezici u 69, 103, 123, 129, 14950, 1 7 1 p o je la (1947) 77, 149-50, 167, 195 Tamili 129, 137, 1 7 1 In d ian d, američki latinoamerički, vidi pod L a­ tinska Amerika sjeveroamerički 159 Indonezia 103, 174

212

infranacionalizam, vidi naciona­ lizam od 1950. Innsbruck 70 "Intemacionala” 158b Irak 95 Iran 76, 77, 95, 150, 192, 199 Irci (vidi također Irska) na engleskoj sceni 4 1 jezik, vidi gelski u SAD 12 1, 168 Irska (vidi također Irci; Irska Republika) Anglo-irski sporazum (1921) 146 jezik, vidi gelski nacionalizam 14, 35, 36, 38, 42, 90b, 94, 116 , 203, 207 fe n id 42, 118 , 148-9, 165 utjecaj na druge nadonalističke pokrete 1 1 7 i jezik 115 , 117 , 122, 133 i religia 56, 57, 74, 75, 76, 13 5 i sport 156 alsterski unionisti 149, 152-3 u II. svjetskom ratu 162 Irska Republika 203 islam, vidi pod religija Islamski svijet 179, 182, 202 fundamentalizam 95, 179, 192 Tflluntfani 62 Istra 64 Italija (vidi također talijanski je­ zik; Sardinija; Sicilija) 91, 107, 114 , 146, 160 fađizam 133, 1 4 1 nadonalizam, devetnaesto sto­ ljeće 43, 67, 79, 92, 132 tyediqjeqje 28, 38, 41-50, 90b, 114 -15 Ivana Orleanska 8 1 I wan, Emrys ap 105 Izrael 54, 74-5, 152, 165, 19 1, 192

Jakobind 9 7,114 Januarye, sv. 53 Japan 63, 73, 162,164, 197, 198, 199 jezik 173,174, 175, 186, 187 i nadonalizam 58-69, 102-9 do 1870. 24, 26-7, 40-2, 43-4, 47, 60-2, 105-9 1870-1918. 114-16, 117-18, 120, 121-31, 133-4, 153-4 od 1918. 8-9,12,149-50,1534 ,171, 173-4 izrazi za pojam "nacya" 19-23, 99, 132 svjetski jezik 44, 174, 175 jidiš 2 7,10 8 ,12 2 ,12 5 Jinnah 77 Joes Florals (festival) 78, 118 Johnson, Samuel 95 Josip U, ryemačko-rimski car 103 joual (narječje) 174 judaizam, vidi pod religija Jugoslavija (vidi također ilirski nadonalizam) 38, 146, 148, 149,179, 181, 182, 196 Južna Afrika 171, 180 Afrički nadonalni kongres 78 Kanada Francuski Kanađani 174, 205,206b kvibefiki nadonalizam 174-5, 184, 187, 188, 205 anglofonska 187 imigranti 168,174-5 Kantorowicz, Ernst 57 Karadžić, Vuk 66 Kastilya 20, 43b Katalond 48, 78, 117, 118, 162-4, 200, 207 jezik 58 katareusa 77 Kautaky, Karl 4, 41, 44, 47,

187, 130, 193,

131,

49

Kelch, Christian 55 Kina 73, 75, 77, 150, 164, 199 jezid 63, 68, 103 "Kleinstaaterei" 201 Kohn, Hans 4, 5 Kolokotronis, Theodoros 27 kolonijalni nadonalizam 150-2, 161-8, 170-1 komunizam (vidi također bo\jSevizam; Leiyin; marksi­ zam; socijalizam i nadonalizam 135-6, 158-9, 160, 161-3, 169 Kopti 74 Koreja, Koreand 73, 150, 172 korejski rat 185b Kornai, Janos 189 Kozad 56, 72, 74, 81 Kristan, Etbin 39b kršćanstvo, vidi pod religija ksenofobija, vidi etnička pripad­ nost Kup Mitropa 156 Kurdi 7 1 ladino (jezik) 127 Landsbergis, Vitautas 180,201-2 Lapouge, Vacher de 119 T jitinakft Amerika (vidi također pojedine države) Indjjand 72, 73-4, 15 1 jezid 127, 175 r>aoir>na1iy.am 75, 179 panlatinoamerikanizam 15 1 španjolski govor u 175 UN Ekonomska komisija za 34 Latvija, Latvyci 55, 168, 180, 200 jezik 61 Lavisse, Ernest 96 T -anj in , Vladimir Itfič 4, 46, 49, 135, 145, 148, 161, 181, 182, 202,203 Le Pen, Jean Marie 186 213

Libanon 95, 167 libanonizacija 20 1 liberalizam, i nacionalizam 2950, 91, 132-3 Lichtenstein 32 Ličge 128 Lim a 72b lingvistički nacionalizam, vidi jezik List, Friedrich 34, 35, 36, 43 Litva, Litavci 38, 72, 75, 117 ,

201-2 jezik 6 1 Lloyd George, David 125, 128 London 172, 203 Lueger, Karl 13 2 Luxemburg (nacija) 2 1, 37 Luxemburg, Rosa 4, 49, 128 Lužički Slaveni 195 Lužički Srbi 22 lužičkosrpski jezik 127 Madras 13 7 Mađari (vidi također Mađarska; mađarski jezik) 59, 71, 80 u Rumunjskoj 15 2 u Slovačkoj 20 1 M ađarska (vidi također Habsburško Carstvo; mađarski jezik) 102, 140 nacionalizam 80, 106, 108, 14 1, 148, 156 mađarski jezik 59, 6 1, 106, 108 Mqjka Boiya Gvadalupska 78 Meyka B o $ a Monseratska 78 Makedonca, Makedonci 49, 117 , 119 , 15 2 makedonsko pitanje 18 1 Malvini, vidi Falklandsko otočje Mandela, Nelson 180 Man zoni, Alessandro 68b marksizam (vidi također komu­ nizam) i n a r i n n a l i ž i i m 4, 9, 39, 49, 135-6, 149, 150, 163, 165, 166

214

Maroko 15 1, 152, 160, 164 "Marse(jeza" 158 Marx, Karl 46, 49, 183 masovni mediji, i nacionalizam 155, 175b Mauricijus 64 M aurras, Charles 155 Mazzini, Giuseppe 35, 36, 37, 49, 1 13 , 150, 166, 170, 185, 186 Mecklenburg-Schwerin 200 Međunarodni kongres stati­ stičara 26, 48, 106, 107 Međunarodni monetarni fond (MMF) 197 Meksiko 78 Merseyside 193, 194 Mettemich, Clemens Wenzel Lothar 124 Mill, John Stuart 30 o Irskoj 35 o nacijama i nacionalizmu 4, 23, 25, 29, 36, 37, 39, 49 Mogulsko Carstvo 63 M oldavia 28, 201 Molinari, Gustave de 33 monarhija, i nacionalizam 27-8, 56-7, 79, 82, 93, 155 Mongoli 79 Montreal 16 1, 188 Moravska 45, 64, 104 Moskva 56, 18 1, 184 Mugabe, Robert 180 Muller, Max 120 Musil, Robert 94 muslimani, vidi i«l«Tn pod religya Muslimanska liga 77 naqje (vidi također nacionali­ zam) definiqja 7 -11, 19-23 princip praga 37, 42, 1 14 nacinnflliaim (vidi također kolo­ nijalni nacionalizam; naqje; patriotizam; vidi također pod komunizam; obrazova-

nje; etnička pripadnost; je­ zik; liberalizam; monarhija; religija; socijalizam; rat) 315; do 1870. 17-50; 18701918. 111-41; 1918-50. 143175; od 1950. 177-207 antifašizam 158-62 gledište vlasti 87-109 pučki protonacionalizam 5185 porijeklo pojma 132 nacionalna ekonomija, koncept 32-5, 145-6 Nagomi-Karabah 181, 192 Nairn, Tom 95 Napoleon m, francuski car 107 Napuij 53 Nehru, Jawaharlal 123, 180 "Netqji", vidi Bose New Brunswick 187 New York 172 Nica 107 Nigerija 167 Nijemci (vidi također njemački jezik; Njemačka) izvan Njemačke 54, 55, 83, 108b, 186 Nikola 1, ruski car 93 Nizozemska (Holandija) 29, 42, 96 holandski (dutch) jezik 21, 62 frizijski jezik 130 nacionalizam 137 Nizozemska Zapadna Indija 193 nogomet, i nacionalizam 156 "nordijska" rasa 119 Norveška 48, 117 jezici 61-2, 123-4 Njemačka (vidi također Nijemci; njemački jezik) do 1918. 65-6, 90b, 91, 107, 145, 180, 200 antisemitizam 2 7 ,11 9 ,13 2 nacionalizam 22, 34-7, 40,

92, 100, 129; i jezik 27, 41-2, 43, 62, 67-8, 103, 107-8, 11415 1918-1949. 146, 147, 162 antisemitizam 147, 196 nacionalizam 133, 141, 155, 157 od 1949-1990. vidi Njemačka Demokratska Republika; Savezna Republika Nje­ mačka od 1990. vidi Savezna Repu­ blika Njemačka (ujedinjena) Njemačka Demokratska Repu­ blika 183, 195, 205 njemački jezik i njemački nacionalizam 27, 41-2, 43, 62, 67-8, 103, 107-8, 114-15 govoren u Švicarskoj 58, 64, 68b riječi za "nacija" 20-1, 22 obrazovanje, i nacionalizam 89, 100-1, 102, 104-5, 126, 127 O’Connell, Daniel 117 okcitanski pokret (Provansa) 202b Oldenburg 200 Olimpijske igre 78, 155,156 Ontario 187 Orwel, George 156 Otomansko Carstvo (Tursko Carstvo) 76-7 nacionalistički pokreti do oko 1870. 28, 37, 43, 7 1 oko 1870-1918. 28, 47, 115, 116, 117, 119, 147, 180, 181 Paine, Thomas 25 Pakistan (vidi također Bangla­ deš) 77, 149, 167, 195 Palestina, Palestinci 124, 152, 166 Palgrave 32 216

papinstvo, i talijanski nacionali­ zam 79 Papua Nova Gvineja 174 Paragvqj 75, 175 Parm a, Vojvodstvo 29, 42 patrie, značenje 96, 97, 99, 132 patriotizam (vidi također nacio­ nalizam) 53, 81-2, 85, 94, 9510 1, 132-3, 158-9 "perestrojka" (vidi također SSSR) 184 Periklo 83 Peru 72b, 74b, 175 P etar Veliki, ruski car 57 Pichler, Arnold 45 pidgin (jezik) 174 pilipino (jezik) 103 Pilsudski, Jo z ef 50, 136 Pio IX, papa 79 Plaid Cumry 154 pokret obnove folklora, i nacio­ nalizam 1 15 , 116 , 1 1 7 Poljaci (vidi također Poljska) u Njemačkoj 65, 148 u Habsburškom Carstvu 65, 105, 138, 140 u Rus\ji 72 u SAD 1 2 1 Poljska (vidi također Po|jaci) 90b, 1 8 1 nezavisnost (1918) 146, 147 nacionalizam 38, 42, 48, 50, 80, 90b, 128, 138, 140, 182, 190 i jezik 1 1 5 i religija 74, 75, 13 5 ustanci (1830. i 1863) 28 i socijalizam 136 popisi pučanstva, pitaqje govor­ nog jezika 89-90, 105-9, 174 Port Bou 58 Porter, George Richardson 32 Portugal 35 P rag 124

216

Primo de Rivera, Miguel 153 propaganda, i nacionalizam 155 protonadonalizam, pučki 51-85 Pruska 90b pudtu (jezik) 7 1 Quebec, vidi pod Kanada Quetelet, Lambert Adolphe Jacques 105 Rae, John 29, 32, 34 Rqjna 100, 107, 108 Ranger, Terence 6 rasa, rasizam, vidi etnička pri padnost rat i nacionalizam (vidi također I. svjetski rat; IL svjetski rat) 92 rat - I. svjetski, i nacionalizam 97, 9 8 ,10 1, 137-4 0 ,14 1, 145, 194 rat - U. svjetski, i nacionalizam 158, 160-61, 162, 179, 184, 185b, 194, 196, 197, 202, 203 religija, i nacionalizam 74-80, 134, 135, 163, 165 budizam 163 islam 74, 75, 76-7, 95, 163, 164 judaizam 54, 75, 78 kršćanstvo 53, 56-7, 74-6, 78-9 Renan, E m est 4, 9, 10, 14, 49, 96 o veličini nacija 29, 42 Renner, Karl 9b, 1 13 , 114 , 166b retoromanski jezik (vidi također ladino; rumanč) 127 Rim 56, 83 Rimsko Carstvo 83 Robbins, Lionel Charles 32 Romanovi, ruska carska dinasti­ ja 95 Roth, Joeef 64 Rousseau, Jean Jacques 46, 94 rumanč (jezik) 127, 130

Rumunjska, Rum unji 70, 146,

162, 180, 195b nacionalizam 28, 38,124, 138 Rusija (vidi također Savez So­ vjetskih Socijalističkih R e­ publika) i Finska 95

nacionalizam 42, 72, 118, 137 i monarhija 56-7, 79, 82, 93, 179, 181 i religija 56-7, 75, 78, 79 revolucija 138-140, 150, 180, 199 od 1991. 199, 201 Ryan, Frank 162 saharski nacionalizam 84 Saint-Simon, Claude Henri de Rouvroy 32 Sardinija 117 Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), vidi ta­ kođer Azerbeydzan; Estonija; Gruzija; Latvija; Litva; Ru­ sija 77, 145, 147, 161, 179, 182,183, 184, 189, 196, 199 Savezna Republika Njemačka (1949-1990) 157, 183, 204 Savezna Republika Njemačka (Hjediqjena 1990) 183, 199, 205 Savojsko kraijevstvo 107 Say, J. B. 33 Schdnberg, Gustav 3 1 SchOnerer, Georg von 132 Scott, Walter 46b, 99 Seldnitzki, grof 124 "senutska" rasa (vidi također Zidovi) 120 Senegal 74 Shakespeare, William 82 Shamir, Yitzhak 192 Sharon, Ariel 192 Sicilija 36, 203 Sijam (Tqjland) 164

Simmel, George 190 singaledki, vidi pod Sri Lanka Singapur 197 Sirija 74, 151, 152 Sjedinjene Američke Države (SAD) 159, 179, 186, 187, 192, 198, 199 engleski jezik 127, 186, 187 imigranti 60, 121, 127, 168-70, 172, 186 nacionalizam 23, 25, 26, 34, 84,96 Slaveni 46b, 64, 195 Slovaci 38, 140, 149, 180 jezik 61, 66b, 201 Slovenci vidi također Jugoslavi­ ja) 147, 148, 152, 180 u Habsburškom Carstvu 39, 64, 65, 104 jezik 104 nacionalizam 149 Smith, A. D. 3, 6 Smith, Adam 29, 30, 31, 32 Snellman, Johan Wilhelm 115 socijalizam (vidi također komu­ nizam) i nacionalizam 49, 92, 129, 134-41, 145, 160-3 Somalija, Somalci 71, 78, 180 Sparta 83 sport, i nacionalizam 155, 156-7 Srbi (vidi također Srbija; Jugo­ slavija) 38, 49, 70, 76, 180 jezici (vidi također srpskohrvatski) 61, 66, 127 nacionalizam i protonadonalizam 82, 138, 139, 149, 201 Srbija (vidi također Srbi) 28 ,119 Sri Lanka Singalezi 8-9, 137, 163, 166, 17 1 Tamili 8-9, 137, 166, 171, 195 srpskohrvatski 61, 66 Stalin, Josif Visarionovič 4, 7, 49, 150, 182 Stocker, Adolf 132 217

Stuart, škotska dinastija 47 Sudan 64, 167 supranacionalizam, vidi nacio­ nalizam od 1950. Surinam 193 svjetski jezik, ideja 44, 174, 17 5 Szttcs, JenćJ 6 škole, vidi obrazovanje Škotska 39, 40, 4 1, 46-7, 48, 71, 76, 99 jezik 127 nacionalizam do 1918. 1 17 , 137, 156 od 1918. 153, 154, 184, 193, 200, 203 Španjolska (vidi također Baski; Galicija, Katalonci; španjol­ ski jezik; Valencija) 184 nacionalizam, španjolski 19, 20, 43, 78, 90b španjolski građanski rat 160, 162 španjolski jezik 19, 20 ^ u Latinskoj Americi 175 Štdr, Ludovit 6 1 Švedska, Šveđani 48, 115 , 117 , 124-5 Švicarska 42, 46, 7 1, 90b, 92, 184 jezici 58, 64, 68b, 127, 130, 205 Tajland, vidi Syaxn Talijani (vidi također talijanski jezik; Italija) u Habsburškom Carstvu 138, 139, 140 talijanski jezik 12, 43, 67, 114-5, 12 5 Tamili, vidi pod Indija; Sri Lan­ ka Tatari 72 Tbilisi 18 1b Temistokle 83 Thompson, E . P. 97

218

Tibetand 79 Tilly, C. 6 Tirol 56, 57, 71, 83, 127, 147 se(jački ustanak protiv Fran­ cuza (1809) 57, 7 1, 82, 83 Toronto 188b Tour de France 156 Transilvanija 38 Treći svijet, nadonalizam 150-2, 161-8, 170-1, 185, 194 T rst 199 Tuđman, Franjo 180 Tunis 1 5 1 Turska, T u rd (vidi također Otomansko Carstvo) od 1918. 84, 147, 164, 167, 179b, 180, 18 1, 19 1, 199, 201 Ujedinjeni narodi 193, 199b ujedinjeni svijet, ideja 36, 44, 46 Ujedinjeno Kraljevstvo, vidi B ri­ tanija; Irska; Škotska; Wales Ukrajina, Ukrajina 38, 61, 72, 75, 1 17 , 138, 175, 18 1, 182, 196 Ulster 203 Vancouver 188b Velikorusi 72 velški jezik 40-1, 58, 62, 64, 105, 124, 125, 128, 130, 186, 192 Vendi (Wends) 64 Venecija 125 venecijanski jezik 125 Versqjski mirovni ugovor (1919) 146, 147, 150, 157, 180 Vidal de la Blache, Paul 99 Vijetnam 150, 185b Viktorija, engleska kratica 93 Vilar, Pierre 25 Vilhelm II, njemački car 129 Villers-Cotteretaki edikt 114 Vilnius 20 1 vladari, vidi monarhija Vladivostok 199

Vlaška 38 vlaški stočari 70 Vojvodina 138 Wales (vidi također velški jezik) 36, 39, 41, 48, 78, 135 n flrin n fllia n m

do 1918. 76, 116, 117, 128, 137, 156

1918-50. 153, 154 od 1950. 105, 124, 186, 188, 192, 193, 200

Was8erpolacken 65 Weber, Eugene 206 Wergeland, Henrick Arnold 61 William iz Altona 65 Williams, Gwyn A. 7 Wilson, Thomas Woodrow princip nacionalnosti 37, 46, 141, 145, 146-8, 182, 194, 202,203 Windische 65 Wolf, Eric R. 6 zakon kritične mase 37, 42, 114 Zapadna Njemačka, vidi Savez­ na Republika Njemačka

Zedler, Johann Heinrich 22 Zeman, Z. A. 140 Židovi (vidi također Izrael) 27, 77, 78, 108, 122, 125, 136-7, 192 antisemitizam 27, 45, 117, 148, 196 u Austriji 45, 70, 133 u Francuskoj 27, 45, 119, 132 u Njemačkoj 27, 119, 132-3, 147 u Poljskoj 190 donizam 74, 83, 117, 122, 136-7, 191 i palestinsko-arapski nado­ nalizam 152, 165 jezid, vidi hebrejski; jidiš nadonalizam (vidi također donizam) 54, 71, 74, 8 3,117, 136-7, 207 religija 54, 74, 77, 78, 191b u SAD 168 u SSSR-u 196

219

Tisak KRATIŠ, Zagreb

Slog DENONA, Zagreb

Uvez GRAFOUVEZ, Velika Gorica

Naklada 2100 primjeraka

CIP - Katalogizacjja u publikaciji Nadonalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 323.1 HOBSBAWM, Eric J. Naqje i nacionalizam: program, mit, stvarnost / Eric J. Hobsbawm; [prijevod Nata Ćengić]. - Zagreb: NoviLiber, 1998. -X IV , 219 str.; 20 cm. - (Biblioteka Erasmus; 4) Prijevod ^jda: Nations and wtfwmliwn since 1780. Bibliografske bilješke uz tekst - Kazala 9800122130

Knjige posvećene razvoju liberalne, demokratske i poduzetničke kulture I. kolo Vesna Pusić: Vladaoci i upravljači Analitičko djelo o mogućim nosiocima gospodarskog i demokratskog napret­ ka u Hrvatskoj Peter Drucker: Nova zbilja Vodeći američki teoretičar managementa analizira utjecaj uspješnog upra­ vljanja u poduzećima, u društvu i u po­ litici Norberto Bobbio: Liberalizam i de­ mokracija Temeljna studija o međuovisnosti libe­ ralnog društva i demokratske vladavine nekad i sad Eric Hobsbawm: Nacije i nacionali­ zam Timothy Garton Ash: Mi građani: revolucije 1989. Svjedok događanja povijesti u Varšavi, Budimpešti, Pragu i Berlinu u danima pada komunizma

Tonči Erjavec: Španovica

Knjigom Nacije i nacionalizam jedan od najslavnijih živućih historičara, Eric Hobsbawm, otvara znan­ stvenu raspravu o genezi nacionalnog identiteta i o nacionalizmu Ta rasprava počinje u novom kontek stu post komunističke Evrope: u Istočnoj Evropi je, s jedne strane, došlo do novog nacionalnog poleta, dok s druge prijeti opasnot da ideja nacijo Ispuni ispražnjeno diktatorsko mjesto koje je na tim pro storima nokada zauzimala Ideologija

View more...

Comments

Copyright © 2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF